Partizansko nekad, foto esej

 “Dani prohujale mladosti”

29/05/2024

Vladimir Kolopić: Partizansko, nekad (foto-esej)

Motivi Partizanskog spomen-groblja, uslikani prilikom jedne proljetne šetnje 1980-tih.

Kad umjetnik gleda na nečiji umjetnički rad, doživljaj za publiku je, može se reći, udvostručen. Tako ni Bogdanov kameni spomenik kroz objektiv Vladimira Kolopića, mostarskog fotografa koji je prve korake u fotografiji ostvario još u osnovnoj školi i nastavio u nekadašnjem foto-klubu “Salko Šestić” i foto-grupi “LOM”, teško da ikog može ostaviti ravnodušnim.

Zavirili smo u Vladimirovu bogatu arhivu, sada na teksaškoj adresi, i pronašli nekoliko crno-bijelih snimaka nastalih prilikom jedne davne proljetne šetnje, kad još ništa nije nagovještavalo buru koja nadolazi.

“Dani prohujale mladosti”, kratko je primijetio autor.

Zahvaljujemo Vladimiru Kolopiću na ustupljenom materijalu.

Vladimir Kolopić: Partizansko, nekad (foto-esej) - Partizansko spomen-groblje

(partizansko.info)

Biciklom po Mostaru

 

Osnivač kompanije Adam Opel nije zamišljao da će Opel jednog dana postati jedan od najvećih proizvođača automobila u Europi. Naime, ta kompanija koja je počela s proizvodnjom šivaćih strojeva, 1885. g. otpoče i s proizvodnjom bicikala marke „Velociped“. Ovaj zadnji krik mode i tehnike, pojavio se u Mostaru već naredne godine. Nema vjerodostojnih podataka tko u naš Mostar doveze prvi bicikl, ali sve upućuje da je to bio ing. Miloš Komadina, koji je sudjelovao u prvim biciklističkim utrkama po Mostaru i okolici.

Već 1887. g. lokalne novine donose članak o biciklima: „I u našem gradu prilično su se umnožili bicikli te je, kako se doznaje, prispio ovamo i jedan instruktor, koji podučava na pogibljiva dva kola voziti se; a i vozioci po gradu zahtijevali su od općinstva nesnošljiva uklanjanja, te je i starija vlast pobrinula se to odstraniti, doznačivši mjesto kudan se bez opće pogibelji mogu vozati“.

Samo mjesec dana nakon ovoga članka, list objavljuje kako je ostvaren povijesni biciklistički pothvat: „Prošle subote u 3 sata po podne šest Byciklista na Byciklima učinili su prvi izlet, i odjezdili u Sarajevo. Pri svojem putu prenoćili su u Konjicu a sutra dan na 29. maja u 3 sata i po poslije podne stigli su u Sarajevo…Pri odlazku i povratku, njihovo cijelo putovanje bilo je zanimljivo i sretno, nit jim se kakva nesreća slučila. Mi se radujemo tom njihovom izletu, a tim više što su s tim dokazali da se na Byciklu može od Mostara u Sarajevo doći za 13 sati, prevalivši 174 kilometra“.

Nije loše, reklo bi se. Ako vam se čini da je takvo putovanje predugo trajalo, napominjemo da je to samo upola sporije nego što je Ćiro prelazio istu relaciju.

Dana 20. augusta 1899. g. Gradsko vijeće na svojoj sjednici donosi jednu vrstu pravilnika – „Red za koturaše“. Tim pravilnikom zabraniše koturašima vožnju ulicama Kujundžiluk, preko Starog mosta, Vakufskom (Priječka čaršija) do Šemovačkog mosta i na Maloj Tepi. Nadalje, u Srednjoj ulici zabrana vrijedi za sve sokake osim Karadžozbegovim, Hanskim (danas Šerifa Burića), Telčevim, Soldinim i Ćiberovim prema Mejdanu. Dalje, svim poprečnim sokacima u Glavnoj ulici izuzev Pašinovim (danas Osmana Đikića) i Dudinim (danas Drage Palavestre). Zabrana je vrijedila i u svim sokacima Predhuma na obje strane, Cernice izuzev Krpića i Zahumske.

Ujedno im zabraniše promet ispred crkava u vrijeme svetkovine i nedjeljom, vašarima i u vrijeme sprovoda i procesija, svatova, te u blizini škola prije i poslije predavanja.

Eh da, zaboravili smo reći – koturaši su biciklisti.

Samo dva mjeseca kasnije, 4. novembra 1899. g., putem oglasa u novinama Gradski-kotarski ured poziva sve vlasnike bicikala da u roku od 14 dana uplate zakonsku pristojbu i da preuzmu svoje registarske pločice s brojevima.

Još u ono doba gradski su oci znali odakle namiriti sredstva u gradsku kasicu. (iz knjige U sjeni zaborava, autori: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago, 2017.)

Fotografija 1 – Biciklist iz Mostara (foto: Anton Zimolo) 1890. g.

Fotografija 2 – Biciklist u Mostaru (foto: dr. Grzlo Czech) 1899. g.

Fotografija 3 – Buna – na mostu (Alaga Badžak na biciklu) 1950-ih

Fotografija 4 – Rondo biciklistička utrka 1960-ih

(Cidom Team)

Iz stare štampe – Iz Mostara, Jugoslavenski list, od 14. januara 1926. godine

 

U Jugoslavenskom listu od 14. januara 1926. godine, objavljen je tekst o Interpartijskoj konferenciji političkih i privrednih prvaka Hercegovine.

Vapaj Mostara i Hercegovine

Interpartijska konferencija političkih i privrednih prvaka Hercegovine

Mostar 12. januara

Ovih dana se na poziv vladinog povjerenika g. Smaje Ćemalovića održala jedna interpartijska konferencija, koja je imala svrhu, da se tretira pitanje proširenja mostarske duhanske tvornice, čime bi se riješio problem nezaposlene mostarske sirotinje. Konferenciji prisustvovali su privrednici i reprezentanti svih političkih partija, među njima i narodni poslanici gg. Pero Ivanišević, Salih Baljić i Dervo Hadžioman.

