Od raje za nezaborav: Gol na Karaburmi, Rom Glavović, 1963.

 

“Više je razloga sto postavih ovu sliku.

Velež igra danas, onda desilo se na današnji dan, prije 58 godina, davne 1963.

"Gazio" sam tada 6 mjesec moga zivota. Igrač naseg Veleža Muhamed "Rom" Glavovic, majstorski ga "zabi", uzesemo bod na Karaburmi, tada jakom OFK Beogradu
"Rom", kako ga popularno zovu, komsija sa Carine, otac moga dragog prijatelja Ćene , rahmet lijepoj dusi nasem Ćeni, Rom raja i drug, bio je strašan igrač, znao je lopte.
Slusao sam Roma par puta, uživao u njegovim pričama o našem Veležu, jedan od fudbalskih boema naših Rođenih, jedna od fudbalskih legendi Veleža.
Veliki pozdrav Romu !!!
P.S.
Na fotografiji u komentarima Rom i moja malenkost i Rom u dresu Veleža.

(Denijal Deni Behram7facebook/20210828)

prilog: izvještaj sa utakmice OFK Beograd – FK Velež, 1963. godine, iz Almanaha 75 godina FK Velež, Ismeta Derviševića.

(spagos)

Sa stranica stare štampe: Izbori u Mostaru, 1900. godine

 

U listu "Bošnjak" od 06.09.1900. objavljena su imena načelnika, dvojice donačelnika i imena gradskih vijećnika. Prema statutu grada Mostara iz 1891 godine, načelnika, dvojicu donačelnika i šestoricu vijećnika je birala Zemaljska vlada, dok su ostale vijećnike, njih 11 kao i njihove zamjenike, birali građani Mostara.

Pravo glasa je bilo aktivno i pasivno. Aktivno pravo glasa su imali samo punoljetni muškarci koji su rođeni u Mostaru, dok su pasivno pravo glasa imali oni koji žive u Mostaru duže od 5 godina, imaju preko 30 godina starosti i plaćaju barem tri puta veći porez nego aktivni glasač. U gradsko vijeće nisu mogli biti izabrani: činovnici, svećenici, učitelji, advokati i njihovi pomoćnici i svi oni koji su u poslovnoj vezi sa gradskom opštinom. Gradski vijećnici koji bi bili nemarni i nebi ispunjavali svoje dužnosti bili bi kažnjavani novčanom kaznom u iznosu od 10 do 100 forinti.

Prilog: Glavna ulica u Mostaru, 1900, zgrada Vjećnice, kasnije poznata kao Bagat

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Izložba “Stećci – svjetska baština UNESCO-a” u Muzeju Žitomislić, od petka

 

Fondacija Muzej Žitomislić i HKD Napredak podružnica Mostar najavljuju izložbu Stećaka koja će se otvoriti u petak, 27. avgusta u 19 sati, u Muzeju Žitomislić u kompleksu Manastira Žitomislić.

Stećci, ili Kameni spavači kako ih je nazvao pjesnik Mak Dizdar, srednjovjekovni su nadgrobni

spomenici koji predstavljaju zajedničku kulturnu baštinu BiH i jednu od najvećih misterija ovih prostora. Podizani su između 12. i 16. vijeka na teritoriji BiH, Hrvatska i dijelova Crne Gore i Srbije. U BiH stećaka ima oko 60.000, u Hrvatskoj oko 4.450, u Crnoj Gori oko 3.050, a u Srbiji oko 2.270.

BiH, Crna Gora, Hrvatska i Srbija 2009. godine nominnovale stećke kao zajedničko naslijeđe za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Odbor UNESCO-a je prihvatio 15.7. 2016. godine uvrštavanje stećaka na popis zaštićene svjetske baštine. Na popisu nazvanoj Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, nalazi se 30 nekropola, od kojih su 22 u BiH, po tri na području Srbije i Crne Gore te dvije u Hrvatskoj.

Na kaptelima stubova crkve u Žitomisliću stubovi su jednistvena pojava u umjetnosti turskog vremena, spajanjem starih, domaćih elemenata ukrasa sa stećaka sa savremenim detaljima prihvaćenim od islamske umjetnosti. Ostajući u okviru romanskog načina ukrašavanja kaptela sa zomofrnim motivima, žitomislićki kapteli i tematski i stlskii inspirušu još veoma bliskom umjetnošću ukrašavanja sećaka. Cilj izložbe je afirmacija kulturnog naslijeđa i obrazovanje mladih genercija, ali i podizanje svijesti o turističkim potencijalima.

