Freitag, 5. März 2021

Rapsodija Rođenih u Splitu

 






Na današnji dan prije 48 godina

Podsjećanje na utakmicu u Splitu, na igralištu kraj Plinare. Bio sam prisutan. Nas petero, autom iz Mostara u Split, magistralom. Jedna od legendarnih utakmica Rođenih. Šta čovjek može reći nakon skoro pola vijeka. Kao da je juče bilo!


Hajduk – Velež 0:3 (0:0)

Split, 4. marta 1973. godine. Stadion Hajduka kraj Plinare. Gledalaca 20.000. Vrijeme oblačno i prohladno, teren pogodan za igru. Sudija: Maksimović (Novi Sad).

Strijelci: 0:1 Čolić (50), 0:2 Bajević (60), 0:3 Bajević (62).

HAJDUK: Katalinić, Bošković, Džoni, Mužinić, Buljan, Peruzović, Ivković (Jovanić), Hlevnjak, Nadoveza (Žungul), Jerković, Šurjak. Trener: Branko Zebec.

VELEŽ: Marić, Ristić, Prskalo, Čolić, Glavović, Pecelj (Kvesić), Topić, S. Halilhodžić, Bajević, Ledić (Čorluka), Vukoje. Trener: Sulejman Rebac.

Već smo se prisjetili Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1972-73, koja je bila jedna od najuspješnijih za bh. klubove. Najbolji bh. klub u tom prvenstvu bio je mostarski Velež koji je šampionat okončao na drugom mjestu.

Već smo se prisjetili Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1972-73, koja je bila jedna od najuspješnijih za bh. klubove. Najbolji bh. klub u tom prvenstvu bio je mostarski Velež koji je šampionat okončao na drugom mjestu.

A jednu od najvećih pobjeda Rođeni su ostvarili na današnji dan prije 48 godina u Splitu. Desilo se to 4. marta 1973. godine na startu proljetnog dijela prvenstva, kada su – nakon 2,5 mjesečne zimske pauze – jedan od derbija 18. kola u Splitu odigrali Hajduk i Velež.

Jesenji dio prvenstva Mostarci su završili na drugom mjestu sa 25 bodova, odnosno bodom manje od prvaka polusezone Crvene zvezde. S druge strane, Splićani su bili deveti sa 15 bodova, ali su osigurali evropsko proljeće plasmanom u četvrtfinale Kupa pobjednika kupova (tri dana nakon utakmice s Veležom, Bile je čekao prvi meč četvrtfinala u Edinburghu protiv Hiberniana).

Oba kluba su ušla oslabljena u utakmicu: Trener Hajduka Branko Zebec nije mogao računati na bolesnog kapitena Dragana Holcera, dok je strateg Mostaraca Sulejman Rebac morao pronaći zamjenu za povrijeđenog reprezentativca Franju Vladića. Legendardni Sula je povjerenje ukazao Dubravku Lediću koji će biti jedan od najboljih igrača utakmice.

Oko 20 hiljada gledalaca na starom Hajdukovom stadionu kraj Plinare nije vidjelo mnogo uzbuđenja u prvom poluvremenu. Domaćin je imao terensku inicijativu, ali bez pravih šansi pred golom Envera Marića. I nastavak je počeo mirno da bi potom uslijedio 12-minutni blitzkrieg Veleža.

U 50. minutu je Marko Čolić dobio loptu od Jadranka Topića, napravio nekoliko koraka i onda sa 25 metara iznenada raspalio po golu Ivana Katalinića. Čuvar mreže Splićana ostao je ukopan, a lopta se zakoprcala u donjem desnom uglu. Velež je poveo, a nakon utakmice je mladi golman Katalinić priznao grešku koju je objasnio tremom jer se “više bojao splitske publike nego napadača Mostaraca”.

