Montag, 9. Januar 2023

Svjetske znamenitosti prije 100 godina i danas - Velika Sfinga

Kako su se svjetski poznate atrakcije promijenile tokom stoljeća

U burnim dvadesetim godinama, procvat globalne ekonomije i optimizam nakon Prvog svjetskog rata doveli su do porasta turizma. Bila je to prva decenija u kojoj su putnici mogli putovati avionom - čak i ako je to bio luksuz rezervisan za nekolicinu dobrostojećih. Ipak, mnogi ljudi su počeli da ljetuju u zemlji i inostranstvu i prvi put su mogli vidjeti neke od najpoznatijih svjetskih znamenitosti. Ovdje pregled, kako su izgledali prije 100 godina.


Velika sfinga u Gizi, Egipat, 1923.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća došlo je do procvata krstarenja, što je po prvi put omogućilo svjetskoj bogatoj eliti da stigne do udaljenih destinacija. Egipat, sa svojim brojnim drevnim znamenitostima, brzo je postao popularan. Ovdje grupa američkih turista pozira sa Velikom sfingom u Gizi 1923. godine. Džinovska skulptura od krečnjaka, visoka 20 metara i duga 73 metra, podignuta je prije nekih 4.500 godina za vrijeme vladavine faraona Khafrea.


Velika sfinga u Gizi, Egipat
Ogromna statua na visoravni Giza u blizini Keopsove piramide napravljena je po uzoru na mitološko stvorenje Sfinge - ljudska glava na lavljem tijelu. Međutim, tijelo nije otkriveno sve do ranog 19. stoljeća kada su istraživač iz Đenove i tim od oko 160 ljudi pokušali da ga iskopaju. Iako su njeni pokušaji propali, Sfinga je u potpunosti iskopana kasnih 1930-ih. Ako bolje pogledate, vidjet ćete da prethodna fotografija ne prikazuje stopala.

(msn)

(spagos)


Sonntag, 8. Januar 2023

Svjetske znamenitosti prije 100 godina i danas - Koloseum

 Kako su se svjetski poznate atrakcije promijenile tokom stoljeća

U burnim dvadesetim godinama, procvat globalne ekonomije i optimizam nakon Prvog svjetskog rata doveli su do porasta turizma. Bila je to prva decenija u kojoj su putnici mogli putovati avionom - čak i ako je to bio luksuz rezervisan za nekolicinu dobrostojećih. Ipak, mnogi ljudi su počeli da ljetuju u zemlji i inostranstvu i prvi put su mogli vidjeti neke od najpoznatijih svjetskih znamenitosti. Ovdje pregled, kako su izgledali prije 100 godina.


oko 1920.


Koloseum, Rim, Italija
Koloseum u Rimu vjekovima osvaja posetioce. Utoliko je nevjerovatnije da je ovaj amfiteatar dimenzija 199 x 150 metara izgrađen prije više od 2.000 godina. Izgradnja je počela oko 70. godine naše ere i trajala je oko deceniju. Završeni amfiteatar mogao je da primi 50.000 ljudi. Međutim, došlo je do teškog propadanja: do 20. stoljeća oko dvije trećine prvobitne zgrade je izgubljeno zbog zanemarivanja i oštećenja od višestrukih zemljotresa.



Koloseum, Rim, Italija, 2022.
Koloseum kakav danas poznajemo rezultat je velike restauracije 1990-ih. Iako se ovdje više ne održavaju borbe gladijatora, u amfiteatru se redovno održavaju izložbe o starorimskoj kulturi, koje godišnje posjeti oko sedam miliona ljudi. U decembru 2020. italijanska vlada je obećala 10 miliona eura za još jedan projekat restauracije. Biće iskopan novi sprat koji će voditi do ranije tajnih podzemnih tunela koje su koristili gladijatori u rimsko doba.

(msn)

(spagos)


Samstag, 7. Januar 2023

Svjetske znamenitosti prije jednog stoljeća i danas - Trijumfalna kapija

Kako su se svjetski poznate atrakcije promijenile tokom stoljeća

U burnim dvadesetim godinama, procvat globalne ekonomije i optimizam nakon Prvog svjetskog rata doveli su do porasta turizma. Bila je to prva decenija u kojoj su putnici mogli putovati avionom - čak i ako je to bio luksuz rezervisan za nekolicinu dobrostojećih. Ipak, mnogi ljudi su počeli da ljetuju u zemlji i inostranstvu i prvi put su mogli vidjeti neke od najpoznatijih svjetskih znamenitosti. Ovdje pregled, kako su izgledali prije 100 godina.



Trijumfalna kapija, Arc de triomphe de l'Étoile, Pariz, Francuska
Sa svojim neoklasičnim lukom visokim 50 metara, Trijumfalnu kapiju je nemoguće zaobići. Stoga nije ni čudo što je izgradnja veličanstvene pariške znamenitosti trajala punih 30 godina. Napravljena od strane Napoleona I 1806. godine, trijumfalna kapija stoji u centru Place de l'Étoile. Trg se u prevodu zove Zvjezdani trg, jer ulice iz Trga izlaze napolje u obliku zvijezde. Na slici iz 1929. godine okružen je električnim uličnim lampama - Pariz je bio prvi grad na svijetu koji je uveo ovu inovaciju 1878. godine.


