Spuštanjem karanfila u Neretvu i
polaganjem cvijeća palim borcima u Drugom svjetskom ratu na spomen
obilježju u kompleksu muzeja Bitka za ranjenike na Neretvi u
Jablanici je obilježena 78. godišnjice Bitke za ranjenike i Dan
pobjede nad fašizmom.
Okupljeni antifašisti u Jablanici su
uz partizanska obilježja evocirali sjećanja na jednu od
najhumanijih bitki u historiji te iz gradića u kanjonu Neretve
poslali snažne poruke.
Predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić
ističe kako je ovo mjesto gdje je vrhovni komandant jedne vojske u
nastajanju u potpunom okruženju i bezizlaznoj situaciji povukao
potez koji nikad niko prije, a ni poslije takav nije.
"Izdao je naredbu koja nije
naredba vrhovnog komandanta vojnicima nego naredba čovjeka ljudima,“
ranjenike ne smijemo ostaviti“. Bez obzira što je spašavanje
ranjenika, možda značilo likvidaciju svih, to žrtvovanje i
spremnost na žrtvovanje za spašavanje druga, prijatelja saborca je
nešto što nam danas fali", kazao je Đulić.
Ističe kako nije cilj da se samo sjeća
te prošlosti, niti da se priča o 1943-oj godini, nego da se ljudi
inspirišu kako bi iz toga nešto naučili za danas.
"Nikada više fašizma nije bilo
na ovim prostorima kao sada. Naravno to su moderniji oblici, to su
novi oblici i neofašizmam je ušao u sve strukture društva, od
Predsjedništva države do najmanje mjesne zajednice. Od tamo se
kreira mržnja prema domovini, prema drugom i drugačijem, samo je
zanimljivo da nam objasne šta je to drugo i drugačije, kad
praktično baštinimo istu historiju, iste civilizacijske tekovine.
Sramotno je da dolazi iz Predsjedništva i svih drugih struktura
vlasti. Zato smo ovdje da podsjetimo građane, a prvenstveno mlade
ljude da nauče prepoznavati nove oblike neofašizma. Ne bijemo mi
danas Titove dobivene bitke, to je 1945. godine završeno. Mi treba
da bijemo naše nove antifašističke bitke protiv neofašista,
naravno drugim sredstvima, koja su svuda oko nas. Mi smo zagledani u
2043. godinu na iskustvu i nadahnuću 1943. godine" , poručio
je Đulić.
Isto mišljenje djeli i član SABNOR-a
Nijaz Skenderagić koji ističe kako je Bitka za ranjenike na Neretvi
i najbolji pokazatelj koliki je Tito bio vizionar, da je ratne 1943.
godine spasio 4.000 hiljade ranjenika.
"Ovi danas nisu u stanju ni da
vakcinišu svoje građane u mirnodopskim uslovima. To je jedno
nestvarno porađanje koje izazva strah, jezu i divljenje onima koji
su bili takvi vizionari da su brinuli o svojim borcima, o svome
narodu. Nažalost mnogo je onih kojima se ne dopada sve to što je
rađeno u tom periodu dok je Tito vladao Jugoslavijom, Ali oni svojim
nečinjenjem nisu u stanju ni da okreče ono što su Tito i komunisti
napravili. Zato im sve to smeta i zato sve to pljuju i omalovažavaju,
jer nemaju šta da pokažu šta su uradili u vrijeme svoje vladavine.
Na kraju krajeva kad usporedimo bio je rat i bila je agresija na BiH
1992. do 1995. godine i danas 26. godina nakon završetka rata, kad
usporedimo šta su Tito i Jugoslavija uradili u 26. godina nakon
završetka rata i ovi danas to zaista se ne može ni poraditi",
zaključio je Skenderagić.
Zbog opasnosti od širenja pandemije
COVID-a 19 tradicionalna svečana akademija ovog puta nije
organizovana. Bitka za ranjenike, u literaturi poznata i kao Četvrta
neprijateljska ofanziva, započela je 20. januara 1943. na području
tadašnje NDH.
Ofanziva pod kodnim imenom Fall
Weiss bila je strateški plan da se zajedničkim napadom sila
osovine zada konačan udarac partizanskom pokretu. Trajala je do 1.
aprila 1943. godine. Bitka za ranjenike bila je ustvari bitka za spas
više od 4.000 ranjenika, te na desetine žena i djece koju su vodile
i dobile partizanske jedinice. Po istinitim događajima nastao je
kultni film “Bitka na Neretvi” u režiji Veljka Bulajića.
(portali)