Iz starih putopisa: Kroz Bosnu i Hercegovinu, Dr. Cristoforo Scotti, 1899

 

Narodna nošnja Mostarki, krajem XIX vijeka

"Podsuknja je potpuno bijela i doseže ispod koljena, a cijela je prekrivena dugom bijelom haljinom do stopala, nimalo različita od spavaćice: međutim, na ulici je podižu pričvršćujući je za pojas tako da možete vidjeti podsuknju. Rukavi su vrlo široki i dugi, a ruke u pokretima ostale bi gole da ih ne prekrivaju uski završetci rukava košulja. Zatim nose steznik u obliku prsluka, pun svih vrsta svijetlih i zlatnih vezova, i zlatnih i srebrnih dugmadi; oko struka imaju metalni remen, a koji nikako ne sputava torzo, spojen dvjema velikim pločama sprijeda, a ispod njega se spušta na tlo nekakva uska i duga pregača, protkana prugama raznih živahnih boja. Gotovo cijela prsa, oklopljena su ogrlicama od lažnih bisera, koralja, kovanica, amajlija: ali tamo gdje ulažu svu svoju ambiciju, svu njihovu eleganciju i gdje pokazuju svo svoje bogatstvo je u načinu ukrašavanja njihovih glava. Nose mali fes ako su djevojke i timbale fes (fes u obliku polulopte.) poput Srpkinja ako su u braku: i pokrivaju ove dvije vrste pokrivala za glavu skupljenu kosu, oko koje pričvršćuju brojne ogrlice od novčića i srebrnjaka koji padaju jedan na drugi, tako da u hodu proizvode vrlo jak zveket i nije im mrsko da puste nestašne i provokativne uvojke u španskom stilu da izađu ispod ovih „spomenika“. Potom sve to prikriju vrlo širokim velom od bijelog muslina, koji im pada iza leđa i koji koriste da se pokriju, ili iz koketerije ili iz skromnosti, kad shvate da se na njih gleda previše ustrajno.”

Fotografija: Priječka čaršija, Dr. Grzlo Czech, 1899

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Prije 40 godina kompjuter približen ljudima

PC slavi 40 godina! Inženjeri kompanije IBM su prije 4 decenije približili kompjutere ljudima. Kada je američki tehnološki gigant IBM (International Business Machines Corporation) 1981. godine napravio model 5150, popularnost personalnih kompjutera, naprava bez kojih je danas mnogima teško zamisliti život i rad, višestruko je porasla. Na taj način, računari su približeni ljudima.

IBM se odlučio za drugačiji pristup u odnosu na druge proizvođače mikroračunara - stručnjaci ove kompanije poslužili su se principom otvorene arhitekture i sklopili su računar od softverskih i hardverskih komponenata koje su proizvodile različite firme.

Osnovna verzija ovog uređaja uključivala je procesor sa 16 kilobajta RAM memorije, 16 kilobajta ROM memorije, matičnu ploču, grafičku karticu i tastaturu sa 83 tastera.

Korisnici IBM 5150 modela su mogli da se opredjele i za dodatne opcije - monitor, štampač, dva drajvera za diskete, dodatnu memoriju, adapter za igrice, pakete aplikacija i komponente za komunikaciju, piše na sajtu kompanije IBM. Za izgradnju modela 5150 inženjeri IBM-a su upotrebili 16-bitni Intelov 8088 mikroprocesor, piše na sajtu old-computers.com.

Operativni sistem MS-DOS proizveo je Microsoft, jedna od najvećih tehnoloških kompanija današnjice koja je tada bila "prilično nepoznata", ističu danas inženjeri, koji su radili na izradi interface koda za ovaj računar.

(pc)

U sjećanju: Preminuo legendarni fudbaler Gerd Müller

 

Sjećanje na Gerda Müllera: "Bombarder nacije" je preminuo.

Legendarni njemački fudbaler Gerd Müller preminuo je nakon duge bolesti u 75. godini, potvrdio je njegov bivši klub Bayern.

Čuveni napadač bolovao je
od Alzheimerove bolesti koja je neizlječiva bolest mozga, koja može uzrokovati smrt, nakon višegodišnje borbe je preminuo u nedelju ujutro.

Müller je ostao upamćen kao jedan je od najvećih napadača u historiji fudbala, a o kakvom igraču je riječ najbolje svjedoče brojke i osvojeni trofeji.