Desetak minuta kasnije Katalinić je ponovo vadio loptu iz mreže. Momčilo Vukoje je centirao s lijeve strane, pronašao Duška Bajevića koji je postigao neodbranjiv gol za 0:2.

Nije prošlo ni 120 sekundi a Velež je postigao i treći gol. Ponovo je strijelac Princ s Netertve Duško Bajević, ali je veći dio posla obavio Aleksandar Ristić koji je u redove Veleža 1970. došao upravo iz Hajduka. Osim što je asistirao Bajeviću za treći gol, Ristić je obavio veliki dio posla u odbrani potpuno isključivši Ivicu Šurjaka.

ako je Velež za samo 12 minuta postigao tri pogotka i mirno priveo utakmicu kraju, nanijevši prvi poraz Splićanima u sezoni na domaćem terenu. Najbolju šansu da ublaži poraz Hajduk je imao sedam minuta prije kraja, ali je udarac Slaviše Žungula zaustavila prečka.

Za igrača utakmice proglašen je Bajević, dok je u timu Hajduka bolji od ostalih bio Dražen Mužinić. Trener Mostaraca Rebac je, pored Bajevića, pohvalio sigurnu odbranu te Ledića i Vukoju u napadu, dok je njegov kolega Zebec čestitao Veležu na zasluženoj pobjedi.

Rođene je obradovao rezultat iz Zagreba, gdje je Dinamo pred 45 hiljada gledalaca pobijedio Crvenu Zvezdu 1:0, što je značilo da je Velež preuzeo lidersku poziciju na tabeli.

Valja podsjetiti da je, i pored nešto slabijeg plasmana u prvenstvu, Hajduk imao odličnu ekipu koja će tog proljeća igrati polufinale Kupa pobjednika kupova, gdje će Splićani biti nesretno eliminisani od Leedsa (0:0, 0:1) i propustiti veliko finale sa AC Milanom.

Dovoljno je spomenuti imena tadašnjih i budućih Hajdukovih asova i reprezentativaca – Buljana, Jerkovića, Šurjaka, Džonija, Mužinića, Žungula, Peruzovića, Nadoveze, Hlevnjaka – koje je s klupe predvodio jedan od najslavnijih jugoslovenskih trenera Branko Zebec.

Kada je riječ o Veležu: Mostarci nisu izdržali utrku sa Crvenom Zvezdom pa su Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1972-73 završili na drugoj poziciji što je bio dotad najveći uspjeh u historiji Rođenih.


Objavljeno na portalu scsport, dana 4. marta 2021.

link:

https://scsport.ba/na-danasnji-dan-prije-48-godina-rapsodija-rodjenih-u-splitu/?fbclid=IwAR2TG3qLUNK9Jpkh_YcW3NHbgaU04RB5TkH7fm-Q33YyWG7rIWpalzDm2Uw


(spagos)

Rekordi, a naši

 





Ove smo rekorde bilježili u vrijeme njihovih nastanka, a sada evo, sve na jednom mjestu:

Guinnessovi rekordi koje drže Bosanci i Hercegovci

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu furaj.ba)

Najzanimljiviji rekordi Bosanaca i Hercegovaca, a koji se nalaze u Guinnessovoj knjizi.

Najbrži autogol na Svjetskom nogometnom prvenstvu, najmasovniji valcer u kojem je učestvovalo čak 1.510 parova i 1000 Ivana na jednom mjestu, samo su neki od rekorda koji su se našli u Guinnessovoj knjizi, a postavili su ih državljani BiH.

Gol s najveće udaljenosti

Golman bh. reprezentacije, Asmir Begović, upisao se u historiju kada je postigao gol s udaljenosti 91,9 metara, igrajući za Stoke City protiv Southamptona u engleskoj Premierligi na stadionu Britannia u Staffordshireu u Velikoj Britaniji. To je bio gol postignut s najveće udaljenosti svih vremena.

