Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Veliki Carinski harem

 

08 Veliki Carinski harem - Pred dolazak Austrougarske, nalazio se Veliki carinski harem koji se tada pružao od Zalika pa skoro sve do Brankovca. Vremenom on se smanjivao, a sve za potrebe tadašnjeg grada i vojnih potreba Austrougarske. Na ovoj karti vidimo da se on tada pružao od ulaza u Sjeverni logor pa sve do Ulice Braće Brkića. Godine 1966. na mjestu nekadašnjega Velikog carinskog harema, izgrađena je Nova željeznička stanica, koja je premještena iz centra grada te je u tu namjenu prekopan cijeli harem. Nekoliko velikih bašluka i nišana tada je porazmještano po ostalim haremima i u blizine mostarskih džamija, ne bi li se spasio barem dio baštine. Međutim, vremenom im se izgubio svaki trag. Dio posmrtnih ostataka ekshumiranih je prenesen u stari harem u Sutini. Prilikom pregleda harema, stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture uočili su i posebne grobove s koso postavljenim pločama koje su po arhitekturi odgovarale sličnim srednjevjekovnim grobovima pronađenim u okolnim mjestima Mostara (Gnojnice, Buna i Blagaj). Pored arhitekture ovi grobovi su odgovarali i po načinu sahranjivanja pokojnika i pronađenim artefaktima tog perioda. Zaključeno je da se radilo o dijelu mnogo većeg groblja s početka 15. vijeka. Da se još dublje kopalo ko zna na kakve nalaze bi se još naišlo. Od onoga što se nekada zvalo Veliki carinski harem, ostao je sačuvan samo Ribičin harem.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago) (Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Iz Starih knjiga – Grafike Mostara iz 1901. godine

U enciklopediji Austro-Ugarske monarhije "Die Österreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und Bild", (Austro-Ugarska monarhija u riječi i slici), u tomu 22 pod naslovom "Bosnien und Hercegovina", izdatom u Beču 1901. godine, objavljene su dvije grafike Mostara, koje je uradio Rudolf Berndt, Panorama sa Starim mostom, i Stari most.

Izdavanje Enciklopedije je inicirao princ Rudolf Habsburški, koji je bio nasljednika krune, vodio buran život i na kraju počinio samoubistvo.

Princ Rudolf je bio prijestolonasljednik Austro-Ugarske, nadvojvoda i sin austrijskog cara Franje Josipa I i carice Elizabete.

Kao mladić je putovao Evropom i cijelim svijetom i prikupljao raznu građu, posebno iz područja ornitologije. 1883. uređuje enciklopedijsko izdanje "Austro-Ugarska monarhija u riječi i slici", koje je od 1885. izašlo u 24 toma.

Kasnije je pisao pod pseudonimom Julius Felix, a najviše novinske tekstove uperene protiv politike vlastitog oca. Sa 20 godina boravi u Pragu gdje se zaljubljuje u mladu Židovku koja je bila njegova prva velika ljubav, iako joj nikada nije otkrio svoj pravi identitet.

Na nagovor Franje Josipa I. oženio se 1881. belgijskom princezom Stephanie, kćerkom kralja Leopolda II., kada je upriličena bještava i pompozna ceremonija državnog vjenčanja u crkvi sv. Augustina u Beču. Iako na početku sretno zaljubljeni dobivaju i jedino dijete, nadvojvodtkinju Elisabeth, koja je rođena 2. septembra1883., par se uskoro sve više udaljuje. Svrha braka bilo je i osiguranje muškog nasljednika krune, a po svemu sudeći Rudolf je 1886. svoju suprugu zarazio spolnom bolešću zbog koje Stephanie više nije mogla rađati. Rudolf sve češće ulazi u konflikte s vlastitim ocem, te postaje sve veći ovisnik o alkoholu i morfiju, a povelik je i niz njegovih ljubavnica od kojih je jedino s Mizzi Kaspar ostvario dužu vezu.

