U izdanju “Slobode” iz Mostara, 1957. godine objavljena je knjiga legende mostsrkog, bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog fudbala Muhameda Mujića, o njegovim putovanjima sa reprezenztacijom Jugoslavije, na daleki istok, Aljasku, Havaje i Australiju, u prvoj polovini pedesetih godina prošlog stoljeća.
Knjigu je “Cidomu” ustupio Adin Mujić, unuk Muhameda Mujića.
Knjigu možete pročitati, ili preuzeti na slijedećem linku:
(spagos)
Ovu pjesmu sam davno pročitao, ostala mi je usječena, negdje duboko u memoriji.
Koliko je još ovakvih objekata kod nas, nakon svega što nas je zadesilo.
Ali, život u tim kućama, nastavlja se, na neki drugi način.
Fotografija, postavljena ne internetu, ovih dana, podsjetila me je odjednom na sve to.
Jedno prisjećanje i želja, da se barem neka od ovakvih, sličnih kuća u Mostaru i BiH,
u kojoj život nastavlja neko drvo, obnovi i da nam ponovo otvori vrata.
Na slikama jedna zgrada u Mostaru, koje je tokom prošlog stoljeća često mjenala ime i vlasnika, ali i izgled!
od 1898. do 2021.: Džinovina, Divizija, kino Korzo, Ze-Ma, Na-Ma, Učiteljska škola, Osnovna škola, Skupština opštine Mostar, te od 1992 ruševina.
Out of my House a Tree is Growing/ Iz moje kuće raste drvo, autor Željko Ivanković.
Pjesma, link: https://www.versoteque.com/authors/zeljko-ivankovic
(spagos)
U “Bosansko-Hercegovačkim novinama” iz oktobra 1881. godine objavljen je reklamni tekst o prodaji satova, pod naslovom “Jeftini sahati”.
„Razašiljem uz pouzeće, a u nepovoljnom slučaju šaljem novac nazad, daklen se kod narudžbine ništa ne reskira.
1 Cilinder sahat od srebronikla sa lancem, prije 12 for., sada 5 for. 25 novč.
1 Lenger sahat od srebronikla sa lancem, prije 15 for., sada for. 15.
1 Srebren remontoar Vašington sahat sa lancem, prije 30 for., sada for. 15.
1 Pravi srebren sahat, sa patentverkom i lancem, prije for. 25 sada for. 1. 25 novč.
1 Zlatan ženski sahat, prije for. 40 sada for. 20 sa lancem oko vrata
Zlatni remontoari, prije for 100. sada for 40.
Jamčim 5 godina
F. Fromm – fabrikant sahata u Beču“
Wien Rothrnhurmstrase, gegenüber der Wollzeile.
Prilog: Reklama o prodaji satova iz „Bosansko-Hercegovačkih novina“, oktobar 1881, biblioteka Historijski Arhiv Sarajevo.
Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 15. marta 2021. autor Fazlija Hebibović)
Fazlija Hebibović – Sjećanja: HEPOK postaje gigant, jubilej tekstilaca, gradi se novi hotel, uskoro novi fakultet
Nastavljam serijal tekstova objavljenih u listu Politika Ekspres, čiji sam bio stalni dopisnik iz Mostara i Hercegovine od 1975. godine. Želja mi je otrgnuti od zaborava ljude i događaje, ali i mlade naraštaje podsjetiti na svu ljepotu grada na Neretvi i življenja u njemu.
Danas objavljujem tekstove iz 1978. godine – HEPOK postaje gigant, jubilej tekstilaca, gradi se novi hotel, uskoro novi fakultet.
HEPOK postaje gigant
Juče su delegati Radničkog savjeta mostarskog HEPOK-a potpisali samoupravni porazum o udruživanju u složenu organizaciju udruženog rada. Za vršioca dužnosti presdjednika Poslovodnog odbora izabran je inž. Slobodan Ružić, dosadašnji predsjednik Kombinata.