Postigao je nevjerovatnih 566 golova u 607 utakmica za Bayern i postavio rekord golova u Bundesligi. U 427 utakmica postigao je 365 golova, a iza njega su Robert Lewandowski (277) i Klaus Fischer (268).

S Bayernom je tri puta osvajao Kup evropskih prvaka (Ligu šampiona) i jednom Kup kupova. Također je četiri puta bio prvak Njemačke i četiri puta osvajač Kupa.

S reprezentacijom Njemačke je postao evropski prvak 1972. i svjetski prvak 1974., postigavši pobjednički pogodak u finalu u Münchenu protiv Holandije.

Za selekciju Njemačke je postigao 68 pogodaka u 62 nastupa, dok je u klupskoj karijeri postigao više od 650 golova nastupajući za Nördlingen, Bayern i Fort Lauderdale Strikers.

Müller je nakon završetka karijere zaplovio u trenerske vode, ali u omladinskim kategorijama. Pod njegovom palicom, nogometnu abecedu učili su Philipp Lahm, Bastian Schweinsteiger i Thomas Müller, što dovoljno govori o njegovoj veličini.

1970. godine je osvojio Zlatnu loptu, kao priznanje za najboljeg nogometaša svijeta. 

  

Nama je Gerd Müller, pored svega što je postigao, ostao i u sjećanju po jednom neiskorištenom penalu u utakmici Zapadna Njemačka – Jugoslavija. U utakmici odigranoj 9. maja 1973. godine, tadašnja reprezentacija Jugoslavije je pobjedila tadašnju Zapadnu Njemačku, u Münchenu rezultatom 0:1.

Enver Marić je odbranio penal Gerdu Mulleru, a Duško Bajević je pobjedonosni gol postigao iz penala

(sport)

(spagos)

Otvoren konkurs za fotografiju “U Mostaru, ljeta 2021”

 

Centar za kulturu Mostar poziva sve koji se fotografijom bave amaterski da se prijave na fotografski konkurs pod nazivom “U Mostaru, ljeta 2021”.

“Osvrnite se oko sebe, uhvatite trenutak i zabilježite ga. Mogu to biti fotografije s usijanih mostarskih ulica, vesele gradske razglednice ili prizori s manifestacije Mostarsko ljeto 2021. Dočarajte atmosferu ljeta u Mostaru i pretvorite je u sličice našeg grada koje će biti i lako prepoznatljive”, saopšteno je iz mostarskog Centra za kulturu.

Što se tiče uslova za učešće na koonkursu, učesnici moraju biti građani Bosne i Hercegovine, u obzir dolaze samo fotografije nastale u Mostaru tokom ljeta 2021. godine, fotografije koje učesnici šalju trebaju biti autorske, svaki autor može poslati maksimalno dvije fotografije, a krajnji rok za prijem radova je 25. avgust.

Fotografije s prijavom treba poslati na e-mail adresu “umostaruljeta2021@gmail.com” s naznakom: Prijava za Foto konkurs “U Mostaru, ljeta 2021”. Sve prijave trebaju sadržavati ime i prezime autora, opis fotografije ako autor to smatra potrebnim, te kontakt autora (broj telefona, e-mail adresa), a na konkursu ne mogu učestvovati uposlenici Centra za kulturu, kao ni članovi njihove uže porodice.

Fotografije mogu biti urađene fotoaparatom ili mobilnim telefonom u adekvatnoj rezoluciji, te isključivo u digitalnoj formi u JPEG formatu. Maksimalna veličina fotografije može biti 5 MB, fotografije ne smiju imati vodeni žig i moraju biti minimalno 3.000 piksela po dužoj strani (300 DPI).

Prva nagrada iznosi 200, druga 150, a treća 100 maraka.

U Centru za kulturu na jesen će biti organizovana izložba, na kojoj će biti predstavljeni najzanimljiviji radovi pristigli na konkurs, stoji u saopštenju.

(NovaSloboda.ba)

Stari hotel u Ljubuškom

 

stari hotel u Ljubuškom

Ljubuški stari hotel

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 9. augusta 2021. godine autor je dr. Halid Sadiković)

Ljubuškom su sagrađena dva nova hotela, a prije više od sto godina bio je samo jedan, danas „Stari hotel“, „stojeći na glavnom mjestu grada Ljubuškog“. U svom stogodišnjem životu obično nije imao imena osim što se u nekim periodima službeno zvao „Ljubuški“ i „Hotel općine Ljubuški“, u narodu „Jakića hotel“.* Nema ljepotu i sklad novih ljubuških hotela, ali ga nijedan od njih nikad neće moći dostići po značaju za historiju ljupkog grada. Stari hotel vjerovatno čeka sudbina srušene Osnovne škole u blizini i srušenih „magazina za sabiranje duhanskog lišća“*.