Ova konferencija pretvorila se u jednodušni protest zapostavljanja Hercegovine, koja je usljed loše ekonomske državne politike nalazi na rubu propasti.

Vladin povjerenik g. Smajo Ćemalović otvorivši konferenciju, spominje njezinu svrhu, da naime sve političke stranke u Hercegovini, odnosno njihovi predstavnici porade u Beogradu, kako bi se što skorije proširila mostarska duhanska tvornica i uposlenjem bezposlenog radništva umanjila bijeda Mostara.

Iza njega uzima riječ g. Ristić, predsjednik oblasnog odbora radikalne stranke. On veli, da se je radikalna stranka već o tome pitanju obratila na narodnog poslanika g. Dra Lazu Markovića. On je odgovorio da je momentano nemoguće proširenje tvornice u Mostaru, jer je ta tvornica u hiperprodukciji i podmiruje već sada mnoge vanmostarske oblasti, a osim toga je kontigenat konsumiranih fabrikata duhanske produkcije u našoj kraljevini već današnjom proizvodnjom potpun.

On prelazi u daljem svom govoru na opće ekonomske prilike u Hercegovini i ističe, kako je prije rata Hercegovina imala u glavnom tri privredna vrela i to: iseljavanje u Ameriku (?), vinogradarstvo i duhan. Vinogradi su poslije rata u glavnom propali, a duhan je ove godine podbacio i tako je dovedena Hercegovina u vrlo kritičan položaj.

Dr. Bariša Smoljan govori o mizernoj procjeni duhana, koja da je upropastila seljaka. Za iseljeavanje u Ameriku veli, da se tu ne može ništa učiniti, jer je iseljenička kvota ispunjena. Za obnovu vinogradarstva trebala bi svota od 10 do 20 milijona dinara uz minimalni kamatnjak. Duhan ne dostaje više za prehranu Hercegovine, jer je ograničena sadnja, a procjena mizerna. Predlaže uvođenje svilarske industrije u Hercegovini i s time sađenje duhana i podizanje svilarnica. Tuži se na ogromne državne i komunalne poreske terete. Završava sa: Stavimo Hercegovinu u gibanje, jer je kucnuo 12 čas.

Veletrgovac g. David Koen, sekretar trgovačkog udruženja pozdravlja ideju proširenja tvornice duhana. Veli, da je potrebno poći od privrednog podizanja seljaka, jer na njemu se zasniva mogućnost egzistencije svih političkih klasa. Ističe nedovoljan poljoprivredni kredit, jer uslijed toga seljaci zapadaju u lihvarske ruke. Za podizanje Mostara potrebno je bezuvjetno dovesti u područje njegove trgovine srez Imotski, što bi se dalo postići izgradnjom jedne ceste. Pledira za isušenje blata, jer bi time prestala biti Hercegovina pasivna. Sredstva bi se dala nabaviti putem amortizacionih zajmova, kojih bi se moglo dobiti, jer su projekti komercialni i rentabilni.

Predstavnik zeljoradničke partije g. Gjorđo Perin slaže se u glavnom sa predgovornikom. Obara se na teške poreze za propale vinograde kao i na fatalnu politiku ministarstva saobraćaja. Traži smanjenje općinskih nameta.

G. Vojislav Šola, član predsjedništva Narodne Banke i radikalski prvak ističe potrebu vinarskih zadruga. Apeluje na narodne poslanike da se zauzmu za proširenje mostarske tvornice duhana.

Narodni poslanik g. Salih Baljić pledira isto za proširenje tvornice duhana, čime bi se u prvom redu pomoglo mostarskoj sirotinji. Veli dalje, da je u Mostaru pazarni dan nedelja, pa da bi trgovine trebale da budu otvorene barem do 11 sati prije podne. Tuži se na preveliku razliku kamatnjaka Narodne Banke i ostalih banaka. Nestašica kredita koči privredu.

G. Sava Šantić, veletrgovac pledira za obnovu vinograda u to putem kredita od 5-20 hiljada dinara, koji bi se dijelili uz minimalan kamatnjak.

Narodni poslanik g. Dervo Hadžioman veli, da država mora promijeniti svoju ekonomsku politiku u Hercegovini i dozvoliti neograničenu sadnju duhana. Ako država ne može uvijek da nađe kupca za višak duhana, neka ona preprodaju viška prepusti privatnoj ninicijativi. Veli, da bi trebalo u Mostaru otvoriti filijalu tvornice ćilima iz Sarajeva, jer bi u toj tvornici mogla sirotinja naći zaposlenja.

G. dr. fra Dominik Mandić, predsjednik oblasnog odbora HPS traži da općina sklopi veliki investicioni zajam u svrhu podizanja stanova, jer se u gradu ništa ne gradi. Traži, da općina vodi socijalnu politiku i da se provedu općinski izbori. Veli, da su se dugovi hercegovačkih seljaka u ovoj godini povisili za 75 posto pa treba uvesti slobodnu trgovinu duhana. Zagovara izgradnju željeznice Mostar – Split preko Širokog Brijega jer je taj kraj bogat boksitom, a željeznica bi omogućila eksploataciju.

Narodni poslanik g Pero Ivanišević traži projekat u pogledu proširenja tvornice duhana. Zadaje riječ, da će se založiti za stvar. U pogledu svih drugih stvari veli, da se treba složiti i tražiti. Treba poslati deputacije u Beograd iz čitave Hercegovine.

G. Smajo Ćemalović veli, da je potrebno za proširenje duhanske tvornice 5 milijona dinara, a uposlilo bi se oko 2-3 stotine radnika. On traži da se sastavi rezolucija, koju će odnijetti lično jedna deputacija u Beograd. Predlaže odbor za rezoluciju, koji će ujedno stvar energično dalje tjerati.

Nakon dulje diskusije izabran je slijedeći odbor: gg. Marko Jelačić, Nikola Smoljan, B. Bjedić, dr. Fra D. Mandić, Gjorđo Perin, David Koen, dr. B. Smoljan, Smajo Ćemalović, Risto Bošković, Hafiz ef. Puzić, Ivan Barišić, Lj. Krulj, L. Peško, J. Knežić.

Prema tendencijama ove konferencije program rada ovoga odbora bio bi: sanacija prilika u Hercegovini i privredna restauracija. Odbor je interpartijski.

