Mostar za Srebrenicu: Mirna šetnja, cvijeće za žrtve genocida i skok bez aplauza

Mostar je danas mirnom šetnjom, bacanjem cvijeća u Neretvu i skokom bez aplauza sa Starog mosta, koga je u 11 sati i 7 minuta, izveo lanjski pobjednik u skokovima na noge Igor Kazić, odao počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Sa kamenog ljepotana u Mostaru danas je cijelom svijetu poslata glasna poruka da se genocid u Srebrenici ne smije zaboraviti i da se nikada nikome ne smije ponoviti i da se počinioci i naredbodavci moraju izvesti pred lice pravde

(NovaSloboda.ba)

U sjećanju: 8372...

11. juli 1995 - 11. juli 2020.

(spagos)

Zahvaljujući Harisu “Most” i dalje živi

Ima tako skromnih i vrijednih ljudi, rade dobra djela, a za to ne traže bilo čije pohvale, pare ili priznanja. Ne “visi” na društvenim mrežama, ne objavljuje selfije sa Starim mostom u pozadini, bez kojeg on/ona (evo već 27 godina) u tuđini ne mogu. Jedan takav skromni čovjek je Haris Tucaković.

Od prve poslijeratne godine, 1995, Haris je slikao, skenirao, prepisivao i stavljao na web časopis Most, urednika Alije Kebe, kako bi svima bio dostupan. Evo punih 25 godina on vodi brigu i finansira svojim parama domenu most.ba i hosting, kako bi 70-tak brojeva Mosta od 1995. do 2008. godine bilo dostupno svima. Ovo vrijedno kulturno naslijeđe Mostara, koje svjedoči o jednom teškom postratnom vremenu, vrijedi da brigu o njemu preuzmu kulturne i prosvjetne institucije, koje, nažalost, kasne dvadeset godina u korištenju digitalnih mogućnosti u prezentaciji i širenju kulture. I to nije sve, Haris je napravio mogućnost da posjetioc može izabrati pismo na kojem će čitati: latinica ili ćirilica.

Pogledajte sami na http://www.most.ba/arhiva.aspx

(Ahmet Kurt/facebook)

Legende Rođenih: Ahmet Glavović Braca

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu radiosarajevo.ba dana 5. jula 2020. godine)

Braca prije Brace

Legenda u Münchenu: Zašto Veležovog asa pamte u Njemačkoj

Kada se spomenu bh. fudbaleri u Bundesligi, vjerovatno najjači trag je ostavio Hasan "Braco" Salihamidžić koji je s Bayernom osvojio sve što se moglo osvojiti, a trenutno je sportski direktor bavarskog velikana. No, malo je poznato da je jedan drugi Hercegovac, također bivši član Veleža, skoro identičnog nadimka, prije više od 40 godina stekao kultni status u Münchenu.

Ahmet Glavović poznat je navijačima Veleža kao jedan od stubova tima u najslavnijim danima Rođenih". Igrajući više od jedne decenije za Velež (1965-1976), popularni "Braca" bio je član ekipe koja je osvojila dvije vicešampionske titule i dva puta treće mjesto u Prvenstvu Jugoslavije.

U ljeto 1976. godine, kad je navršivšio 28 godina, Glavović je stekao pravo za odlazak u inostranstvo. Prešao je u München 1860, bavarski klub koji je 60-ih godina bio prvak Njemačke i finalista Kupa kupova, no '70-ih je tavorio u 2. Bundesligi.

U dresu minhenskih "Lavova" Glavović je debitirao 14. augusta 1976. u porazu 0:2 kod novajlije u "Cvajti" - KSV Baunatala. "Braca" je debi začinio onim po čemu će do danas ostati čuven u Njemačkoj – žutim kartonom. Britki defanzivac visine 1,87 metara uglavnom je igrao na mjestu libera i nakon početnih poteškoća na aklimatizaciju postao je stub odbrane Münchena 1860.