Trijumfalna kapija, Pariz, Francuska, 2022.
Na svakoj od skulptura sa strane trijumfalnog luka može se vidjeti jedna vojna pobjeda. Na unutrašnjosti stubova ispisana su imena francuskih generala koji su pali u borbi. Od svog završetka 1836. godine, Trijumfalna kapija je bila poprište mnogih značajnih marševa, služeći kao polazna tačka za vojnu paradu povodom Dana Bastilje i kraj Tur de Fransa. Danas su posetioci koji se popnu uz 280 stepenica do vrha nagrađeni panoramskim pogledom na Pariz koji oduzima dah.

(msn)

(spagos)

Donnerstag, 5. Januar 2023

Dvospratni autobusi u Mostaru – nove fotografije

 



Evo par fotografija engleskih dabldekera koje dosad na internetu nisu bile objavljene. Snimio ih je J. G. S. Smith 26. i 27. lipnja 1965., a ja sam ih skenirao iz engleskog časopisa Classic Bus, jedan od brojeva iz 1995. Garažni broj 224 bio je Leyland Titan PD1 koji je originalno bio u voznom parku u Wallaseyju, gradu pokraj Liverpoola. Garažni broj 225 bio je Guy Arab koji je originalno bio u Coventryju. Oba autobusa stigla su u Mostar 1960. u jednoj od zadnjih serija uvoza engleskih autobusa u Mostar i u Jugoslaviju općenito. Na fotografijama se vidi da im je ulazna platforma bila prebačena s lijeve, originalne, na desnu stranu. Također, autobusi su bili prebojeni u mostarsku plavu boju (originalno su ova dva primjerka bila #224 žute i #225 smeđe boje).

(Marin Pažanin/cidom 20230104)

Ovdje još nekoliko fotografija dvospratnih autobusa iz arhive cidoma i privatnih arhiva, kao i tekst koji smo objavili na portalu Nova Sloboda, 8. aprila 2015. godine:









Na granici sjećanja: Dvospratnim kroz Mostar






Negdje krajem pedesetih prošlog vijeka, u Mostaru se pojavio dvospratni autobus, čuveni engleski „double decker“. Bila je to atrakcija, čudo i za odrasle, a kamoli ne za djecu. Neki snalažljivi um tadašnjeg Autoprevoza dosjetio se marketinške cake i od londonskog gradskog prevoza pokupovao polovne autobuse za mostarske potrebe.
Bio je ogroman, čudan, crven, zvali su ga Londonac, ali i Nagib – izgleda po imenu prvog vozača. Vozač je sjedio u svojoj kabini odvojenoj od ostatka autobusa i imao je zaseban ulaz – samo za sebe, koji je bio na desnoj strani. Sprijeda na haubi je pisalo: „Leyland“. Na zadnjoj lijevoj strani busa bio je i ulaz i izlaz za putnike, dovoljno širok da istovremeno putnici i ulaze i izlaze. Nije tu bilo nikakvih vrata za zatvaranje. Ljeti i zimi – uvijek samo otvor sa štangom na sredini i kondukterom, koji stoji i naplaćuje karte. Nije zabilježeno da je bilo ko ispao iz njega ili da je nastradao putnik izlazeći iz busa na cestu.
Naše malo starije sugrađane ove slike dvospratnih autobusa podsjetiće na vremena, kad su tada popularni „londonci“ vozili po našem gradu. Dvospratni autobusi nekad su vozili ulicama mnogih naših gradova – Mostar, Sarajevo, Tuzla, Beograd, Skoplje, itd. Ulicama Mostara vozili su od polovine pedesetih, pa sve do sedamdesetih godine prošlog vijeka. Saobraćali do Bune i Blagaja prema jugu i do Bijelog Polja prema sjeveru. Kroz grad je dvospratni vozio od Rudnika do Rodoča. Polazna stanica dvospratnih autobusa tada je bila na staroj željezničkoj stanici, a u vrijeme dok još nije bila izgrađena gradska magistrala, autobusi su saobraćali Titovom ulicom prema jugu i preko Lučkog mosta u pravcu Rodoča i Sokola.
To je bila „dvica”. Išla je s Rudnika, preko Avenije, kraj HIT-a, preko Titovog mosta, niz Titovu, preko Lučkog, preko Čekrka, do Rodoča, do Sokola.
Osim nje, kroz grad je vozila „jedinica” ili popularni Ilićki, od Ćatića česme, preko Balinovca, Rondoa, kraj Gimnazije, preko Titovog mosta, Titovom do Šarića džamije i Fabrike duhana, a kasnije sve do Hladnjače.
Pupularna je bila i „četvorka“, Zahum kružno, koja je pravila krug oko grada. Jednicu i dvicu vozili su obični autobusi, dok je na dvici dugo vremena vozio dvospratni. A jedno vrijeme dvospratni su vozili do bolnice na Bijelom Brijegu.
O dvospratnim autobusima u Mostaru svjedoče i rijetke fotografije.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)




Mittwoch, 4. Januar 2023

Sa stranica stare štampe: Tin Ujević u Mostaru, 1929. godine

 






U beogrdskom listu "Vreme" od 24. novembra 1929. godine objavljen je tekst o boravku Tina Ujevića u Mostaru.