-:-

Mi sa svoje strane ovaj koristan gest predstavnika Hercegovine najtoplije pozdravljamo. Neka on bude pobuda, kako u posve ekonomskim i privrednim pitanjima treba da isčezne partijska zagriženost. Samo na takav tolerantan način, naravno uz žilav rad, dade se paralizirati teška ekonomska kriza, koja je najviše zadseila Bosnu i Hercegovinu. Ne bi li bilo već skrajnje vrijeme, da i sarajevski viđeni ljudi uz sarajevske narodne poslanike, bez razlike političkih stranaka započnu sa sličnom akcijom za ekonomsko podizanje Sarajeva, toga centra Bosne i Hercegovine.

-:-

prilog: Mostar, 1926, Stari most, Jagnje (cidom)

priredili: Armin Džabiroiv, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 74 godine – Prvo sklopivo biciklo

 

Ipak, sklapalo se, koliko, toliko!

Pronalasci Engelberta Zaschke karakterizirale su dvije stvari. S jedne strane, bili su nevjerovatno funkcionalni. Kao npr. „Zakrivljeni poklopac za posuđa koji se mogao koristiti kao renda i sito“, koji je registrovao kao patent 1919. godine. S druge strane, inženjer rođen u Frajburgu, Njemačka, 1895. godine, bio je pionir mobilnosti. Njegov "helikopterski avion", svojevrsni originalni helikopter, samo je jedan primjer.

Dana 26. maja 1950. Zaschka je podnio zahtjev za patent za izum koji je bio i praktičan i poboljšavao mobilnost: sklopivo biciklo, dvotočkaš sa šarkama koji se mogao sklopiti za tren oka. Tokom njegovog života – a Zaschka je umro 1955. - uspjeh je bio ograničen. Ali čovjek koji je iza sebe ostavio 82 patenta bio je ispred svog vremena.

Kao rezultat tranzicije mobilnosti, bicikli koji se u samo nekoliko potezaa mogu napraviti tako malim, da se mogu unijeti u svaki autobus sada uživaju sve veću popularnost.

A možda će uskoro doći vrijeme i za njegov sklopivi automobil. Kada je 1928. odvukao demontirani automobil do berlinskog radio tornja, kako bi pokazao koliko je njegov izum praktičan, izazvao je zabavu. Danas bi to vozilo moglo biti popularno. Jednostavno zato što nema potrebe za parking mjestom. Kako praktično.

(welt)

(spagos)

130 godina mostarske Gimnazije

 

Poziv bivšim učenicima i uposlenicima Gimnazija Mostar

Gimnazija Mostar

130 godina u službi odgoja i obrazovanja…

130 godina znanja i uspomena…

Gimnazija Mostar ove školske godine slavi veliki jubilej – 130 godina postojanja.

Prisjećamo se duge i bogate tradicije škole koja je započela prvim danom nastave davne 1893. godine.

Prisjećamo se ljudi, događaja, emocija koje nam se javljaju kad se sjetimo svoje škole.

Bivši i sadašnji učenici i uposlenici škole nose Gimnaziju u sebi na mnogo načina.

Pozivamo vas da opišete svoje uspomene i pošaljete fotografije koje vas vežu za školu, ukoliko ih imate.

Pišite na temu:

“Mostarska Gimnazija za mene predstavlja…”

Prisjetite se nečega što vam je odredilo budući život, nekog doživljaja, prijatelja, profesora, uprave, prostora, nastavnih predmeta, izleta, anegdota…

Dio uspomena na školu koje ste ponijeli sa sobom u život pokušat ćemo evocirati u publikaciji „130 godina u 130 slika“.

S obzirom da će se sjećanja objavljivati i u kratkoj formi na školskim sredstvima informiranja, potrebno je:

1. ostati u okviru 250 znakova (s prazninama)

2. navesti ime i prezime te godinu maturiranja:

• osobe koje su mijenjale prezime trebaju navesti i ono koje su imale u vrijeme mature

• podaci pod 2. ne ulaze u navedenih 250 znakova

Sjećanja slati na:

130godinau130slika@gmail.com

do 20.6.2024. godine!

Puno lijepih pozdrava učenicima i uposlenicima mostarske Gimnazije, ma gdje bili!

POZIV BIVŠIM UČENICIMA I UPOSLENICIMA GIMNAZIJE MOSTAR | Gimnazija Mostar

(gimnazijamostar.ba)

Prije 90 godina – Kraj za Bonnie & Clyde

 

Istina o Bonnie & Clyde

Par kriminalaca poginuo je prije 90 godina u kiši metaka.

Gangsterski par Bonnie Parker i Clyde Barrow iz 1933. godine na istorijskoj fotografiji

Na današnji dan prije 90 godina: Ford u kojem su sjedili Boni i Klajd pogođen je sa preko 100 policijskih metaka. Krali su i ubijali, a ipak su Bonnie i Clyde postali romantizirane gangsterske ikone. Prije 90 godina na današnji dan, možda najpoznatija igra mačke i miša u američkoj historiji završila je uz kišu metaka: usred ničega u američkoj državi Louisiana, Bonnie Parker i Clyde “Champion” Barrow, bili su iznenađeni od strane grupe policajaca koji su bili u blizini, izašli su iz zasjede u gradu Sailes. Prije nego što je Ford DeLuxe njih dvoje uspio stati, policija je izrešetala automobil sa više od 100 metaka - i tako ubila slavni gangsterski par 23. maja 1934. godine

Devet decenija je prošlo od jezivog kraja dvoje kriminalaca iz Teksasa, ali oni su i danas legendarni. Brojne knjige, filmovi i pjesme govore o njihovim podlim djelima (vidi dolje).

Ali ko je bio ovaj često idealizovani par, koji nije bio samo progonjen zbog nekoliko manjih zločina, već je bio odgovoran za niz ubistava? Njih dvoje su se upoznali 1930. Oboje su bili u ranim dvadesetim, došli su iz siromašnog svijeta u sirotinjskim četvrtima Dalasa i sanjali o boljem životu. Bonnie Parker, umjetnički nadarena i ambiciozna žena, izdržala je razoreni brak; njen muž je bio u zatvoru zbog ubistva. Clyde “Champion” Barrow radio je kao skitnica i lopov. Bila je to ljubav na prvi pogled. Ali ubrzo nakon toga Clyde počinje da krade i ubija, a su, i pored toga, Bonnie i Clyde ipak postali romantizovane gangsterske ikone.