(NovaSloboda.ba)

Nekad bilo: 50 godina Afganistana

 

Sedamdesetih godina Avganistan je bio hippie raj

Teško je povjerovati, ali od 1969. do 1978. Kabul, koji sada kontrolišu talibani, bio je mjesto čežnje za hipi pokretom. 70.000 njih posjećivalo je grad iz godine u godinu na putu iz Evrope za Indiju i Nepal. Putnici na „Hippie trail“ („hipi staza“), spavali su u jednom od 400 jeftinih hotela, jeli šniclu sa salatom od krompira za 1,40 marke u „Sigi hotelu“, kupovali drogu u apotekama, na bazaru ili od prodavača cigareta u ulici Chicken Street.
Međitim, faza procvata je naglo završila: kada je kralj Mohammed Zahir Shah, koji je polako demokratizirao Afganistan, uveo pravo glasa za žene i otvorio škole za djevojčice, bio na putovanju u Italiji, njegov rođak Mohammad Daud došao je na vlast uz pomoć Komunističke partije. Bio je to početak faze državnog neuspjeha koji se nastavio do danas.

► U aprilu 1978. je i sam Daud je odbačen, a Komunistička partija je uspostavila režim terora. Kada je propast komunističkog režima postala očita, Sovjetski Savez je intervenisao, 1979. godine i okupirao Afganistan kako bi osigurao vlastiti uticaj i uspostavio marionetsku vladu.
► Kao protivpokret bezbožnim komunistima, formirali su se islamski borci otpora, mudžahedini. Finansirale su ih SAD i Saudijska Arabija, a obučavale pakistanske tajne službe.
► 1989. Sovjeti su se povukli, vlada je trajala do 1992. godine, kada su mudžahedini preuzeli vlast. Ali njihova islamska republika tone u građanski rat. Talibani se prvi put pojavljuju 1994. godine. Pokret potiče iz vjerskih škola izbjegličkih kampova u Pakistanu.
► Uz finansijsku pomoć Pakistana i Saudijske Arabije, talibani su zauzeli Kabul 1996. godine. Javna pogubljenja su među fundamentalistima bila na dnevnom redu, žene gube svoja prava, a krađa se kažnjava odsjecanjem ruku.
► Napade 11. septembra 2001. planirali su al-Qaida i njen teroristički princ Osama bin Laden u Afganistanu. SAD izvršavaju invaziju u oktobru 2001. godine, čime je okončana talibanska vladavina terora. Trupe NATO ih podržavaju i ostale su tamo do ljeta 2021.

Danas Afganistan ima oko 38 miliona stanovnika, od kojih 72 posto živi ispod granice siromaštva. Jedino što cvjeta u Afganistanu je trgovina drogom. 90 posto opijuma i 80 posto heroina proizvedenog širom svijeta došlo je iz Afganistana u 2019. godini.
Tokom svoje prve vladavine, talibani nisu tolerisali uzgoj droge. Čak i sada postoji veća vjerovatnoća da će špekulisati brojnim prirodnim resursima zemlje. Prema američkim geolozima, sirovine u vrijednosti od 2,6 triliona eura leže u tlu Afganistana - uključujući vjerovatno najveće rezerve litija na svijetu, bakar, željezo, zlato i naftu.
Posebno kineski investitori jedva čekaju "boom" sirovina da tamo dovedu njihove kompanije. Zasad, međutim, ne postoji infrastruktura kojom bi se sirovine mogle vaditi i transportirati.

(bams)

(prevod:spagos)

Na čarobnoj visoravni

 

Riječ u fokusu: Kabul

(iz teksta "Čarobna visoravan", iz putopisa "Pisma iz Azije", autora Zuke Džumhura)

"Kabul nije samo prijestolnica silnih naroda, rasa i plemena koji žive u Afganistanu. Kabul je i glavni grad velikog međunarodnog hipi-plemena. Ovdje borave hiljade mladih Evropljana, Amerikanaca, Australijanaca, Filipinaca, da bi uskoro postali snažna i jedinstvena bratija.

Nekad je kraljevski grad Katmandu bio premac Kabulu, ali mnogi hipici napustili su Katmandu ljuti što se ovo gnijezdo u Himalajima naglo amerikanizira i kvari, pa se polahko opredijeliše za stari dobri Kabul i zemlju, u kojoj je svaki čovjek slobodan da se sam opredijeli

između dobra i zla.

"Nuristan", "Arijana", "Balk", "Grin", "Gaznavi" i još desetine hotela podignuti su ili sklepani preko noći da prime jedan mladi narod koji bježi od zala civilizacije i mušterijskog i potrošačkog društva. U ovim hotelima rijetke su jednokrevetne i dvokrevetne sobe. To su mahom odaje sa dvadeset i više ležaja u koje se može smjestiti čitavo jedno bratstvo i do mile volje uživati u svakom zabranjenom voću. Do droge se može slobodno i lahko doći kao do svake šećerlame, ili do hamajlije protiv uroka. Hašiš se prodaje u obliku manjih karamela, ili nekih sitnijih bombona.