Godine 1887. kupuje dvorac Mayerling i uređuje ga kao lovački dvorac. U jesen 1888. godine tada 30-ogodišnji princ upoznaje 17-ogodišnju barunicu Mariju Večeru. Od samog početka mlada ga barunica obožava i spremna je za njega sve učiniti. Iako mu to nije bila najveća romansa u životu, Rudolf je ipak gajio osjećaje prema Mariji, posebino zbog njezine nesebične, gotovo fanatične ljubavi.

Prema službenim izvorima, njihova smrt dana 30. siječnja 1889. bila je rezultat težnji Franje Josipa I. da okonča njihovu sramotnu vezu: prijestolonasljednik Rudolf i Marija Večera skovali su suicidalni plan, Rudolf je svoju ljubavnicu ubio hicem u glavu, a potom je sebi oduzeo život. Službeno je saopšteno da je Rudolf bio u stanju "duševne rastrojenosti" kako bi se omogućila njegova sahrana u carskoj grobnici (Kapuzinergruft) u Kapucinskoj crkvi u Beču. Marijini posmrtni ostaci su iznijeti noću iz Mayerlinga i tajno pokopani na groblju opatije sv. Križa u Heiligenkreuzu, dok je dvorac Mayerling pretvoren u samostan karmelićanki.

Smrću jedinog sina carskog para konačno se raspao brak Franje Josipa I. I Elizabete, koja će sve više vremena progonjena nemirom provoditi u inostranstvu, posebno u Engleskoj i Irskoj, u kojima je voljela sudjelovati u lovu. Na kraju je i sama, priželjkujući smrt, stradala u besmislenom atentatu na Ženevskom jezeru. Prijestolonasljednikom postaje najstariji živi carev brat, nadvojvoda Karl Ludwig, kojeg je nakon smrti trebao naslijediti sin Franz Ferdinand. Njegova smrti u atentatu u Sarajevu 1914. godine, buila je povod početka Prvog svjetskog rata.

Da je Rudolf poživio vjerojavno bi car Franjo Josip I. Abdicirao.

Na kraju, Franju Josipa I. nasljeđuje nećak Karl, koji je 1916. godine postao posljednji austrijski car i iako je pokušavao, nije uspio zaustaviti rat i sačuvati Habsburšku monarhiju od konačne propasti.

U prilogu, Grafiti iz Enciklopedije, Mostar 1901. godine

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Put dug 1,5 kilometar od Velike gimnazije (Gimanzija Aleksa Šantić) do Balinovca pretvoren je u šetalište 1889. godine. Šetalište je otvorila i drvored zasadila mostarska Opština u spomen dolaska u Mostar pokojnog prijestolonasljednika princa Rudolfa (Beč 1858 - 1889) sina jedinca Cara i Kralja Franje Josipa l, i nazvala ga u počast njegove supruge princeze Stephanie (1864 – 1945) "Stefanijino šetalište" (Stephanie Allee) a trg na Mejdanu (Trg 1. maja) na lijevoj obali Neretve dobio je naziv "Rudolfov trg" (Rudolf platz). Princ Rudolf učinio je dvije posjete Mostaru - prvu 9.04.1886. a drugu, dvodnevnu 20. i 21. juna 1888. godine. Bilo je to nešto više od sedam mjeseci prije prinčevog samoubistva (30.01.1889.), kada će u lovačkom dvorcu Mayerling ustrijeliti svoju ljubavnicu, baronessu Mariju Vetseru i sebe. Inače princ Rudolf je inicirao izdavanje djela "Die österreichisch ungarische Monarchie in Wort und Bild" (Austro Ugarska monarhija u riječi i slici, Beč 1886 - 1902) u kojem su u 24 sveska bile opisane pojedine zemlje (Länder) u posebno, naručenim člancima i slikama. Knjiga o BiH u ovoj ediciji izašla je iz tiska u Beču 1901. godine. Kada je princ Rudolf  posjetio drugi put Mostar (1888), u Beču je iz tiska izašlo njemačko izdanje knjige mađarskog političkog pisca Johanna van Asbotha (1845 – 1911) "Bosnien und. die Herzegovina - Reisebilder und Studien".