1000 Ivana

Na dan posvete Crkve svete Obitelji u Kupresu, Udruženje Kupreški kosci i Društvo Kuprešaka iz Zagreba organizovali su prošle godine manifestaciju pod nazivom “1000 Ivana” čime su oborili Guinnessov rekord u okupljanju najviše osoba sa spomenutim imenom na jednom mjestu.

Bečki valcer

U Tuzli je u maju 2010. godine 1.510 parova plesalo bečki valcer, čime su se upisali u Guinnessovu knjigu rekorda.

Begova čorba

U kategoriji najvećeg jela od piletine rekord drži sarajevska begova čorba, a rekord je postavljen 17. aprila 2015. godine. Begova čorba, koju je 50 kuhara i volontera pravilo od ranih jutarnjih sati, bila je teška 4.120 kg, a dotadašnji rekord je bio 4.026. Recept za čorbu bio je 800 kg pilećeg mesa, 150 kg mrkve, 50 kg luka, pet kg bamije, 70 kg brašna, 15 kg peršuna, 75 litara ulja, 15 kg putera i pet kg začina.

Žongler

Žongler Suad Bajrić je stojeći na glavi nogama okretao dvije košarkaške lopte 32,28 sekundi. Dosadašnji svjetski rekord postavljen u Njemačkoj držao je Cino Ozguvenc i iznosio je 20,20 sekundi.

Najveći burek

U Tuzli je prošle godine organizovana manifestacija “Tuzla gastro show“ čija je glavna atrakcija bila pravljenje najveće pite na svijetu za Guinnessovu knjigu rekorda. Dimenzije bureka su 6×5 metara, a u pripremi bureka učestvovalo je 14 ljudi, a dužina jufke bila je 1500 metara.

Najmnogoljudnije sviranje klavira

Dvadeset učenika osnovnih i srednjih muzičkih škola iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva prošle godine je u sarajevskoj Vijećnici oborilo Guinnessov rekord u najmnogoljudnijem sviranju klavira. Tim povodom izveli su kompoziciju “Galop Marche” francuskog muzikologa i kompozitora Alberta Lavignaca. Ista kompozicija je prethodno korištena za obaranje ovog rekorda, ali za manji broj ljudi.

Najveća riblja čorba

U Guinnessovoj knjizi rekorda se nalazi i Turistička organizacija Prnjavor, koja je napravila najveći riblji gulaš na svijetu, koji je težio čak 3.804 kilograma i napravljen je u Prnjavoru 19. augusta 2014. godine.

Najbrži autogol

Najbrži autogol na jednom svjetskom prvenstvu postignut je nakon dvije minute i osam sekundi. Postigao ga je bh. reprezentativac Sead Kolašinac na utakmici između BiH i Argentine na stadionu Maracana u Rio de Janeiru u Brazilu 15. juna 2014. godine, a ovim činom ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda.

Najveća džezva na svijetu

Visočka kompanija Vispak drži rekord za najveću džezvu na svijetu. Njihova džezva ima zapremninu od 615.495 litara, a visoka je 1,24 metra.

Neobični rekordi

Muhamed Kahrimanović drži čak tri rekorda. On je u jednoj minuti uspio smrskati čak 23 kokosova oraha, a rekord je oboren u sportskoj dvorani Mladost u Visokom 2013. godine. Također, uspio je smrskati i najveći broj kokosa jednom rukom zavezanih očiju (43 kokosa), a rekord je oborio u Njemačkoj 2014. godine. Kahrimanović voli neobične rekorde – u Pekingu je 2011. godine jednom rukom uspio smrskati 74 limenke.

(furaj.ba)


Donnerstag, 4. März 2021

Nova knjiga u biblioteci Cidoma

 


Nova knjiga u našoj biblioteci:

Ismail Braco Čampara, Smail Špago, Tibor Vrančić - Sjećanje za budućnost, 2014.