Dvije godine iza rešetaka.

Kada je pušten, Clyxe je bio ogorčen i osvetoljubiv čovjek. Radije bi umro nego ponovo otišao u zatvor. I činio je sve što može, da vrati teksaškom pravosudnom sistemu za ono što mu je učinjeno u "prljavoj paklenoj rupi".

Napadi i ubistva

Njihova zajednička kriminalna karijera počinje: kao par, ili sa saučesnicima, probijaju se kroz zemlju u ukradenim automobilima. Svaki put kad im ponestane novca, njih dvoje izvedu pljačku, a Clyde sve češće pribjegava pištolju. Do trenutka kada se policija pojavi na mjestu zločina, njih dvoje su već nestajali sa lica zemlje. Novine širom zemlje su sa fascinacijom izvještavale o progonu. Plima se pokrenula tek nakon što je banda oslobodila i odvedela pet zatvorenika iz Clydeovog omraženog zatvora početkom 1934.

Policija se udružuje preko državnih granica i počinje koordinirani lov. A kada su se njih dvoje vraćali sa zabave 23. maja ujutro, policajci su ih namamili u zasjedu pored autoputa i otvorili vatru. Na kraju, imali su više od deset ubistava, nekoliko pljački banaka i bezbroj krađa automobila i provala. Boni i Klajd su često bili amateri u svom pristupu, ali su čak i za života imali neku vrstu kultnog statusa: Gomila ljudi se okupljale su se na udaljenim mjestima njihovog ubistva. Jedan od posmatrača je odsjekao Bonnie pramen kose, i za uspomenu uzeo komad njene krvave haljine. Drugi je pokušao da odsječeCKlydeu uho. Mrtvozornik je morao da prekine „atmosferu nalik cirkusu“, i rastjerao ih jednom ptrom psovkom.

Pobunjenici protiv sistema

Prema istraživačima, ono što je dvoje idola učinilo daleko iznad njihove generacije dijelom je posljedica vremena njihovog djelovanja tokom Velike depresije. Mnogi su se željeli poistovjetiti s Bonnie i Clydeom kao pobunjenicima protiv sistema i divljeg siromaštva. Nekima su se činili pomalo kao Robin Hood – osveta za neuspjehe države. Činjenica da je i ljubav bila uključena svakako je učinila stvari još privlačnijima, a mediji su dodatno podstakli narativ o slobodi i samoopredjeljenju koji stvara čežnju.

U konačnici, narativ se dobro prodavao, uključujući filmove i muziku – pogotovo jer se mladi i beskompromisni par dobro prodavao pred kamerama, na primjer kada su pozirali s automobilima i oružjem. Na kraju, Bonnie i Clyde dali su milionima Amerikanaca priču o kojoj su mogli sanjati – čak i kada su okončali život i uništili porodice. Njihova posljednja želja bila je da budu zajedno sahranjeni: "Jednog dana će otići zajedno, i biće sahranjeni jedan pored drugog", kaže pjesma koju je Bonnie poklonila svojoj majci, prilikom posljednje posjete. Ali porodica im ne učinila uslugu - Bonnie i Clyde su sahranjeni na dva različita groblja u Dalasu.

Desetine filmova i pjesama o poznatom gangsterskom paru

Konkretno, film Arthura Penna "Bonnie and Clyde" s Warrenom Beattyjem i Faye Dunaway dao je kriminalnom paru kultni status 1967. godine. Ali još 1937. Fritz Lang je snimio film “You Only Live Once”, “Živi se samo jednom”, zasnovan na priči o gangsterskom paru. Uslijedile su mnoge filmske adaptacije koje su aludirale na Bonnie i Clydea, poput filma Olivera Stonea "Prirodno rođene ubice" iz 1994. "Razbojnici" s Kevinom Costnerom i Woodyjem Harrelsonom iz 2019. govorili su o posljednjim mjesecima dvoje kriminalaca. Inspirisani Bonnie i Clydeom, a pljačkaški gangsterski parovi se pojavljuju i u nebrojenim TV serijama. Čak se i jedna epizoda animirane serije “Simpsonovi” bavila Bonnie i Clydeom. Njih dvoje se takođe pojavljuju voma često i u muzici: 1996. godine, Toten Hosen su objavili svoju pesmu “Bonnie & Clyde”: “Stavi glavu na moje rame/Lijepo je to osjetiti tamo/I sviramo Bonnie and Clyde/Hajde, hajde da ukrademo auto/voziću te u njemu/I igraćemo Bonnie i Clydea”, pjevao je Campino.

George Gainsbourg je 1968. otpjevao svoju pjesmu "Bonnie and Clyde" u duetu sa Brigitte Bardot, a reper Jay Z je otpjevao duet sa Biyonce Knowles o gangsterskom paru.

Foto: Warren Beatty i Faye Dunaway 1967. u kultnom holivudskom filmu "Bonney and Clyde".

(express)

Kod nas je pjesmu o Bonnie i Clyde otpjevao Stjepan Yimmi Stanić.

Stjepan Jimmy Stanić – Bonnie &Clyde, link:

Stjepan Jimmy Stanić - Bonnie i Clyde - YouTube

Serge Gainsbourg Brigitte Bardot - Bonnie and Clyde, link

Serge Gainsbourg et Brigitte Bardot "Bonnie and Clyde" | Archive INA - YouTube

(spagos)

Prije 29 godina - U sjećanju, Tuzlanska kapija

U sjećanju, Tuzlanska kapija 25. maj 1995. - 25. maj 2024.

Prije 100 godina – Prva telefonska govornica

 

Britanska znamenitost napunila 100 godina.

U Kingstonu na Temzi ljudi su očigledno već osjetili kako se stvari odvijaju. Poput niza domina koje padaju, postoji poredano još nekoliko crvenih telefonskih govornica u okrugu jugozapadnog Londona. Instalacija se zove “Out of Order”, što se može prevesti kao “van pogona”. Činjenica je: Koliko god da su harizmatične, britanska ikona više nije nikom potrebna u doba pametnih telefona i mobilnog interneta.