Lokacija na kojoj je izgrađen hotel dobila je na važnosti 1883. godine kada je izgrađena cesta do Vitine, još više 1892. godine kada je završen put do Ružića. Nažalost, kako je do originalnih izvora o gradnji hotela autoru ovih skromnih redaka bilo teško doći, ostali su mu dostupni jedino novinski oglasi o zakupu:

„Hotel stojeći na na glavnom mjestu grada Ljubuškog u Hercegovini, sastojeći se sa od 15 prostorija na prizemnom i prvom katu, dalje sa štalom, podrumom, dovoljnim dvorištem i baščom, daje Gradska općina u Ljubuškom pod ugodnim uvjetima odmah pod najam. Tobožni tražitelji neka se ili osobno ili pismeno obrate na podpisani ured. U Ljubuškom dne 20. septembra 1898. godine. Načelnik Sadiković.“ (1)

„Općinski hotel u Ljubuškom (Hercegovina) stojeći na glavnom mjestu grada, sastojeći se od 15 prostorija u prizemnom i prvom katu, dalje sa štalom, podrumom dovoljnim i baščom, daje gradska općina pod povoljnim uslovima odmah u najam. Tražitelji neka se osobno ili pismeno najdulje do 15. maja o. g. obrate na potpisani ured. Općina Ljubuški.“ (2)

U toku 1913. i 1914. godine Općina je u više navrata pokušala izdati hotel pod zakup, ali bez uspjeha:

„Gradska općina u Ljubuškom izdaje pod najam onamošnji općinski hotel. Ponude treba podnijeti najdalje do 1. septembra o. g. spomenutoj Gradskoj općini. (3)

Iznajmljuje se u Ljubuškom „Općinski hotel“, počam od 30. novembra 1913. godine na vrijeme za 3 do 5 godina. Hotel ima u prizemlju jednu veliku i jednu manju sobu, dućan i kuhinju. U prvom katu imade 7 soba, od toga 5 soba za goste, 2 drži ljubuška čitaonica i plaća primjerenu najamninu gostioničaru. Na drugom katu ima stan za hotelijera, te dvije sobe za putnike. Osim toga raspolaže hotelijer podrumom, štalom i baščom. Isklična je cijena 2.000 kruna godišnje. Nudioci neka se osobno ili pismeno najdulje do 31. oktobra 1913. godine po novom kalendaru obrate na potpisani ured, te odmah polože ili pošalju jamčevinu od 300 kruna. Pobliže se upute mogu vazda dobiti kod ovog Općinskog ureda. Ljubuški, 26. septembra 1913. godine. Gradonačelnik Mehmed Mesihović. (4)

Općinski ured u Ljubuškom iznajmljuje općinski hotel počam od 1. februara 1914. za vrijeme od 3 do 5 godina uz iskličnu cijenu od 2.000 kruna godišnje. Nudioci neka se osobno ili pismeno obrate na gornji ured najdulje do 31. januara 1914. godine, te imadu da polože jamčevinu od 300 kruna. Pobliže upute daje Općinski ured u Ljubuškom. (5)

Iznajmljuje se u Ljubuškom općinski hotel od 1. februara 1914. godinena vrijeme od 3 do 5 godina. Hotel ima u prizemlju jednu veliku i jednu malu sobu, te dućan i kuhinju. U prvom katu imade 7 soba od toga 5 soba za goste, dvije drži ovdašnja čitaonica i plaća prijemnu kiriju gostioničaru. Na drugom katu imade stan za hotelijera, te dvije sobe za putnike. Osim toga imade na raspolaganju podrum sa štalom i baščom. Isklična je cijena 2.000 kruna godišnje. Nudioci neka se osobno ili pismeno najdalje do 30. januara 1914. godine obrate na potpisani ured, te odmah polože ili pošalju jamčevinu od 300 kruna. Pobliže se upute mogu vazda dobiti kod ovoga Općinskog ureda. Ljubuški, 4. januara 1914. godine. Gradonačelnik Mehmed Mesihović”. (6)

Konačno, odlukom Gradskog (Općinskog) vijeća hotel je preuzeo u zakup Ljubušak Jakić Osman* sin Alije, sa ponudom od 1.900 kruna godišnje.