Pružao je sigurnost odbrani, bio ljubimac armije navijača "Sechzigera", no postao je noćna mora za protivničke napadače. "Braca" se držao one "igrač može proći, ali lopta ne", pa je u svojoj prvoj sezoni u Njemačkoj, u kojoj nije propustio nijedan susret, dobio rekordnih 19 žutih kartona, od čega 16 u utakmicama 2. Bundeslige, dva u baražu za 1. Ligu, jedan u Kupu!

Zašto ga ovih dana ponovo spominju u Njemačkoj? U tek završenoj sezoni Bundeslige, nakon 43 godine, Albanac Klaus Fatmir Gjasula, "zadnji vezni" Paderborna, stigao je Glavovića sa 17 žutih kartona u regularnom dijelu sezone. Samo, za razliku od Gjasule, Glavović je mogao požutjeti bez ikakvih posljedica jer prije 43 godine u njemačkom profesionalnom fudbalu nije bilo suspenzija nakon javnih opomena.

Zahvaljujući Glavoviću München 1860 završio je sezonu na 2. mjestu tadašnje Južne grupe Druge lige i, preko Arminije u baražu, nakon sedam godina, u ljeto 1977. izborio povratak u Bundesligu.

U sezoni 1977-78 "Braca" je održao epitet stuba odbrane iako je u elitnom rangu njemačkog fudbala dobio "samo" sedam žutih kartona. Istina, "Lavovi" su osvojili 16. mjesto i ispali iz Bundeslige, ali ostala je nezaboravna pobjeda (3:1) u gradskom derbiju nad Bayernom na Olimpijskom stadionu u Münchenu.

Ne treba ni spominjati da je Glavović zaradio žuti karton u gradskom derbiju, ali je uspio zaustaviti ubojiti napadački trio Bayerna – Karl-Heinz Rummenigge, Gerd Müller, Uli Hoeness.

U posljednjoj sezoni internacionalne karijere (1978-79), Glavović je odigrao 24 utakmice u "Cvajti" i ponovo dao značajan doprinos uspjehu kluba - München 1860 je osvojio prvo mjesto i još jednom se vratio u 1. Bundesligu.

Pamti se njegov oproštaj od kluba u kojem je stekao kultni status: Nakon utakmice posljednjeg kola protiv Saarbrückena (3:1), kršni "Braca" je krenuo da podigne u zrak pomoćnog sudiju koji se jedva uspio "odbraniti".

Još čuvenije su anegdote vezane za Glavovićevo slabo znanje njemačkog jezika. Tako je, jedne prilike, ne znajući o čemu riječ, bacio račun za električnu energiju, zbog čega mu je privremeno isključena struja!

Tokom tri sezone u Njemačkoj odigrao je 93 utakmice u kojima je München 1860 zabilježio 48 pobjeda, 21 neriješenu partiju i 24 poraza. Zaradio je 32 žuta i jedan crveni karton – 29. septembra 1978. protiv Karlsruhea.

Ahmet Glavović se 1979. vratio u Mostar i ubrzo okončao aktivnu karijeru. Radio je kao trener, kasnije vodio kafić u Mostaru. Kao i mnogima rat mu je drastično promijenio život. "Braca" je izgubio svu imovinu, doživio je porodičnu tragediju, da bi se '90-ih vratio u München, gde je nekad uživao u velikom uspehu i bio voljen od navijača.

(radiosarajevo)

Mežunarodni dan bikinija

Kada je francuski inženjer Louis Reard 5. jula 1946. godine osmislio i predstavio prvi minijaturni dvodijelni kupaći kostim, nije ni slutio da će taj komad odjeće zauvijek promijeniti žensku modu.

Bikini je svijetu prva predstavila 19-godišnja Micheline Bernardini, egzotična plesačica iz pariškog kasina, na jednom takmičenju ljepote, jer njegov kreator nije uspio nagovoriti nijednu uglednu manekenku da na sebe obuče taj oskudni kostim za kupanje.

Bikini je odmah postao hit, a izgledao je kao na slici: Malena kutija, koju djevojka na slici drži u ruci, bila je cijelo njegovo pakovanje. 

Obzirom na to da je izazvao "boom" u svijetu mode, samo par dana nakon što su izvršena eksplozivna nuklearna testiranja na atolu Bikini u Tihom okeanu, ime se gotovo samo nametnulo. 