HEPOK će kao SOUR u svom sastavu imati osam radnih organizacija, u koje su udružena 42 OOUR-a i 2 radne zajednice na nivou SOUR-a.
Inače, HEPOK je u 1977. godini ostvario ukupan prihod od dvije i po milijarde dinara i ostatak dohotka od preko 50 miliona dinara. Sve ove rezultate ostvarilo je 3.600 radnika. (1.3.1978. godine)
Jubilej tekstilaca
Svečanom sjednicom Radničkog savjeta, juče je Pamučna industrija “Đuro Salaj” iz Mostara proslavila 25. godina postojanja i rada.
O razvojnom putu ovog najvećeg tekstilnog kolektiva u Republici, govorio je generalni direktor Ismet Zahirović.
Pamučna industrija “Đuro Salaj”, u devet OOUR-a i dvije radne zajednice, zapošljava 3.300 radnika, od čega je 70 posto žena.
Proizvodi ovog kolektiva izvoze se u zemlje Evropske ekonomske zajednice, Sovjetski Saevz, Čehoslovačku, Njemačku Demokratsku Republiku i zemlje u razvoju.
Na svečanoj sjednici Radničkog savjeta, 36 radnika dobilo je odlikovanja predsjednika Tita.
U okviru svečanosti, juče je radnica Mara Škobić, na simboličan način, pustila u pogon novu predionicu sintetičkih prediva. (8.3.1978. godine)
Novi fakultet
Predstavnici mostarskih radnih organizacija i 18 heregovačkih opština potpisali su juče samoupravni sporazum o obezbjeđenju sredstava za početak rada Agromediteransko-biotehničkog fakulteta pri Univerzitetu “Džemal Bijedić”.
Tako će, najvjerovatnije, ovaj fakultet već u septembru primiti i prve studente.
O opravdanosti otvaranja ovog fakulteta svoje mišljenje daće uskoro i Izvršno vijeće Bosne i Hercegovine, nakon ćega će uslijediti i konačna odluka o osnivanju ove visokoškolske institucije.
Uporedo s ovim, u toku su poslovi za stvaranje svih potrebnih uslova za otvaranje Građevinskog i Filološkog fakulteta. (20.3.1978. godine)
Krajem godine novi hotel
Ugostiteljska organizacija udruženog rada “HETMOS” planira da krajem godine u Mostaru udari temelje novom, petom po redu, hotelu u Mostaru.
Ovaj prvi hotel A kategorije, kako smo obaviješteni, biće izgrađen u neposrednoj blizini Starog mosta.
Mostarski ugostitelji planiraju i otvaranje i više drugih objekata, u koje će ukupno uložiti 600 miliona dinara. (21. 3. 1978. godine)
(NovaSloboda.ba)
FANTASTIČNO...
Imam sve što sam želio kao tinejdžer, samo 40 godina poslije.
Ne moram ići u školu ili na posao.
Dobijam džeparac svaki mesec.
Imam svoj sopstveni stan.
Nemam ograničenje izlazaka.
Imam vozačku i svoj auto.
Niko iz mog društva se ne boji da će zatrudniti i ne drogira se.
I nemam bubuljice.
ŽIVOT JE SUPER!
ZADOVOLJSTVO JE BITI 60 GODIŠNJAK/INJA I VIŠE...