“Na sjednici Općinskog vijeća (gradskog zastupstva) od 21. januara 1914. godine odlučeno je da se općinski hotel dade u zakup privatniku za određenu svotu. Raspisano je nekoliko natječaja do 1914. godine i sada se javio Osman Jakić, rodom iz Ljubuškog sa ponudom od 1.900 kruna godišnje. Vijeće, imavši u vidu da se nakon tolikog raspisivanja natječaja do sada niko nije javio, a po tom stiče uvjerenje da neće ni kroz ovo još kratko otvoreno vrijeme takođe ni javiti, jednoglasno zaključuje da se istom nudiocu Osmanu Jakiću za ponuđenu svotu od 1.900 kruna dade. Ujedno Vijeće izabire i ovlašćuje načelnika i vijećnike Hasan-agu Dizdarevića i Zaim-agu Mahića da sa istim nudiocem po priležećem nacrtu sklope Ugovor i isti potpišu. Za tačan prepis J. Tančica.

Kotarski predsjednik dr Strassman uputio je Zemaljskoj vladi 10. marta 1914. godine dopis u kojem predlaže da se odluka odobri u skladu sa zakonskim propisima o upravi gradskih općina.

Na temelju tog zaključka gradska općina Ljubuški daje Osmanu Jakiću pod najam hotel, kat. čest. 215/50, grunt. ul. 1424, kat. općina Ljubuški sa svim prostorijama, te dio kat. čest. 215/9 pomenutog gruntovnog uloška, bašču u količini od jednog težaka uz godišnju najamninu od 1.900 kruna od 1. februara 1914. godine do uključivo 31. januara 1919. godine, plativo u mjesečnim obrocima unazad i to prva dva mjeseca svake godine po 150 kruna, a ostale mjesece po 160 kruna.

Ugovarači su se složili da se Ugovor od 31. januara 1919. godine produžuje svakih pet godina, ako sa obe strane ne bude prigovora koji bi mogli ovaj Ugovor razriješiti”. (7)

Zakup hotela, kao jedino rješenje, vidjele su općinske vlasti i u novoj državi:

“Komesarijat gradske opštine u Ljubuškom izdaje pod zakup na tri godine opštinski hotel koji je jedini u gradu i koji leži na najljepšem mjestu na raskršću cesta Imotski- Čapljina-Vrgorac.

Hotel imade: u prizemlju veliku salu, jednu manju sobu, šank, kuhinju, ganak* i dobar veliki podrum za držanje pića, na prvom spratu jednu veliku salu, sedam soba za prenoćište i prostran ganak, na drugom spratu četiri sobe za prenoćište i ganak. Uz hotel je prostrano dvorište sa nuzgrednim zgradama, vešernicom, drvarnicom, kokošinjcem i dr., nešto svoga inventara kao kelneraj sa rafama u šanku, pećima, kućnim telefonom i još nekim sitnim stvarima. Godišnja najamnina ne smije biti manja od 12.000 dinara. Uslovi za prijem oferte* su ovi: da je naš državljanin, da je dobrog moralnog i političkog ponašanja, da ima kvalifikaciju za vršenje gostioničarskog obrta i lično mehansko pravo*, da je dobre prošlosti. Najmoprimac treba priložiti kod ove opštine jamčevinu u iznosu jednogodišnje kirije u gotovini ili u vrijednosnim papirima. Komesarijat gradske opštine u Ljubuškom, br. 267., od 21. maja 1924″. (8)

Hotel je u svom postojanju preko 120 godina u svemu dijelio sudbinu jednog ljupkog, ali zabačenog i siromašnog hercegovačkog grada blizu granice. („Ljubuški u kutu, nikome na putu“). Dopisnik splitskog „Novog doba“ 1932, godine, u inače uvredljivom napisu o Ljubuškom i Ljubušacima, navodi da je hotel „općinsko nahoče“, da stanje hotela „tjera na tugu“ i „vapije za stručnim licem“: U Ljubuškom ima samo jedan jedini hotel. To je općinski nahod  a ime mu je „Bezimenik“. Onoj šaci činovništva u doba večernjih satova podaju svjetlo pred hotelom stojeći autotaksi. U hotelu vlada stanje koje tjera na tugu i vapije za stručnim licem, koje bi, u slučaju da Ljubuški posjete bilo kada i stranci, spašavalo narodnu čast.“ (9)

* Austrijski pisac Robert Michel (1876- 1957) u jednoj noveli navodi da su muzikanti priredili koncert u ljubuškom hotelu „Slavo“ Autor u toj noveli spominje i „Donji han“ što navodi na pomisao da je tada postojao i „Gornji han“. (Robert Michel., Die drei Musikanten (Erzählung), Neue Deutsche Rundschau, 13, 1902.)