Bikini je nakon toga postajao sve popularniji i popularniji, a svi drugi dizajneri počeli su kreirati svoje. Iako ga je početkom pedesetih Vatikan proglasio "grješnom odjećom" pa je bio zabranjen u mnogim drugim zemljama, bikini je sve to preživio.

Tokom godina obožavale su ga sve legendarne ikone stila, poput Marilyn Monroe i Brigitte Bardot, koje su samo doprinijele njegovoj popularnosti. Nakon 74 godine, bikini je i dalje najpopularniji model kupaćeg kostima, i ima svoj vlastiti dan, a taj dan je upravo danas.

Šta uraditi: Proslaviti dan bikinija, ako ne može na plaži, onda barem u nekom bazenu.

(spagos)

Sa stranica stare štampe: Prvi automobil u Mostaru 1902. godine

U časopisu "Österreichs Illustrierte Zeitung", "Austrijske ilustrovane novine", broj 46, od 17. augusta 1902. godine objavljen je tekst sa fotografijom, pod naslovom: "Automobilska vožnja kroz Bosnu i Hercegovinu".

"Kao što je poznato, u nastavku na automobilsku vožnju Pariz – Beč, (26 -29. juna 1902. godine, op. prev.) održana je jedna ugodna i vrlo interesantna vožnja kroz Bosnu i Hercegovinu, (početak jula 1902. godine op. prev.), koja se predstavila kao teška vožnja, u kojoj se morala preći ova planinskaa zemlja, čijim komunikacijama nikad do tada nisu vozili automobili. Ulaz u oblast, koju je okupirala Austro-Ugarska, bio je u Bosanskoj Gradišci i istog dana automobili su stigli do šarmantnog grada Jajca. Slijedeće etape bile su Sarajevo, Mostar i konačno, nakon jedne vožnje uz granicu sa Crnom Gorom, automobili su stigli u Raguzu (Dubrovnik) gdje je jedan dio vozača nakon dužeg boravka uz pomoć brodova i željeznice automobile otpremio u Pariz, a ostatak je nakon obilaska Kotora, posjetio i Cetinje.

Vožnja nije bila interesantna samo zbog prirodnih ljepota, nego i zbog orjentalnog karaktera ove zemlje i njenih stanovnika, a došlo se do zaključka da su ceste nalaze u dobrom stanju, podobne za vožnju automobila, i bez izuzetka, dobro održavane. I stvarno, ako se već nađu zainteresirani da se provezu ovim cestama, onda im se kao automobilistima, jedan izlet u svakom slučaju može najtoplije preporučiti."

fotografija: Automobilska vožnja kroz Bosnu i Hercegovinu: Potpukovnik Janitzek i barunica Zuyleni pri polasku iz Mostara.

(prevod: Smail Špago)

O ovoj trci automobila već smo pisali u knjizi "U sjeni zaborava", autori Tibor Vrančić, Smail Špago Ismail Braco Čampara, izdanje IC štamparije Mostar, 2017. godine:

Auto utrka Paris – Beč kroz Mostar ~

"Ne zanima nas toliko sama utrka najnovijih modela automobila te 1902. g. na relaciji Paris – Beĉ, koliko nas zanima što se dogodilo nakon utrke. Kada je utrka okonĉana u Beĉu odluĉeno je da kolona automobila nastavi jednu demonstracijsku vožnju na relaciji Beĉ – Graz – Zagreb – Banja Luka – Vakuf – Sarajevo – Mostar – Dubrovnik. Iz Dubrovnika se cijela karavana vozaĉa, mehaniĉara, gostiju i automobila namjeravala vratiti brodom nazad u Francusku.

Ovaj događaj je bio nesvakidašnji za Mostarce, jer se naime, ukazala jedinstvena prigoda da se upoznaju s najnovijim modelima „jurilica“. Tog dana 10. jula 1902. godine 1 sat i 15 minuta je ispod sveĉano ukrašenog slavoluka na Carini projurio prvi automobil. Putnike je sveĉanim govorom ispred svih građana pozdravio kotarski predstojnik barun Georg (Đuro) Rüdt. Deset minuta nakon prvog automobila pojavio se drugi, a treći, u kojem je bila barunica Rotschield, tek tri sata nakon prvog. Mostarci su bili zadivljeni brzinom vozila. Tu veĉer se i hotel „Neretva“ pokazala u punom sjaju ugostivši uvažene goste, među kojima se zatekao i mladi princ Burbonski, inaĉe francuski prestolonasljednik. Sutradan je ĉitava ova svita odmaglila prema Nevesinju.