1 OTMIČARI NISU BAŠ ZAINTERESOVANI ZA TEBE.
2 U SLUČAJU OTMICE VJEROVATNO ĆE TE PRVU PUSTITI.
3 NIKO NE OČEKUJE, DA ĆEŠ NEGDE POBJEĆI.
4 LJUDI TE ZOVU U 9 UJUTRO I PITAJU: "IZVINI, JESAM TE PROBUDIO?"
5 LJUDI TE VIŠE NE GLEDAJU KAO HIPOHONDRA.
6 NIČEGA VIŠE NEMA ŠTO TREBA DA NAUČIŠ UDARAJUĆI GLAVOM U ZID.
7 STVARI KOJE SADA KUPUJEŠ, NEĆEŠ VIŠE "IZNOSITI".
8 MIRNO MOŽEŠ DA VEČERAŠ U 4H POSLIjE PODNE.
9 MOŽEŠ PREŽIVJETI DAN BEZ SEKSA, ALI BEZ NAOČARA NE.
10 U SVAĐU MOŽEŠ UĆI JEDINO JOŠ OKO PENZIONERSKIH PITANJA.
11 VIŠE NE RAZMIŠLJAŠ O OGRANIČENJU BRZINE KAO O IZAZOVU.
12 PRESTAJEŠ DA UVLAČIŠ STOMAK BEZ OBZIRA KO ULAZI U SOBU.
13. PJEVAŠ I ZVIŽDIŠ UZ MELODIJU MOBILNOG.
14 VID TI SE VIŠE NEĆE BITNO POGORŠATI.
15. TVOJE INVESTICIJE U ZDRAVSTVENI FOND KONAČNO SE ISPLAĆUJU.
16. TVOJE KOSTI SU SIGURNIJA VREMENSKA PROGNOZA NEGO OD METEOROLOŠKOG ZAVODA.
17. TVOJE TAJNE SU POTPUNO SIGURNE KOD TVOJIH PRIJATELJA, JER IH SE NI
ONI VIŠE NE SKEĆAJU.
18. PROIZVODNJA MOŽDANIH ĆELIJA JE KONAČNO SMANJENA NA PRIHVATLJIV
NIVO.
19. NE MOŽEŠ SE SJETITI, KO TI JE POSLAO OVU LISTU.
20. PRIMEĆUJEŠ LI DA JE OVA INFORMACIJA NAPISANA VELIKIM SLOVIMA DA
BI TI BILO LAKŠE ZA ČITANJE.
(POŠALJI SVIMA, KOGA SE JOŠ SJEĆAŠ_)
(sjetih se odakle mi ovo: Milena/Vibergrupa/maturanti1969.)
(spagos)
Tekst koji slijedi, bez prve tri rečenice, objavljivan je u novije vrijeme na više mjesta. U ovom obliku objavljen je na našem forumu Mofo raja, sada već daleke 2005. godine.
U vrijeme vladavine Austrougarske
monarhije (1878-1918.) u Sarajevu su prosjaci morali imati dozvolu
da prose po ulicama.
Samo oni koji zaista ne mogu zaraditi
sebi za život, dobivali su dozvolu.
Ispod katedrale "Srce
Isusovo" jedan slijep čovjek je prosio. Imao je ispred sebe
tablu sa natpisom:
“Ja sam slijep"
i tako je sjedio i čekao da mu neko
nešto stavi u malu kutiju. Ljudi su prolazili i poneko bi stavio par
helera iz sažaljenja, ili straha od Boga.
Jednog dana naiđe
čovjek i obrati se slijepcu riječima:
"De mi molim te, dozvoli da nešto
dopišem na ovu tvoju tablu".
Začuđen slijepac mogao se
pouzdati samo u osjećaj, a ne i u pogled. Želio je shvatiti kakav
tip osobe stoji ispred njega. Nešto mu je govorilo da je taj čovjek
iskren i dao mu je dozvolu. Čovjek se sageo, uzeo tablu, nešto
napisao, spustio je nazad i polako otišao.
Tog dana, kao i svih
sljedećih dana, prosjak je dobivao deset puta više novca nego
obično do tada. Iznenađen, trazio je odgovor o razlozima te nagle
promjene ljudi prema njemu. Sve je ukazivalo da je za sve kriv čovjek
koji je nešto napisao na njegovu tablu. Zamolio je jednog prolaznika
da mu pročita šta piše na njegovoj ličnoj tabli. Čovjek je uzeo
tablu i rekao:
"Ovdje piše, Proljece je, a ja sam slijep".