Još jedna knjiga koja je stajala od 2014. u ladici i nismo je objavili, pa to sada činimo. Proteklo je dvadesetpet godina od stravičnih događanja u našem gradu kojih, koliko god mi željeli ili ne prisjećati ih se, jednostavno ne možemo, a i ne smijemo, nikako zaboraviti.

Kako je grad izgledao, u dijelu koji je pretrpio najveća ratna razaranja, u to vrijeme i dvadesetpet godina kasnije, tema je ovog našeg projekta. Iako mnogi ne vole da ih se podsjeća na slike razaranja i života u ratno vrijeme, autori su željeli ovim albumom od 66 fotografija podsjetiti na to isključivo s jednim razlogom: sačuvati od zaborava i ne dati da se izgube sjećanja na vremena kad je razum kod mnogih bio izgubljen.

Ujedno, ovo je prilika da se prisjetimo i našeg dragog, nezaboravnog kolege Ismaila Brace Čampare, koji nas je iznenada i prerano napustio. Nek mu je laka mostarska zemlja.

Knjigu možete nači na našem linku:

http://www.cidom.org/

(tvrancic/spagos)



Proteci Bosno – knjiga Šućrije Čuste

 



Stazom bosanskih vitezova

Na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a ujedno i Dan Blagaja, 1. marta, već nekoliko godina Blagajci na konjima i u tradicionalnoj nošnji sa zastavama Bosne i Hercegovine, što ljiljankama, što žuto-plavim, uz zvuke ratnih bubnjeva izlaze na Stari grad Blagaj.

Ponosno i prkosno, kakva je i Bosna, pokazuju da su svoji na svome. Pokazuju da cijene prošlost od najstarijih vremena.

Na početku ovogodišnje manifestacije koja nosi ime "Stazom bosanskih vitezova" promovirana zbirka poezije Blagajca Šućrije Čuste Proteci, Bosno. Čusto nam ovom knjigom poezije pokušava prenijeti poruke minulih vremena pa u pjesmama lahko možemo prepoznati likove i događaje iz naše dalje ili bliže prošlosti.



Proteci Bosno


Proteci, Bosno!

Proteci, Bosno,

Kroz njihove prljave

Umove.

Svojom bistrinom,

Izbistri im zakrvavljene

Oči.

Natopi im dušu,

Svojom plemenitošću.

Dvoglavoj aždahi

Na rep stani,

Nek crkne, zmija,

U noći

Što mora doći.

Proteci, Bosno, proteci...


(Šućrija Čusto)


(tekst je objavljen na portalu stav.ba, dana 1. marta 2021. godine)




Dugogodišnji sakupljač istorijskih podataka Blagaja, kulturni pregalac i pjesnik Šućrija Čusto, izdao je novu knjigu poezije pod nazivom "Proteci Bosno". Ova zbirka je interesantna i zbog toga što su svi stihovi ispisani latinicom i bosančicom. Za naslovnu stranicu, predlist i zalist, autor je odabrao neke od mojih slika. Hvala na povjerenju! Puno sreće i uspjeha u životu i radu i još puno poezije želim!

(preneseno sa StudioArt47)


Na slikama: Knjiga “Proteci Bosno” i mladost Blagaja pred promociju knjige "Proteci Bosno” povodom manifestacije "Stazom bosanskih vitezova” koja se održaje u čast Dana nezavisnosti BiH i Dana Blagaja.

(Šućrija Ćusto)

(spagos)

Mittwoch, 3. März 2021

Iz stare štampe: Dvije grafike, Stari most i Konak, Mostar 1879. godine

 


U austrijskim novinama "Neue Illustrierte Zeitung" od 27. oktobra 1879. godine objavljen je tekst pod naslovom "Bilder aus Bosnien und Hercegovina", "Slike iz Bosne i Hercegovine", sa dvije grafike iz Mostara, Stari most i Konak, sa originalnim nazivima: "Die Narenta Brücke in Mostar", "Most na Neretvu u Mostaru" i "Der Konak in Mostar", Konak u Mostaru", koje je uradio grafičar po imenu Pärzer.

Uz to je navedeno da su grafike napravljene prema vi+enju u prirodi, a obe su napravljene tokom posjete Mostaru, 1878. godine.

U dijelu teksta posvećenom Mostaru napisano je:

"Mi smo sada bacili još jedan pogled na Mostar, prijateljski glavni grad Hercegovine. Od vremena okupacije tu se desilo dosta toga, kako je u brojnim izvještajima već napisano. Grad se prilično razvio u pogledu trgovine i saobraćaja, a muslimanski dio stanovnika dobija sve više i više povjerenja u novu vladu, sa njenim redom i zakonima. Mostar je čitavo vrijeme shvatan kao relativno prijateljski i sređen grad ove zemlje. Doduše ovom gradu nedostaje jo neophodno oživljavanje kroz vegetaciju i uređenje vrtova. Njgova položaj je na obe strane Neretve, spojene preko jednog starog, navodno Rimskog, ali pretpostaljeno, iz puno novijeg vremena, kojim su spajene padine brda Podveležja i Huma.

Primjetna je i stara utvrda sa objektom Konak, gdje smo boravili neko vrijeme. Prije nekog vremena tu je bilo sjedište turskog viceguvernera ili mutašerifa Hercegovine, ali također i samostalnog guvernera, između ostalih, i istorijska imena, kao što su bili Ali paša Rizvanbegović iz Stoca, i Husein aga Čengić, koji su boravili u Konaku kada je Hercegovina bila jedan Vilajet, i imala zasebnu državnu vlast. Povremeno su se u ovom objektu nalazile ratne rezerve, zaštita, ručno oružje, alati, municija, uniforme i veš, koji su tu smještani i uzimani prema potrebama. Interesantan je nalaz jedne topovske cijevi iz vremena cara Maksimilijana II, pod imenom "Kahn" koja je bila kolosalne dužine od tri i po metra. Ispod toga u lijepo cizeliranom reljefu nalazi se jedan pjevac sa uzdignutom kandžom. U sredini cijevi je izliveno: “Maximilianus secundus. Dei Gratia electus Romanorum imperator semper Augustus... etc. 1569.”, nešto niže nalazi se carski grb, a među svim tim, jedan kasnije urezani turski natpis, a ispod rupe za paljenje ime majstora: “Opus Hanns Christoff Loeffler.”

Za lučni most preko Neretve dugo vremena se smatralo da je Rimski most, ali je u zadnje vrijeme je to osporeno od strane mnogih stručnjaka, među kojima je i raniji njemački konzul u Sarajevu, O. Blau.

Ni na mostu, niti u njegovoj okolini nisu pronađeni nikavi tragovi rimskog prijekla. Na više mjesta su pronađeni znakovi koji su bez sumnje turskog porijekla, iako neki nisu baš dobro čitljivi. Jedan datum od arapskih cifara ukazuje na zadnju četvrtinu XV stoljeća (9. stoljeće po Hidžri).

Ovaj datum odgovara vremenu osvajanja Hercegovina u vremenu sultana Bajazida II, kroz Beglerbega od Bosne Mustafe Djurevića (?) , godine 1483. čime je poveća saznanje da je sadašnji most djelo Turaka. Most sa samo jednim lukom premoštava rijeku Neretvu. Unutrašnja visina mu je 17,8 metara, a ukupna visina 19 metara, najveći raspon luka 27,3 metra. Arhitektonski gledano sve je izgrađeno u isto vrijeme, pa čak ni stijene donjeg pristupačnog sloja ne pokazuju tragove neke starije gradnje..."

prilozi:

-grafika Stari most, 1878. godine

-grafika Konak, 1878. godine

prieredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)


Dienstag, 2. März 2021

Nova knjiga u biblioteci Cidoma

 

Nova knjiga u našoj biblioteci:


Ismail Braco Čampara, Smail Špago, Tibor Vrančić - Velike sitnice o Mostaru, 2014.


Budući ova knjiga stoji u ladici još od 2014 g. kada smo je nas trojica mislila izdati, ali nije bilo prilike za to, odlučili smo je staviti u našu biblioteku na korištenje svima. Ovo je samo jedan mali pokušaj da se od zaborava spase sjećanja, mnogobrojne fotografije i sitnice, a koje su vezane za povijest Mostara. Sakupljajući sve ove elemente vrijedno smo pabirčili po raznim izvorima, što je rezultiralo ostvarenjem jedne vizije spašavanja od zaborava jednog dijela istorije. Kad smo ovoj arhivi pridružili ogromnu arhivu starih fotografija, a zatim i slike današnjih dijelova Mostara koje je rahmetli Braco Čampara snimio, dobili smo vrijedan materijal. Ova kompilacija tekstova i fotografija ima za cilj podsjetiti mnoge stare Mostarce na vrijeme njihova dječaštva i mladosti, upoznati ih sa dalekom istorijom, a nove Mostarce na činjenicu da istorija ne počinje njihovim rođenjem tj. upoznati nove generacije s bogatom istorijom našeg grada.

Ujedno, ovo je prilika da se prisjetimo i našeg dragog, nezaboravnog kolege Ismaila Brace Čampare, koji nas je iznenada i prerano napustio. Nek mu je laka mostarska zemlja.

Knjigu možete nači na našem linku:

http://www.cidom.org

(tvrančić/spagos)


Montag, 1. März 2021

1. mart - Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

 


Stanovnici Bosne i Hercegovine, prije 29 godina, 1. marta 1992. izašli su na referendum historijskog značaja koji je imao za cilj utvrditi da li su za nezavisnu i suverenu državu.

Tada, još u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini, 29. februara, odnosno 1. marta održan je referendum o nezavisnosti BiH od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Referendum je održan u specifičnim trenucima. U Sloveniji i Hrvatskoj uveliko su počela ratna dešavanja, a bh. politička scena u tom trenutku bila je i više nego podijeljena između onih koji su htjeli nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, te onih koji su tražili njen ostanak u krnjoj Jugoslaviji tačnije savezu koji su činile Srbija i Crna Gora.

Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31 posto građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44 posto. Pitanje koje je građanima na referendumu bilo upućeno je sljedeće:

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"

Referendum o nezavisnosti bojkotovali su predstavnici Srba koji su naglasili kako je riječ o nelegalnim aktivnostima.

Nakon održanog referenduma, Bosnu i Hercegovinu su 6. aprila priznale članice tadašnje Evropske zajednice, a dan kasnije Sjedinjene Američke Države. Prva država koja je priznala BiH bila je Bugarska. Nakon proglašenja nezavisnosti, Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. postala i članica Organizacije ujedinjenih naroda.

Nažalost, radost referenduma i slobodu, vrlo brzo su zamijenile agresija i okupacija. U aprilu 1992. godine, paravojne formacije i tadašnja JNA, a kasnije Vojska Republike Srpske, započeli su agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a glavni grad Sarajevo držan je pod opsadom 1.425 dana.

Iako su ratna dešavanja okončana 1995. godine, Dan nezavisnosti do danas izaziva podijeljena mišljenja unutar Bosne i Hercegovine. Dok se u jednom njenom dijelu, tačnije u Federaciji Bosne i Hercegovine ovaj dan obilježava kao praznik, u Republici Srpskoj i dalje negiraju 1. mart kao značajan datum u historiji Bosne i Hercegovine te i dalje insistiraju na proslavi neustavnog 9. januara.

Svim građanima i državljanima Bosne i Hercegovine, koji državu smatraju svojim jedinim domom, čestitamo 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

(klix)