Nastupi
u timovima Evrope i svijeta obilježili su Marićevu izuzetno
uspješnu karijeru
U
Mostaru otvorena izložba dokumentarne građe o veležovoj vedeti i
internacionalcu Enveru Mariću, koju je priredio novinar i
publicista Zlatko Serdarević.
Izložba
je jedan mali prilog obilježavanju stote godišnjice uspješnog
djelovanja FK Velež, u predvečerje jubileja (1922-2022.), čime je
započet serijal mini izložbi, koje će u kontinuitetu biti
prezentirane tokom ove, i u godini jubileja. Izložba je otvorena u
caffe „Globus“ u Fejićevoj ulici tako da i sam naziv asocira
na otvorenost i pripadnost Veleža cijelom svijetu.
Autor
je na dvadesetak panela izložio oko osamdeset izložbenih eksponata
koji ubjedljivo ilustruju razvojni put internacionalca Envera Marića
od njegovih prvih nastupa u Veležu do kraja karijere, sa svim
uzletima i postignučima na internacionalnim takmičenjima.
Prilikom
otvaranje izložbe, uvodnim riječima se prisutnim obratio novinar
Božo Kijac, svojevremeno urednik Hercegovačkih novina, koji je na
vijest o izložbi napisao: „Enver Marić je najbolji
bosanskohercegovački fudbaler svih vrmena i jedan od najboljih
svjetskih golmana svih vremena. Branio je gol Evrope i Svijeta.
Respekt. Vrhunski sportista, profesionalac. Fudbalski znalac i kao
igrač i kao trener u svjetski priznatim okvirima. A, opet, običan,
porodičan čovjek, sugrađanin i komšija. Naš čovjek,
nevjerovatno. Hvala našem Mari za sve naše radosti kojima nas je
čašćavao bravuroznim intervencijama u najdražem dresu Rođenih!
Možda je ovo najuvjerljiviji portret ili završna skica za takav
rad, ali po svemu sudeči vrlo zorno pruža impresije o čovjeku o
kome danas govorimo, želeći ukazati na potrebu daleko veće
afirmacije njegovog doprinosa razvoju sporta ne samo u Mostaru nego i
u regionu, akcentirao je autor Serdarević.
Nakon
toga je naveo osnovne Marićeve reference istakavši da se nakon
iscrpljujučih treninga sa žarom Barbarićem, nastupima u Mladoj i
A seleciji Jugoslavije moglo zaključiti da će postati veliko ime,
što se i ostvarilo.
Od
prvog nastupa u najboljoj jugoslovenskoj selekciji u Beogradu protiv
SSSRa 1972. godine, pa sve do posljednjeg u Kardifu sa Velsom 1976.
godine, odigrao je čak 32 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije,
ostavljajuči upečatljiv trag u analima tadašnje države. Branio je
u Kupu nezavisnosti u Brazilu, u kvalifikacijama za Svjetsko
prvenstvo, učestvovao na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974.
godine, kao i u kvalifikacijama za naredno svjetsko prvenstvo. Na
Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj izabran je za najboljeg golmana
Evrope. Iz jedne Marićeve izjave saznajemo da je najbolju odbranu
igrajući za reprezentaciju, postigao na utakmici sa Španijom u
Zagrebu.
Čuveni
trio BMV, Bajević-Marić-Vladić, izrastao pod mentorstvom velikog
trenera i čovjeka Sulejmana Repca, koji je bio strah i trepet za
sve prvoligaše sedamdesetih godina, pronio je slavu Veležu širom
svijeta. Taj trolist je ispisivao najljepše stranice fudbalskog
umijeća i simbolično svjedočio ljepotu, vrijednost, bogatstvo i
harmoniju zajedničkog života. Njima je posvečen jedan pano na ovoj
postavci.
U
timu Evrope je nastupao na humanitarnoj utakmici protiv Južne
Amerike u Bazelu 1972. godine. Igrali su za gladnu djecu cijelog
svijeta. Bila je to još jedna referenca za buduću karijeru. Sa
Veležom je kao kapiten osvojio nacionalni i Balkanski kup. Kad je
pozvan u tim svijeta na utakmicu protiv Crvene zvezde, tada nije
verifikovana samo njegova izvanredna sportska ličnost nego i grad
Mostar, odnosno Velež. Utakmica je 1972 godine odigrana u Beogradu,
pred oko 50 hiljada gledalaca. Tada mu je stavljena kruna najboljeg
na svijetu, kazao je Zlatko Serdarević, dodajući da je njihova
generacija Veleža predstvljala segment u kontinuitetu tradicije
kluba, od njegovog osnivanja 1922. godine, pa sve do današnjih dana,
kada su Rođeni ponovo izborili nastup u evropskim takmičenjima.
Enver
Marić je bio vidno uzbuđen, pažljivo je razgledao eksponate koji
su bu budili sjećanja na vrijeme velikih uzleta i druženja sa
suigračima, trenerima i članovima uprave Veleža.
“Svaki
izložak je priča za sebe i ponovo kroz sječanje doživljavam to
minulo vrijeme u kome smo zaista imali izuzetne uspjehe. Od 1968.
godine, od kada sam u Veležu, prošlo je mnogo vremena, ali sjećanja
ne blijede. Lijepo je podsjetiti se na svoje kolege, od kojih nekih
više nema među nama. Ipak mi se i dalje sastajemo i družimo. Veoma
sam sretan što je ova generacija izborila plasman za takmičenje u
evropskoj Konferncijskoj ligi i nadam se da će uspjeti. Pokazali su
kvalitet i dobru organizaciju. Zlatku se zahvaljujem na ovoj
postavci, sa željom da nastavi na ovakav način afirmisati Velež”,
kazao je na otvaranju izložbe Enver Marić.
(Zletko
Serdarević/20210619)
Slike sa izložbe i Mara
i Džaja u timu Evrope na utakmici Evropa - Južna Amerika 0:2,
odigranoj 23.11.1972. godine u Baselu (arhiva)