"Jedan redak gost u Mostaru: Tin Ujević

Mostar, 28. novembra. - Jutrošnjim vozom u 3 i po časa stigao je u Mostar jedan redak gost. Tin Ujević, "poslednji Mohikanac".

Kako se Tin nalazi prvi put u Mostaru, nije se mogao do rano u jutro orijentisati te je zabasao u neku rakidžinicu ili, kako je onde zovu hotel Opanak. Stupanje Tina u taj lokal u cipelama neobičnih dimenzija i sa polucilindrom koji mu stoji na vrhu glave, izazvalo je inače veseli duh Mostaraca da s njime zbijaju šale. Tin je već uspeo da kaže nekoliko reči o svojim prvim utuscima u Mostaru.

- Čim sam zašao u hotel Opanak, neki me tipovi proglasiše Avganistancem i krstiše me Abibulahom.

Sem toga Tin je konstatovao po starinskim odžacima na kućama koji su prekriveni velikim pločama, da je ovde svet nabožan, zato što kardinalskim šeširima pokriva odžake svojih kuća"

Kada sam mu rekao da silno žalim što nisam izašao pred njega na stanicu, Tin je primetio da je bolje što novinari nisu znali za njegov dolazak, jer bi se doznalo da je on putovao četvrtom klasom.

Tin Ujević zadržaće se kratko vreme u Mostaru, odakle putuje na ostrvo Brač, gde će, kako sam kaže, provesti celo leto. (Vreme)


Pravilo: Kada dođete u neki grad 3 i pol sata iza ponoći, prva stvar koju treba da uradite je da nađete neku kafanu koja još radi. Barem je tako uradio Tin Ujević kad je došao u Mostar...


prilozi: Tin Ujević, slike

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail špago

(NovaSloboda.ba)

Dienstag, 3. Januar 2023

Crno bijelo u koloru - Prije jednog stoljeća

 


Mjesto: London, ulica: Kingsway, godina: 1926.

Stado ovaca na Kingswayu

Ova vrlo slikovita scena ima trezvenu pozadinu: ovce su tada bile dozvoljene u samom centru Londona jer su vrlo efikasni radnici. Čuvanje ovaca značajno je smanjilo troškove zaustavljanja rasta trave u brojnim gradskim idiličnim parkovima. Pravo na ispašu ovaca u londonskim parkovima bilo je veoma osporeno u pastoralnoj zajednici. Ovce su bile zabranjene u parkovima kasnih 1950-ih, ali im je nedavno ponovo dozvoljeno da se vrate u službu u glavnom gradu. Na Hampstead Heathu, na primjer, danas možete vidjeti stada koja se kreću. Na ovoj fotografiji stado luta niz Kingsway, od Aldwycha prema Holbornu.

(geo)

(spagos)

Montag, 2. Januar 2023

Prije 110 godina - Zabranjeni tango



Za Georgea Bernarda Shawa to je bio "vertikalni izraz horizontalnih željea". Irsko-britanski dramski pisac nije mogao pronaći bolje riječi za uzavrelu igru koju je oličavao tango. To ne znači ništa drugo do: „Ja dodirujem“. Taj dijalog tijela koja se kreću po plesnom podiju pun aluzija, naizmjenične bliskosti i udaljenosti, bola i strasti.

Početkom 20. vijeka evropske metropole su otkrile argentinski salonski ples. U vremenu kada je nacionalizam harao, kultivacija tijesnih veza poprimila je nešto gotovo metaforično. Kao da je ples bio kontra-pokret duhu vremena koji je razdvajao ljude kao niko prije.

Njemačkom Kajzeru tango je bio “izuzetno odvratan”. A kada je supruga predsjednika državnog parlamenta pozvala na tango čaj u pruski državni parlament, puklo mu je pred očima. To što bi oficirske pantalone njegovih oficira trebale da se trljaju o jedva pokrivene ženske noge naočigled svih – nije mogao dopustiti da to prođe.

Tako je 20. novembra 1913. Willhelm II zabranio vojnom osoblju, od poručnika do generala, da u uniformi plešu tango. Kada je ubrzo nakon toga prestolonasljednik uhvaćen kako pleše, naredio je i carskoj porodici da se uzdrži od ove "strane loše navike".

Godinu dana kasnije izbio je Prvi svjetski rat. Koliko bi bolje bilo da su ljudi ostali zagrljeni.

(welt)

(spagos)