I tako, postoji doza tuge, kada kultna kutija slavi veliku okruglu godišnjicu. Dana 23. maja, navršava se 100 godina od kada je arhitekta Giles Gilbert Scott predao na upotrebu govornicu po njegovom projektu.

(express)

(spagos)

Prije 51 godinu – Papir liga

 

Godina je 1973, negdje pred Desetom osnovnom ...
Akcija "Papir liga".

Kada te danas "uče" kako je nekad bilo
" ... u doba komunizma, doba socijalizma, u to doba mraka i tame, ono kako su nas tjerali, kako smo sve to morali raditi, diktatura uma, ispiranje mozga, kako smo silom ucili, radili, samoupravljali, odrastali, pa ovo pa ono ..." a mi to vrijeme živjeli, doživljavali i bilo nam lijepo, uživali u njemu.
E sad što je Mostar izrodio papaka i šupaka, pa drugačije pričaju pa uvjeravaju pa lažu ma vazda ih je bilo i biće.
Eto, danas nam je bolje...danas svježije i bistrije razmišljamo, kad se da prostite naguzimo, pa"sazada"...
Jutro Mostare, kakav god bio!

(Deni/20240521)

Iz stare štampe – Mostarska hronika, od 1. novembra 1925. godine

 

U Jugoslavenskom listu od 1. novembra 1925. godine, objavljena je rubrika “Mostarska hronika” koju je uređivao redovni dopisnik iz Mostara.

Mostarska Hronika

(Od našeg redovitog dopisnika)

-:-
Izgorjela stoljetna kula

Prije nekoliko dana pala je žrtvom požara stoljetna kula, imanje braće Glavovića u Bijelom Polju kod Mostara. Kula koja je još za turskog vremena izgrađena, imala je u zidovima starodrevne puškarnice, a zidana je bila na tri kata. Požar je iza podne nenadano nastao i to na drugom katu.
Vatra je za vrlo kratko vrijeme zahvatila čitavu građevinu te su stanovnici (22 na broju), spasili jedva žive glave. Jedno dijete ostalo je u bešici i izgorilo, a majku, koja je pošla da ga sa trećeg sprata snese jedva su kroz plamen zanesviještenu iznijeli. Kula je tadicionalno imanje braće Glavovića. Zgrada je potpuno uništena. Osigurano nije bilo ništa.

-:-

Propadanje naših starina
Mostar imade mnoge znamenitosti od kojih je najistaknutija stara ćuprija. Ova ćuprija obrasla je travom, a više smokava, došlo je već i na rod. Ovim dobiva most na romantici ali gubi na čvrstoći te bi bilo skrajnje vrijeme da se ovaj most očisti od trave a pukotine cimentiraju.

-:-
Zatvaranje radnja
Kako smo obaviješteni u glavnom se je naredba o zatvaranju radnja ćutke poslušala. Ipak su neki protuzakonito otvorili radnje te će biti globljeni. Dok se zatvaranje radnja nedjeljom rado i bez otpora snosi dotle se svi privrednici ogorčeno bore protiv zatvaranja od 12 - 2 koje mnoge vrlo u radu ometa.

-:-
Fes ili šešir

Kao odjek ankete koju je “Jugoslavenski list” dulje vremena vodio počeli su u Mostaru neki napredniji omladinci muslimani da nose šešir. Ova novotarija razno se komentariše, ali se mlađi za to nimalo ne brinu.

-:-

Izlet Sokola

Mostarsko sokolsko društvo namjerava u najkraće vrijeme posjetiti Sarajevo, Visoko, Zenicu i Travnik, U svim tim mjestima namjeravaju naši sokoli zndržati se po koji dan i upriličiti priredbe u centru kojih bi trebale biti njihove vlastite gimnastičke izvedbe. Među ovima imade više vrlo interesantnih ritmičkih igara i baletskih plesova. Naši sokoll se nalaze u odličnoj formi te se je nadati da će vrlo dobro uspjeti, što sigurno za svoj 1ijepi trud i zaslužuju.

-:-
Central-kino, Mostar
Raspored za nedelju 1. novembra

Danas se prikazuje elegantan film najljepših i najnovijih toaleta »Komedija života«, drama proslavljenog i poniženog čovjeka u 5 činova sa obljubljenom Lya de Putti, zvijezdom kinematografije, a poznate iz filma »Tamara«. U ovom filmu je raskoš, sjaj i čar divno prikazan.

Cijene obične. Početak u 6.30 i 8.30 sati.

-:-
prilozi; Mostar, 1925., Napredak, Srpske sokolice, 1920-ih

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 102 godine – Putovanje otvorenim autobusom

 

Fotografija poštanskog autobusa nekada se smatrala simbolom napretka. U međuvremenu, gledanje ove slika nas tjera da čeznemo za netaknutim planinskim svijetom - bijela glečerska masa u centru privlači pažnju. Fotografija je ostala ista, ali su se želje i percepcije gledaoca promijenile: nostalgija za prirodom, sada pobjeđuje euforiju za napretkom.

Fotografiju je napravio fotograf iz Basela Robert Spreng. Razlog za to nije poznat. Je li to bila fotografija za štampu? Narudžba iz pošte? Turistička reklama? Jedino što je sigurno je da je ljetni put poštanskog autobusa tada bio fascinantan novitet. Godine 1919. prva motorizovana poštanska ruta prolazila je preko prevoja Simplon.

Godinu dana kasnije dodani su prevoji Furka i Grimsel, a zatim Gotthard. Počela je nova era: prelazak preko planinskih prevoja postala je aktivnost u slobodno vrijeme. Tome je doprinijelo putovanje na otvorenom Saureru.

A užitak u vožnji dodatno je pojačan signalom upozorenja, koji je ubrzo poslužio i za veću turističku zabavu: trotonska sirena. Izumljena je prije tačno sto godina, dvije godine nakon ovog snimka, i tako dovela kočijaški rog u novo doba. Tonska sekvenca cis-e-a, posuđena iz uvertire Gioachina Rossinia "Wilhelm Tell", postala je akustični zaštitni znak u Švicarskoj.

