Legendarni igrač Pele opisao ga je kao "katedralu", "srce" svjetskog fudbala. I zapravo, londonski stadion Wembley pokazao je magičnu atrakciju odmah od finala kupa kojim je otvoren 28. aprila 1923: potpuno novi stadion, koji je izgrađen za samo 300 dana i bio je najveći stadion na svijetu u to vrijeme, imao prostora za 127.000 gledalaca.
Prije nego što je počela utakmica između Bolton Wanderersa i West Ham Uniteda, dodatnih 100.000 navijača proguralo se kroz ulaze stadiona. Publika se slijevala na teren. Policija na konjima gurala ih je iza linije igrališta, predvođena policajcem Georgeom Scoreyjem. Kada se on kasnije prisječao tih događaja, našao je nekoliko objašnjenja za čudo da nije bilo teže ozlijeđenih i mrtvih, već samo oko 1.000 lakše povrijeđenih. Na kraju, ali ne i najmanje važno, njegov sivi konj Billy je djelovao smirujuće – što je, inače, razlog zašto je prva utakmica ušla u historiju kao „White Horse Cup Final“, “Finale Kupa bijelog konja”. Billy je "nježno gurao ljude preko gol linije nosom i repom", rekao je Scorey. Također je izvijestio da je zamolio ljude u prvom redu da formiraju lanac ruku pod ruku i polako potiskuju gomilu nazad. To što je nešto tako funkcionisalo, pripisao je, s jedne strane, činjenici da su svi htjeli da vide utakmicu – a s druge strane poštovanju kralja Georga V, koji je na tribinama čekao početni udarac. Utakmica je počela je nakon 45 minuta zakašnjenja. Prije nego što je stadion srušen 2003. godine, ovdje su se dogodili brojni sjajni fudbalski trenuci. Poput „Wembley Goala“, "gola na Vembliju" koji je odlučio Svjetsko prvenstvo 1966. godine, u korist domaćina, u finalu između Engleske i Njemačke. Engleska je postigla gol, iako nije bilo jasno gde je lopta zapravo pala posle prečke - na liniju ili iza nje. Do danas je to ostalo kao sinonim za kontroverzni gol. Nema sumnje, međutim, da je masovna navala toga 28. aprila 1923. bila početak burnih fudbalskih vremena.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen