Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembar

 

Dan državnosti Bosne i Hercegovine se obilježava 25. novembra. Na taj dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu su udareni moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine, kao ravnopravne republike unutar jugoslavenske federacije, u svojim historijskim granicama.

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine u 19 sati. Završeno je iste noći, 26. novembra, u 4 sata ujutro.

Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.

Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ.

Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.

Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943).

Zakonom o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95), određeno je da je 25. novembra Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

(List "Oslobođenje", iz biblioteke HAS-a)

Iz stare štampe: Pomoć američkog Crvenog krsta, 1919.

U časopisu „The Bridgeport Times“, koji je izlazio u gradu Bridgeport, u Connecticutu, SAD, dana 2. maja 1919. godine objavljen je slijedeći tekst:

"Mostar, Hercegovina - Sve bolnice u Hercegovini i Bosni, koje su pune bolesnih i ranjenih vojnika vraćenih iz Austrije i civila koji boluju od tifusa i drugih bolesti, primaju pomoć od američkog Crvenog Krsta koji je poslao nekoliko doktora i medicinskih sestara kao i velike količine lijekova i odjeće. Misija Crvenog Krsta, koju vodi kapetan F.C.Thwaits iz Milwuakea, Wis. ima stanice za pomoć u Dubrovniku, Splitu, Sarajevu, Mostaru i drugim mjestima. Oni posvećuju svoju pažnju da obuku siromašne, brinu za bolesne i da poboljšaju sanitarne metode u cilju sprječavanja tifusa. Sve to rade u saradnji sa „United States Food Famine Commision“ koja djeli brašno i masnoće siromašnima.“

Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antanta i Središnje sile) koji se odvijao na više kontinenata od 28. jula 1914. do 11. novembra 1918. Posljedice rata bile su, između ostalih, i više od 40 miliona žrtava, uključujući približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila, zbog čega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj istoriji, kao i značajna razaranja država i njihovih privrednih sistema, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je nekada nazivan Veliki rat, ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 miliona europskih vojnika bilo je mobilizirano u ratu od 1914. do 1918. godine.

Čak šest mjeseci nakon okončanja rata, u Mostar su pristizali i boravili bolesni i ranjeni vojnici, kako je to opisano u gornjem tekstu, a pomoć im je pristizala od američkog Crvenog krsta.

Fotografija: Stari Most iz 1919. godine napravljena od strane Američkog Crvenog Krsta.

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda)

U čudnoj zemlji smo se rodili, zemlji neviđenih kontrasta

 

Kod katolika se obično na groblju postavlja nadgrobni spomenik najčešće u obliku križa. Jedan posebno neobičan primjer križa nalazi se u Šurmancima kod Čapljine, na Ararevom groblju. Na njemu stoji natpis: “age Alije Šabanovića sin Alija Juri Pruscu križ podiže”.

Pisac i publicista Ivan Lovrenović pisao je o ovom kuriozmu o kojem ni nauka ni drugi historijski izvori ne pružaju druge podatke. Lovrenović piše:

Jure i Alija

U Šurmancimʼ Ararevo groblje, i na njemu čudna uspomena:

age Alije Šabanovića sin Alija Juri Pruscu križ podiže.

Što je moglo biti, što je moglo stajati između Jure i Alije, između šurmanačkih Prusaca i Šabanovića, a polovica je XIX stoljeća, pusti turski vakat? Što je bilo i stajalo, tako krupno i ljudevno, da Aliji ne da nije zazorno, nego mu je, očito, i po volji i po duši, da se krene po tankoj liniji, tanjoj od dlake, oštrijoj od sablje, i ne ustukne pred likom križa, nego se još i upiše na nj punim imenom i očinstvom.

Nikada to nećemo znati, a i ne moramo. Što god da je bilo i stajalo između Jure i Alije, između šurmanačkih Prusaca i Šabanovića, moralo je trajati dugo, biti krupno i ljudevno, tako i toliko da je odgonilo doktrinarne i dogmatske strahove i utvare, barem u presudnim i odsudnim stvarima života i smrti, osobne časti i obaveze iz takve časti.

(Za križ na Ararevu groblju, za Juru i Aliju, saznajem od prijatelja Pere Buntića, vinara međugorskog, i Halila Tikveše, umjetnika bezgraničnog, iz Šurmanaca. Od njega i fotos.)

(Ivan Lovrenović)

http://ivanlovrenovic.com/clanci/bosna-argentina/jure-i-alija

(mostarskibehar)

U sjećanju: Mustafa Nadarević

 

Preminuo je glumački doajen Mustafa Nadarević

Jedan od najznačanijih bosanskohercegovačkih i regionalnih glumaca Musatafa Nadarević preminuo je u 77. godini nakon duge borbe sa teškom bolešću.

Vijest o njegovoj smrti potvrdio je glumac Moamer Kasumović na svojoj facebook stranici.

Bio mu je dijagnosticiran karcinom pluća, nedavno je otpušten iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji nije izlazio iz kuće zbog epidemiološke situacije.

Mustafa Nadarević rođen je u Banja Luci 1943. godine.

Iako je živio i radio u mnogim gradovima Jugoslavije, najveći dio života proveo je u Zagrebu.

Pozorišnu karijeru je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u tom gradu. Najpre je velike uloge dobio u domaćem pozorištu – Bogdan u „Hvarkinji“, Pomet u „Dundi Maroju“, Miletić u „Ostavci“, Leon u „Gospodi Glembajevima“ . Njegov talenat ubrzo su prepoznali strani režiseri, pa je dobio glavnu ulogu u predstavi „Lorenzacco“.

Osim toga, glumio je Sirana, Figara i M.P. Marfija u velikim predstavama. Filmsku karijeru započinje tek početkom osamdesetih godina u sporednim ulogama.

U filmu „Otac na službenom putu“ Emira Kusturice iz 1985. godine istakao se ulogom Zijaha. Zatim su uslijedili filmovi „Već viđeno“ Gorana Markovića iz 1987. godine, „Glembajevi“ Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, pa „Kuduz“, „Gluvi barut“, „Praznik u Sarajevu“, „Puška za uspavljivanje“, „Ničija zemlja“, „Gori vatra“, „Nafaka“ i mnogi drugi. Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, zbunjen normalan“, koja je snimana od 2007. do 2016. godine.

Kao reditelj je debitovao 1992. godine sa predstavom „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića, „Zabune“ Alana Ejkborna (Alan Ayckbourn) u Satiričnom kazalištu Kerempuh, „Hasanaginica“ Milana Ogrizovića u Hrvatskom naarodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu.

(Fena)

(NovaSloboda)

Kako biti sa onima koji više nisu tu...

 

Stanovnici malog mjesta Fonni, na ostrvu Sardinija u Italiji, dosjetili su se kako ne zaboraviti prijatelje koji su preselili na neki drugi, bolji svijet, kako sa njima biti svakodnevno, iako više nisu tu.

Neko se dostjetio da na zidu dvorišta jedne kuće, oslika jedan mural, pored zidića na kome se inače svakodnevno nalaze najstariji stanovnici mjesta, kako bi napravili „prozivku“, upitali se za zdravlje i progovorili koju o aktuelnim zbivanjima u mjestu i okolici.

To je ujedno svojevrsni spomen na prijatelje koji su se godinama sa njima okupljali na zidiću, ali više nisu s njima... Mural je postao atrakcija u mjestu, a pregledom po internetu, može se vidjeti da se sličan običaj ponovio u u mnogim drugim mjestima. Negdje su to stare dobre komšije, koje su dio dana provodili ispred kuće, a negdje i dobro raspoloženo društvo nakon berbe.

Na slikama: Fonni, starci ćaskaju, freska - Sardinija

(spagos)

“Oslobađanjem glasačke kutije” PMP počeo kampanju u Mostaru

 

U Mostaru je počela izborna kampanja za lokalne izbore koji će se održati 20. decembra.

Za ulazak u Gradsko vijeće u Mostaru se bori 31 politički subjekt, od čega su 22 političke stranke, četiri koalicije, četiri nezavisna kandidata i jedna lista nezavisnih kandidata.

Prva mostarska partija (PMP) prvi dan izborne kampanje je obilježila performansom "Oslobađanja glasačke kutije". 

Kandidati PMP-a na lokalnim izborima u Mostaru, danas su simbolično skinuli bodljikavu žicu s glasačke kutije.
Glasačka kutija je instalacija Gorana Loze, koja je na Starom mostu predstavljena prvi put 2016. godine.
- Mostar je dugo čekao ovaj dan. Mostarci će konačno moći da biraju bolju budućnost za našu djecu, navode iz PMP-a.
(Vijesti.ba)

Iz stare štampe: Dayton, prije 25 godina

 

Na današnji dan - podsjećanje.

Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995.

Konferencija se održala od 1. do 21. novembra 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike Bosne i Hercegovine), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. decembra 1995.

Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.

(izvor: Wikipedia)

U prilogu, kolaž novinskih napisa od 21. i 22. novembra 1995. godine iz dnevnih listova Oslobođenje i Dnevni Avaz, Biblioteka HAS.

#dejtonskisporazum #nadanašnjidan #HistorijskiArhivSarajevo

(izvor: Historijski Arhiv Sarajevo)