I tako je ostalo do danas, vožnja poštanskim autobusom i dalje predstavlja atrakciju.

(NZZ)

(spagos)

Prije 114 godina – Prolazak Halleyeve komete

 

Glad, ratovi, epidemije: komete su oduvijek smatrane vjesnicima loše sreće, pa čak i pokretačima katastrofa. Ovo je posebno važilo za Halleyevu kometu, nazvanu po britanskom astronomu Edmondu Halleyu. Savremenici su okrivili zvezdu repaticu za izbijanje pobune u Kini 218. godine. Ranosrednjovekovno praznoverje? Ne sasvim.

Kometa, koja se približava Zemlji svakih 76 godina, izazvala je neviđenu paniku na početku prosvijećenog 20. vijeka. Kada se saznalo da će naša planeta preći kroz njen rep 19. maja 1910. godine, svijetom su se proširile najmračnije špekulacije: Zemljina osa će se pomjeriti! Okeani će preplaviti kontinente! Nakon što su astronomi otkrili otrovni plin dicijanin u kometnoj prašini, tokom spektroskopskih istraživanja, u mnogim umovima nije bilo sumnje da će čovječanstvo biti otrovano.

Ali nisu svi bili poneseni strahom od velikog kraja. Neke šaljivdžije su pozivali ljude na "žurku kraja svijeta", a ljudi su pili "Comet Punch". Karikaturisti su ismijavali strahove od apokalipse. Slika prikazuje jedan od brojnih satiričnih motiva razglednica nastalih u to vrijeme. Sasvim je moguće da će 1P/Halley, njeno naučno ime, ponovo izazvati strahove kada se sljedeći put pojavi 2061. godine.  Jedno će biti sigurno: prirediti će magični nebeski spektakl.

(welt)

-:-

Halejeva kometa, zvanično nazvana 1P/Halley, jedna je od najpoznatijih kometa u ljudskoj istoriji, stalni je član Sunčevog sistema. Ime je dobila po astronomu Edmundu Haleyu, koji je u 18. vijeku proučavao zapise o pojavi komete od 1456. do 1682. godine i ustanovio njenu periodičnost. Sama kometa spada u grupu svijetlih kratkoperiodičnih kometa i može se vidjeti golim okom sa Zemlje, ali najviše dva puta u ljudskom životu, pošto se javlja svakih 74-79 godina. Prosječan period obilaska je 76 godina. Pobuđuje neskrivenu radoznalost i predstavnik je te vrste nebeskih tijela, iako po svojstvima nije ništa posebno, jedino po sjaju nadmašuju druge komete. Provjereni niz njenih pojavljivanja počinje u 11. vijeku. n. e., a završava 1986. godine, sa ukupno 27 pojava. To je svakako bilo zapaženo i ranije (npr. 476. i 240. pne.). Kreće se retrogradno (nagib prema ravni ekliptike 162,262°) po veoma izduženom stazom (ekscentricitet 0,967), pa se Suncu približava za 0,586 astronomskih jedinica, odnosno udaljava se za 35,082 astronomskih jedinica. Posljednji put je prošla kroz perihel 9. februara 1986. godine. Izbliza su je proučavali svemirski brodovi Gyoto, Sakigake, Suisei i Vega. Snimak sa Giotta prikazuje izduženo jezgro dimenzija 7,2 km × 7,2 km × 15,3 km. Mlazevi isparene materije (led i prašina) izbijali su u obliku gejzira iz veoma tamnog tla na osunčanoj površini jezgre. Sljedeći prolaz se očekuje 2061. godine.

Kada kometa obavlja svoj nebeski obilazak, ona plovi protiv Sunčeva vjetra, a plin i prašinu sakuplja u dugi rep protegnut iza kometa. Bez obzira da li kometa dolazi ili odlazi, rep joj je uvijek usmjeren od Sunca. Rep je obično podijeljen u ravne pramenove blijedoplavog plina i zakrivljene pramenove prašine, obojene u nijansu žutog, a svi oni s vremenom mijenjaju oblik. U martu 1986. dio repa Halleyjeva komete se odlomio i raspao. U februaru 1991. astronomi su s iznenađenjem otkrili da se Halley nalazi negdje između putanja Saturna i Urana, i da se neobjašnjivo posvjetlio. Možda je tome uzrok zakašnjela erupcija plina ili nepredviđeni udarac međuplanetarnog pirata, iako je ovo posljednje manje vjerovatno, zato što se to dogodilo u slabo zaposjednutom dijelu Sunčeva sistema.

Halleyev komet stvara meteorski roj Orionida, koji nastaju od ostataka njegovog repa. Ime Orionidi nose jer dolaze iz područja sjeverno od Betelgeusea, druge najsjajnije zvijezde zviježđa Orion. Iako se komet vidi svakih 75 godina, njegovi ostaci svakog oktobra uzrokuju kišu meteora, koja svoj vrhunac dostiže u noći između 21. i 22. oktobra.

(wiki)

(spagos)

Vila od Neretve, film

 

Fotografija: Sibylla Blei (1897-1962) u narodnoj nošnji Bošnjakinja; glumačka uloga u nesačuvanom filmu Die Wila del Narenta (1918.) Snimka: Trude Fleischmann, Beč)

(Hrvoje Bosančić/BiHfotoenc.)

U isto vrijeme su u Mostaru i okolici snimana dva filma "Vila od Neretve" i "Kopač blaga od Blagaja". Oba filma su nastala po književnom predlošku Roberta Michela, koji je nekoliko godina služio u Mostaru kao oficir KuK vojske, a u oba filma glavnu ulogu je igrala Sibylla Blei. Film "Kopač blaga od Blagaja" je pronađen u švicarskoj arhivi, i oni su uradili digitalizaciju filma, a kopiju ustupili Kinoteci BiH.

Fotografija glumice Sibylle Blei iz filma "Kopač blaga od Blagaja", snimljena u parku na Musali u Mostaru...