Afganistanci su hrabri i otmjeni ratnici koje je prošlost naučila da budu nepovjerljivi prema strancima. Oni i danas rijetko i samo od nužde zalaze u nove dijelove grada u kojima žive stranci. Međutim, hipike su primili u svoju zemlju kao još jedno prijateljsko, mirno i

blagonaklono pleme. Tome je mnogo doprinijela zajednička sumnja, zazor i prezir prema jednoj umornoj civilizaciji. Spremnost hipika da žive na isti način kao i domaća čeljad otvorila je srca ovih gorštaka prema došljacima.

U velikoj odaji "Grin" hotela, zastrtoj skupocjenim tepisima iz Buhare, upoznao sam jednog malog Francuza. On i njegova djevojka bili su obučeni kao Afganistanci. Sjedili smo na tlu, pušili

hašiš i pili čaj. Ovdje je više od godinu dana i uporno traga za Orlovim gnijezdom, davnom postojbinom čuvenog Hasana Sabaha koga su krstaši prozvali - starac sa planine.

Na svom putu prema dvoru Kubulaj-kana Marko Polo je u ovim gudurama i klancima nabasao na Orlovo gnijezdo. Od njega je ostala skoro jedina bilješka "o starcu sa planine"....

...Mladi Francuz ljetos je obišao pola sjevernog Afganistana, uzalud tražeći rajsku visoravan i ostatke tvrđave zloglasnog Kasr Alamuta.

U Afganistanu je vidio toliko divnih visoravni da bi svaka od njih mirne duše mogla biti rajska.

Prezimiće u Kabulu. Živjeće skromno i hraniće se oskudno poput ostalih Afganistanaca, pa će na ljeto opet krenuti na duga i zamorna putovanja.

Ko zna dokle će ostati ovdje tragajući za rajskim proplankom.

On je u Parizu studirao arheologiju, pa su mu dodijale sve te starudije i odlučio je da se posveti traženju istine, meditaciji i zoroastrizmu.

Bila je ponoć kada smo se rastali.

Sa sahat-kule u dvorskoj bašči izbijali su časovi.

Svi mudri ljudi u Kabulu navijaju svoje časovnike po ovoj sahat-kuli iz dvorske bašče."

Zuko Džumhur-"Pisma iz Azije"

(odabrao: Armin/facebook/ 20210817)

Sto godina nije šala

 

(navijačima Veleža s ljubavlju)

Velež nam je svemu mjera

Ponos, ljubav, zemlja, vjera

Na stadion sve nas tjera

Ljubav slađa od šećera

S Bjelušina sunce sije

Na munari alem grije

S katedrale zvono bije

Nama vjera problem nije

Recite na svijetu svakom'

Posvađani mi smo s mrakom

Svi smo braća s istim znakom

Dres nam crven s petokrakom

Ukrah ljubav svojoj ženi

Sakrih je u dres crveni

Sitno vez'te, blago meni

Bog vam dao, hej Rođeni

Zemljo Bosno ljudstvom plodna

I Neretvo curo zgodna

Krv će dati djeca rodna

Kad ti bude neophodna

Sto godina nije šala

"Forza Velež", tutnji vala

Za svu radost "Njemu" hvala

Bog Vas čuv'o i mašala.

Nijaz Buzaljko

Stolac, 14.08.2021.

25 godina mobitela

                               

Mobitel kroz vrijeme
1996. godine na tržište je izašao prvi mobitel s pristupom mobilnom internetu: prethodnik današnjeg pametnog telefona. Od tada se mnogo toga dogodilo, što pokazuju i slike u prilogu.
Posjedovanje pametnog telefona sada je sasvim normalno. Koristimo ga svaki dan, bilo da slušamo muziku, provjeravamo e-poštu ili čitamo vijesti.

Prvi uređaj, koji se pojavio prije 25 godina, u reklami je oglašavao kako bi mogao poslužiti kao mobilni biro putem faks veze. Korisnici su imali pristup digitalnom kalendaru, adresaru, aplikaciji za bilješke i kalkulatoru. Cijena je bila oko 2700 tadašnjih D-maraka.
Apple je 2007. napravio revoluciju na tržištu pametnih telefona sa iPhoneom. Steve Jobs je na Mac World sajmu obećao neviđene mogućnosti. Uređaj bi trebao kombinirati MP3 player, telefon i mogućnost surfanja internetom.
Danas su sve ove funkcije neophodne i pametni telefon je svakodnevni pratilac.
U našoj galeriji slika zabilježili smo evoluciju mobitela uz pomoć nekoliko snimaka.

(sdz)

(NovaSloboda.ba)