(preneseno sa foruma Moforaja/Mostar nekad i sad/Legende Mostara/anegdote, postavio liberty, dana 4. Maja 2005. godine)
(spagos)
24 juni 2015. godine, balkanska kružna
tura,
Daleko, Balkanci, balkanska kružna tura, slike, Bosna i Hercegovina, mostarski most, rijeka, Mostar, Neretva, putopisne slike, svjetska kulturna baština
Ovog puta smo bili u Sarajevu puna dva dana, a od toga smo jedan cijeli dan proveli u Mostaru.
Ovaj grad sam prvi put vidio prije 11 godina, ako me sjećanje ne vara, kad smo drugi put išli na odmor u Hrvatsku. Tada sa našim djevojöicama, koje su još bile prilično male i radije bi ostale na plaži, sa njihovom bakom, koja je bila sa nama, nego da idu sa nama u Mostar. Ali morale ste tada proći, pitam ih danas, a zapravo se toga ne sjećate, čak ni kad vam pričam o tome. Što mi kazuje da se djeca ne sjećaju ničega takvog.
Ali ovog puta je bilo drugačije, suprug i ja već nekoliko godina idemo sami kad i gdje želimo, a ovaj put, Mostar mi je bio na vrhu liste želja.
Još se uvijek se dobro sjećam svog prvog posjeta Mostaru, nisam imala apsolutno pojma o Bosni, primijetila se blagi kulturni šok, ne negativan, ali jednostavno se razlikovao od onog, na koji smo se naviknuli sa turističkih tura iz Hrvatske, ili iz Italije .
I tada mi je bilo fascinantno, a ovog put još i više.
A mogu se vidjeti i ovakve slike:
Ispod čuvenog mostarskog mosta, mladić sa svojim psom, više puta je bacao prazne boce napunjene kamenjem u Neretvu, a prelijepi pas je neumorno ronio i vadio te boca, a zatim ih položio pred noge gospodara!
Most je u potpunosti uništen u Balkanskom ratu devedesetih godina, potrajalo je do 2004. godine, kada je ponovo otvoren, a improvizirani most je prestao obavljeti svoju funkciju.
Most u Mostaru je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. S pravom, jer je fascinantna građevina.
Takođe je zaštićeno kulturno dobro i prema Haškoj konvenciji.
A onda, da završim, imam dvije vrlo posebne fotografije koje vam sad, ovdje mogu pokazati.
Gabi je na svom blogu postavila dvije fotografije iz 1967. godine. Bila je na odmoru, dok je još bila dijete, tada se sve ovo zvalo Jugoslavija.
Puno vam hvala, draga Gabi, što mogu koristiti obe slike bez ograničenja, ali aam uz slike napisala vaše ime.
Kako vrijeme leti, ..
Jednom nekada, pogled na grad i nekada poznati most.
Gabi je napisala da kvalitet nije tako sjajan, jer je presnimljen iz originala, ali svejedno, mislim da su obe slike baš sjajne!
Ovim završavam moj mali izvještaj iz Mostara, i sa moje strane uvijek imam preporuku da u nsvakom slučaju posjetite Mostar, jer za nas je zanimljivo šetati i upoznati strane kulture.
Ako neko već čeka na izvještaj iz Sarajeva iz 2015. godine, mora biti malo strpljiv, to će se pojaviti u obliku jednog gostujućeg priloga na putopisnom blogu, kada za to dođe vrijeme. Naravno, obavjestit ću vas!
Nakon Bosne i Hercegovine, putovali smo u Crnu Goru, pa će sljedeći izvještaj biti o Crnoj Gori, o Budvi, o moru, o planinama, kratko smo obišli nacionalni park, kupili pršut u Njegušima i bili u mauzoleju, hmm, da i bili smo na najjužnijoj tački u Crnoj Gori. Uskoro više o tome.
Želim vam ugodan odmor!
https://sinaundwolfiontour.wordpress.com/2015/06/24/balkanrundreise2015-mostar-in-bosnienherzegovina
(spagos)