(Armin/cidom/20240617)

Iskopano od zaborava: “Kopač blaga od Blagaja” i “Vila od Neretve”, filmovi iz 1918. godine – Na granici sjećanja (blogger.ba)

(spagos)

Iz stare štampe: Beskonačnost opštinskih radova, 1925. godine

 

Jugoslovenski list u broju od 6. decembra 1925. godine objavio je tekst koji slijedi, autor je bio Omer Sefić, koji se ispod tekstova potpisivao kao O.H.S.:

“Beskonačnost opštinskih radova

Naša opština izgubila je kompas doličnosti. Ona već nezna smisao svoga opstanka i gubi razumijevanje potreba našega grada.

Radovi na elektrifikaciji grada, koja je vitalno pitanje našega prosperiteta i prestiža oduljuju se u beskonačnost. Godine i godine protekle su. a da je naša opština prema svim željama našega gradskoga življa zauzimala potpunu pasivnu rezistenciju. Konačno, u vidu izbora odlučeno je, da se nešto učini sa novcem, koji je za stanovite svrhe vanrednim nametima ubiran. Među ove radove

spada i spajanje električnih vodova našega grada sa centralom ovdašnjeg rudokopa, koja je od grada udaljena tek nešto više od jednog kilometra. Ali sve badava. Danasnjoj opštini ne uspijeva ništa osim ubiranja poreza. Mjesecima se zida ili bolje reći, umjetno razvlači zidanje kućice za transformatore. Više od šest mjeseci putuje potrebni materijal iz Njemačke u Mostar itd. To naziva naša opština radom, a narod koji pati “sprdačinom”. Svaki činovnik naše opštine osjeća anomaliju komesarijata i iskorišćuje je u svoje svrhe, Skrajnja besavjesnost udružena je sa lijenošću. Besposlitarenje i sistematski nerad prevladavaju. Naša opština je mrtvo truplo koje valja pokopati.”

Povuci, potegni oko gradske elektrifikacije

“U krugu Rudnika mrkog uglja izgrađena je termoelektrana za potrebe rudnika, a građevinske radove je izvodila firme „Gačić M. i drugovi”, Termoelektrana je službeno puštena u rad 2. decembra 1921. godine, a za proizvodnju struje koristila je vlastiti ugalj. Elektrana je imala instalisanu snagu od 2x1800 kWh, a dvije godine kasnije kapacitet joj je povećan, ugradnjom jednog dizel agragata od 1500 kWh. Po svom kapacitetu ona je znatno premašivala potrebe samog rudnika, pa je na ovu centralu priključak izvršila i Državna željeznica, a kasnije je električnom energijom podmirivala i naselja od Jablanice do Metkovića. Međutim grad Mostar je i dalje ostao vezan za Gradsku elektranu (tzv. Munjaru).

-:-

Tokom 1921. i 1922. objavljeni su mnogi tekstovi u kojima se na kritičan način, od strane političke opozicije, režimskom vodstvu opštine dokazuje rentabilnost priključka grada na električnu centralu Rudnika. Nakon toga slijedili su odgovori Elektrane, protivodgovor Rudnika, pa Gradskog vijeća, i tako ukrug. Potrajalo je dugo vremena u usmenim diskusijama o ovome problemu, da bi se u štampi 22. maja 1925. godine pojavio tekst u kojem je najavljeno priključenje gradske mreže na električnu centralu Rudnika uglja. Radovi oko priključka su se prilično otegli, pogotovo oko posla polaganja podzemnog kabla od Rudnika do Gradske centrale. (Gornji tekst je jedan od tih tekstova). U oktobru te godine ponovo se pojavljuje kritika u mjesnoj štampi, kojom se Gradska eletrana optužuje da zagađuje okolinu ispusnim gasovima i da rastjeruje goste iz kafane Ruža te da doprinosi širenju ionako rasprostranjene tuberkuloze u Mostaru. Nakon mnogo povuci-potegni poteza s obje strane, grad je na termoelektranu Rudnika uglja priključen 1. aprila 1926. godine.”

(iz teksta “Svjetlo i voda u Mostaru”, Smail Špago, Mostar moj grad, knjiga 6.)

prilog: Panorama Mostara, sa vidljivim tornjem termoelektrane na Rudniku, u pozadini, 1920.-ih

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

 

14/05/2024

Enigme sa Partizanskog: ko je na slici

U istraživačkom zadatku koji je tim partizansko.info sebi postavio – da se spoje imena i slike boraca iz brošure “Partizanski spomenik u Mostaru” – neizbježni su slučajevi dilema oko identiteta. U nastavku navodimo nekoliko primjera gdje se činimo na pravom tragu. Ako imate podatke o borcima sa slika (označeni crvenim slovima), molimo da se javite preko Kontakt stranice.

TRENUTNE PRETPOSTAVKE:

Napomena: Brojevi na fotografijama nisu originalno u brošuri, dodani su naknadno, po redoslijedu, da lakše pratimo prepoznavanje boraca. Pojedine slike, po procijeni sa velikim procentom vjerovatnoće, već su dodane na profile boraca sa naznakom da se radi o zaključku.

Hajrija Bašagić i Berima Bašagić?

Lokacija: pored Muhidina Bašagića. Hajrija Muhameda Bašagić (1920. Nevesinje – 1943. Stara Gradiška) je sestra poginulih boraca Muhidina Bašagića (na slici) i Mehmeda Bašagića. Slike u brošuri su većinom poredane po abecedi, te bi jedna od dvije djevojke pored Muhidina mogla biti Hajrija, a druga Berima Sulejmana Bašagić (1920. Nevesinje – 1943. Stara Gradiška). Obje su stradale u kompleksu Jasenovac-Stara Gradiška.

Salko Bišćević?

Fotografija jednog dječaka smještena je ispred slika porodice Bitanga. Salko Bišćević (1928. Mostar – 1944. Trnovica), pomoćnik mitraljesca, poginuo je u 16. godini i opisan je kao “jedan od najmlađih boraca”. Njegova pogibija pogodila je ne samo saborce, već i mještane. Jedan od njih je ustupio svoju porodičnu grobnicu za Salku, a postoje podaci da je kasnije prenesen u zajedničku spomen-kosturnicu.

Hatidža Fazlinović?

Prateći spisak boraca u brošuri (u ovom slučaju redoslijed je nastavljen na narednoj stranici), ženska osoba na slici između Omera Fazila i Džemala Fejića mogla bi biti samo Hatidža Fazlinović, borac i bolničarka 2. bataljona 13. hercegovačke brigade (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo).