* Ustaše su pri povlačenju iz grada 1945. godine zapalile stari hotel, veliku Sadikovića kuću (nasuprot starog hotela, sada gradska pošta) i Lalića kuću (blizu crkve sv. Kate).

* U sjećanju starih Ljubušaka još nisu nestali su likovi dugogodišnjeg zakupca hotela Osmana Jakića i njegove supruge Olge.

* Ganak- hodnik.

* Oferta-ponuda.

* Lično mehansko pravo- dozvola za rad.

* Prije Osmana Jakića zakupci hotela bili su Rako Stanislav 1899, Richtermoc Franz 1904, 1905, Mathan Frosch 1906, 1907 i 1908, Viktor Knežek 1909, 1910, 1911, 1912, 1913. godine. Hotel je najčešće nudio četiri sobe za putnike.

1. Bosanska pošta 1898, 111, 4, od 27. septembra.

2. Sarajevski list 1901, 35, 4, od 21. marta.

3. Izdavanje pod najam općinskog hotela u Ljubuškom. Sarajevski list 1913, 157, 4, od 13. jula.

4. Natječaj. Sarajevski list 1913, 217, 8, od 28. septembra.

5. Natječaj. Sarajevski list 1913, 267, 9, od 30. novembra.

6. Sarajevski list 1914, 7, 7, od 13. januara.

7. Izdavanje općinskog hotela pod najam. Arhiv BiH ZVS 1914, 47/102/4.

8. Izdavanje hotela pod zakup. Narodno jedinstvo 1924, 59, 2, od 27. maja.

9. A.M. Sumić. Razno oko Ljubuškoga. Novo Doba 1932, 128, Subotnji prilog, 3, od 4. juna.

Halid Sadiković

http://ljubusaci.com/2021/08/10/ljubuski-stari-hotel/

(ljubusaci.com)

“Mostar moj grad”, knjiga br 6, uskoro

 

Uskoro iz štampe izlazi dugo očekivana knjiga "Mostar moj grad" knjiga br. 6

Predhodne brojeve knjiga možete pronaći na policama ICM knjižare u ulici Karađozbegova br.1

(Hamica/20210812)

Sa stranica stare štampe: Članak iz lista Bošnjak, 1899. godine

 

U Listu "Bošnjak" od 26. januara 1899. godine objavljen je tekst o izboru članova odbora Muhamedanskog dobrotvornog i čitaoničkog društva u Mostaru...

„Muhamedansko dobrotvorno i čitaoničko društvo u Mostaru držalo je u subotu u društvenim prostorijama svoju glavnu skupštinu, na kojoj je pristupilo veoma mlog članova. Za ovu godinu bijo je ponovo izabran ovaj odbor: predsjednikom Mujag Komadina, podpredsjedn, Muhamed aga Arpadžić, tajnikom Šerif ef. Arnautović, blagajnikom Ibrahim ef. Efica, knjižničarom Ahmed ef. Karabeg, te odbornicima gg. Mustafa ef. Hadžimahmutović, Alaga Pekušić, Hadži Salihaga Novo, Sulejmanbeg Čelebić, Mustafa ef. Sefić, Avdaga Bakamović i Hafiz Drače“.

O ovom društvu pisao je Hivzija Hasandedić u njegovom tekstu „Muslimanska društva u Mostaru“:

„Na osnivačkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi početkom 1898. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska čitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina(1839.-1925.).

U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak, nauku i izobrazuje članove, pa podiže materijalno stanje poljodjelaca, obrtnika i trgovačkih poduzeća, da pomaže siromašne muslimanske familije, da ustroji čitaonicu, da dijeli stipendije i da nema nikakav politički značaj".

Noću uoči 3. maja 1899. godine nestalo je Fate Omanović, malodobne kćerke Osmanove iz Kuti Livča u Bijelom Polju kod Mostara.

Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noći pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. Ovaj događaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. maja 1899. godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani.

Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane, motivišući to time da je "iz nje potekla sva agitacija".

U prilogu: Kalhana Mostar, oko 1900. i izvod teksta iz časopisa Bošnjak,1899.

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)