(cidom)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Park na Musali

 

07 Park na Musali: Na karti se vidi kako je izgledao Park na Musali koji se sastojao od dva spojena kompleksa s vodoskokom u sredini jednoga. Nakon izgradnje Vakufske kuće, 1936. g., park na Musali bio je ograđen prekrasnom ogradom izrađenom od bračkog kamena, međutim za vrijeme rekonstrukcije trga u sedamdesetima ograda je uklonjena i time se uveliko narušila ljepota ovog ambijenta. Također, na karti uočavamo da su već izgrađeni Škola na Musali (danas Muzička), kao i Banja.

Došli smo u posjed karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916., koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na prilično zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Zemaljska bolnica

 

06 Zemaljska bolnica – Na sjednici gradskog vijeća Mostara od 26. septembra 1913. g. donesena je odluka o kupovini zemljišta na Mazoljicama veličine 40.000 m² zajmom koji bi se vratio u roku od tri godine. Zemljište je bilo namijenjeno za izgradnju zemaljske (Pokrajinske) bolnice (Landspital), a na karti je jasno ocrtano. U tu svrhu su rezervirana čak i sredstva iz proračuna grada u iznosu od 35.000 kruna. O daljoj sudbini projekta nemamo nikakvih podataka osim činjenice da nije realiziran.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Zanatska škola

 

05 Zanatska škola - Godine 1912. u Novoj ulici (danas gornja Šantićeva) završena je gradnja zgrade Zanatske škole po projektu Aloisa Studničke i ona je iste godine počela s radom. Na karti se vid jasan natpis za Zanatsku školu (Handwerkerschule) koja je u vrijeme izrade karte već postojala. Nakon Drugog svjetskog rata postala je ŠUP (Škola učenika u privredi).

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Stara bolnica, Žandarmerijska stanica

 

04 Stara bolnica i žandarmerijska kasarna - Opštinska bolnica ili kako je Mostarci zovu Stara bolnica u Mostaru izgrađena je 1887. godine. Prva zgrada sagrađena je 1882. godine, a s dogradnjama se nastavilo sve do 1919. godine. Na ovoj karti vidimo da su od objekata u krugu bolnice (Spital) bile samo dvije zgrade. Sljedeća zgrada u tom krugu je izgrađena 1923. godine (bivša zgrada neuropsihijatrije), a naredna zgrada 1934. godine. U ovim zgradama i u nekoliko montažnih objekata bile su smještene, u to vrijeme sve postojeće grane medicine. Uz izgradnju zgrada u kojima je bolnica obavljala svoju djelatnost paralelno je uređen park u krugu bolnice, koju su Mostarci sve do njenog konačnog brisanja s lica zemlje zvali Stara bolnica. U tome parku bila su posađena dva stabla cedra, koji su prije konačnog uništenja bili dostigli impozantnu visinu. Izgradnjom trgovačko poslovnog centra Mepas Mall, 2012. godine, objekti Stare bolnice u Mostaru su sravnjeni sa zemljom.

Preko puta ulice je vidljiva i zgrada tadašnje Žandarmerijske kasarne (Gendarm. Kasarne), koja je kasnije postala Vojna ambulanta, a danas jedna od zgrada Unicredit banke.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Novi most na Carini

 

03 Novi most na Carini – Također je na karti vidljivo da su austrougarski planeri predvidjeli i novi cestovni most koji bi spajao Sjeverni logor s desnom obalom Neretve. Prema položaju mosta i cesti koja ide od njega prema Sjevernom logoru, moguće je da je ovaj most trebao biti vojni. Moguće je i da se željelo time rasteretiti Carinski most ili je možda prvobitni plan bio da Carinski most bude isključivo željeznički, a ovaj novi cestovni i pješački, koji bi prolazio pored južne granice Novog groblja i spajao se s Gornjom Šantićevom ulicom. Ovo je sve u sferi nagađanja jer dosad nismo naišli na spominjanje ovog novog mosta preko Neretve na Carini.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)