Ramiza Forić?

Slično prethodnom slučaju, djevojka na slici između Šefke Fejića i Ibrahima Frke, prateći redoslijed prezimena, trebala bi biti Ramiza Forić (1924. Nevesinje – 1943. Mostar).

Anđelko Goatti?

Iza fotografije Radojke Gnjatić-Ivanišević, trebalo bi da abecednim redom slijedi Anđelko Goatti (1893. Mostar – 1943. Ovojci), predratni komunista stare generacije i borac Mostarskog bataljona. Opisan je kao “krupan i ugojen čovjek”. U trenutku streljanja bilo mu je 50 godina.

Emina Haćam?

Tri člana porodice Haćam su izgubila život tokom Narodnooslobodilačke borbe: narodni heroj Mithad Haćam, brat Nedžad Haćam i sestra Emina. Emina bi mogla biti pored Nedžada, pošto je Mithadova slika izdvojena u posebnu skupinu narodnih heroja na posljednjim stranicama knjige.

Hadžiomerović Emina?

U grupi boraca sa prezimenom koje počinje na “Hadži…”, stoji jedina ženska slika. Postoji samo jedna ženska osoba sa takvim prezimenom u brošuri, Hadžiomerović Emina. Prijeratna skojevka, u ratu je odselila u Sarajevo. Uhapšena je od ustaša januara 1945. i ubijena aprila 1945. Jedina nedoumica je što nije potvrđeno da je Emina imala spomen-ploču na Partizanskom, pošto njeno ime nije navedeno u brošuri, iako jeste u “Spomenici Mostara 1941-1945”.

Ivelja Milena?

U grupi boraca na slovo I, djevojčica na slici bi mogla biti Milena Ivelja koja je pošla u partizane u jesen 1944. u 15. godini, i poginula kao bolničarka od granate kod mjesta Trnova marta 1945. Kako se slovo I nastavlja zapravo u istom redu (iako na slijedećoj stranici), pored nje je slika Milana Ivetića, Veležovog fudbalera, što odgovara po abecedi.

Neimarević Života?

Života Neimarević je najstariji sin jednog od prvih mostarskih revolucionera, tragično nastradalog u staljinskim čistkama funkcionera “Veleža”, Save Neimarevića (sa leptir-mašnom na slici dole, sjedi prvi desno, označen sa “?”). Života bi mogao biti momak s kapom, u grupi boraca na slovo “N”. Bio je prvoborac – u prvoj grupi dobrovoljaca, 28 Mostaraca koji su se ljeta 1941. uputili na teren istočne Hercegovine radi razvijanja ustanka. Zanimljiv je podatak da su Života i jedan drug, kao krojači, svim dobrovoljcima sašili papuče od čoje da bi se noću nečujno iskrali iz grada. Osim što Života podsjeća na oca, kape poput njegove na slici nosili su borci u nevesinjskom kraju.

Borci sa prezimenom na slovo O:

Između Mirka Onešćuka i Hasana Oručevića su tačno tri imena na spisku i po opisu bi mogli odgovarati upravo Sofiji Onešćuk, ratnoj bolničarki i Mirkovoj sestri, dr Asimu Opijaču, ujaku pet poginulih Fejića, i fotografu Zvonimiru Orliću (koji kao da drži torbu za foto-aparat preko ramena).

Skočajić Božo?

Već odavno tragamo za slikom omladinca Bože Skočajića za života, pošto je najprepoznatljiviji po fotografiji petero talaca koje je gestapo objesio 19. novembra 1943. preko puta Doma zdravlja u Mostaru (na mjestu gdje danas stoji spomen-ploča). Po fotografiji znamo da je bio tamnokos. Mogao bi biti na jednoj od dvije slike u nizu, pored Skibe Milorada ili Sulejmanović Kemala.

Mladen Bruk:

Između Hivzije Brkića Bauka i Hasana Bubića, prateći abecedu, moglo bi biti nekoliko boraca, kao neko od brojnih Brkića, ili braća Broznović sa Brača. Naša trenutna pretpostavka, pošto se radi o dječaku, je da bi mogla biti riječ o Mladenu Bruku, bratu narodnog heroja Lea Bruka. Mladen je poginuo od zalutalog metka na dan oslobođenja Mostara, 14. februara 1945. Imao je šesnaestak godina (lik na slici pomalo podsjeća na Lea Bruka.)

Narodni heroj Leo Bruk

Vasilije Šparavalo?

Na fotografiji između Predraga Škrobića i Salke Šuke, mogao bi biti mladić iz Mostara Vasilije Šparavalo (1924. Mostar – 1944. Jasenovac). Prateći spisak, druga dva moguća izbora su Omer R. Špago (1925. Podveležje – 1945. Istra) i Dr Leo Štern (1907. Sarajevo – 1942. Janjina). Međutim, prednost dajemu Vasiliju zbog pretpostavke da Omer, kao seosko dijete, možda nije imao fotografiju, dok je pravnik dr Leo Štern bio dosta stariji.

Trbonja Jusuf ili Trbonja Avdo?

Između dva brata Trbonja, Bećira i Omera, mogao bi biti još jedan borac s istim prezimenom, samo koji: Avdo O. Trbonja (1913. Mostar – 1941. Jasenovac) ili Jusuf S. TRBONJA (1924. Mostar – 1945. Mostar)?

Borci na Z i Ž:

Prateći spisak boraca u brošuri, posljednja četvorka na slikama prije sekcije narodnih heroja, a iza Zubčević Tadžudina, mogli bi biti:

• Borivoje D. ZUROVAC (1917. Mostar – 1942. Mamula)
• Vukašin D. ZUROVAC (1911. Mostar – 1942. Lajkovac) (možda su Borivoje i Vukašin braća)
• Stjepan ŽIVIĆ (1913. Sao Paolo – 1943. Sutjeska)
• Muhamed M. ŽULJEVIĆ (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Samo, ko je ko? Ako prepoznajete nekog od njih, pišite nam!

Naša kampanja se nastavlja:

Enigme sa Partizanskog: ko je na slici - Partizansko spomen-groblje