Već je Mostar i zaboravio ovu fascinantnu smotru i ljudi su nastavili sa svojim svakidašnjim životima kad se nakon punih osam dana na Carini pojavio još jedan automobil s vozaĉem Einartom (Ajnartom) i dvojicom suputnika. Kvar ili neka druga nedaća su ih usput zadržali, ali oni nisu odustajali i bez zaustavljanja su prošli kroz Mostar.

Tko zna je li ih brod u Gružu ĉekao".

O dolasku prvih automobila u Bosnu i Hercegovinu pisao je Sarajevski list, br. 82, 11. jula 1902. godine, a za nas je ovom prilikom važno da se u pisanju toga lista spominju tačni datumi dolaska u Bosnu i Hercegovinu, prelazak granice, dolazak i noćenje u Jajcu, dolazak i boravak u Sarajevu, te dolazak u Mostar, što se prema pisanju ovog lista dogodilo 10. jula 1902. godine:

"Dolazak prvih automobila u Bosnu i Hercegovinu vezan je za utrku koja se vozila od Pariza do Beča 1902. Jedan dio sudionika utrke odlučio je produžiti do Sarajeva. Automobilisti su 7. srpnja stigli preko Bosanske Gradiške i zaputili se prema Jajcu, gdje su noćili, a sutradan krenuli prema Sarajevu. Sarajevski list je 6. srpnja 1902. skrenuo čitateljima pozornost kako će ovo biti "neobično zanimljiv prizor". Sarajevski list 9. srpnja 1902. donosi vijest o dolasku automobila u Sarajevo te detaljno iznosi plan kretanja i obilaska grada od strane francuskih automobilista. List napominje: "U červrtak 10 o. (ovoga mjeseca) u 8 sah. (sati) izjutra otputovat će automobiliste u Mostar". Isti list se 11. srpnja 1902. osvrće na posjet automobilista Bosni i Hercegovini i odluci "da i pred nama dernonstriraju usavršenje ovoga skorašnjeg trijumfa moderne tehnike", a donosi i vijest o nesreci automobila koji se survao u provaliju 6 kilometara od Jajca: bilo je ozlijeđenih putnika, a najteže je prošao vozač. U Jajcu su automobilisti svečano docekani i nakon noćenja krenuli su 8. srpnja prema Sarajevu, gdje su stigli u popodnevnim satima.

I narednih dana pisano je o automobilistima: 9. srpnja bila je na Ilidži upriličena svečana večera u njihovu čast. Tom je prilikom predsjednik automobilskog kluba baron van Zuyleni "izrazio ushićenje francuskih turista s prirodnih krasota Bosne, simpatična dočeka i izvanredne predusretljivosti oblasti na putu po Bosni naglasivši ogromne očevidne rezultate kulturnog rada u zemlji i zdraveći Bosnu i Hercegovinu" .

Sutradan su se automobilisti zaputili prema Mostaru "gdje ih je tamošnja publika mnogobrojno docekala".

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

U sjećanju: Izbori u Bonu 30. juna 1996. godine

30. juna 1996. godine održani su prvi poslijeratni izbori u Mostaru, kada su građani Mostara rekli ne podjelama. 

Među onima koji su toga dana glasali bila je i dijaspora, za koju je Evropska unija organizirala biračka mjesta u četiri evropska grada.
U Bonu, tada još uvijek glavnom gradu Njemačke, okupilo se skoro 4 hiljada Mostaraca iz Njemačke i susjednih zemalja.

U prilogu jedno podsjećanje sa stranica revije MM, broj 3 od augusta 1996. godine, iz arhive Muhameda Hamice Ramića, i jedna fotografija iz arhive Envera Mičijevića.
(spagos)