Iz stare štampe - Radio prenos iz Mostara 1935.

 

U novinama „Jadranski Dnevnik“ iz 1935. godine, je izašao članak o najavi radio prenosa iz Mostara, u organizaciji Radio Beograda i Lotara Lajhnera, trgovca iz Mostara i zastupnika radio aparata „Philips“, a koji se trebao održati 13.10.1935. godine. Sedmičnjak „Radio Beograd“ u najavi prenosa piše da će skoro čitav dan program „Radio Beograda“ biti posvećen Mostara, uz prenos službe iz katoličke i pravoslavne crkve, kao i prenos okujisanja mujezina. Dana 13.05.1935. godine program „Radio Beograda“, onaj dio koji je bio posvećen Mostaru, je izgledao ovako:

Prijepodnevni program

09:00 - Prenos službe božje iz katoličke crkve u Mostaru

10:00 - Prenos službe božje iz pravoslavne crkve u Mostaru

11:45 - Šetnja kroz Mostar

12:00 - Prenos okujisanja mujezina sa džamije u Mostaru

Poslijepodnevni program

15:00 - Prenos iz Mostara: 10 godina sokolskog rada na selu, predavanje Brune Marčića, profesor Gimnazije i zamjenik starješine mostarske sokolske župe

15:20 - Prenos iz Mostara: narodne pjesme uz gusle pjeva Ilija Ivanišević

15:30 - Mostar u prošlosti i sadašnjosti, predavanje Dušana Tamindžića, direktora učiteljske škole u Mostaru

15:40 – Prenos iz Mostara: narodne pjesme i igre izvodi tamburaški orkestar muslimanskog kulturnog društva „Itihad“

16:20 – Pozdravi Mostaraca, preko mikrofona

19:30 – Nacionalni čas: 40 godina od postanka mostarskog književnog pokreta, predavanje prof. Jovana Radulovića

20:00 – Prenos iz Mostara: Mostarsko šareno veče (sudjeluju: vojna muzika 32. pješadijskog puka, dirigent g. Tihimor Vidošić; Hrvatska muzika, dirigent g. Ivan Bagatela; Srpsko pjevačko društvo Gusle, dirigent g. Tihomir Vidošić; solisti: gđa. Vidošić, gđica. Bafija, g. J.Miljković, g. Mile Janjić, g. Slavko Karan, g. Jovo Milićević, imitator havajskih gitara g. Vojtecki uz pratnju kvarteta gitara; Mostarska ciganska kapela)

O istom događaju, u sedmičnom listu „ Radio Beograd“, izašla je i fotografija Starog mosta uz najavu prenosa, kao i fotografija snimljena tokom radio prenosa iz Mostara.

Prilozi: fotografije Mostar 1937. iz lista "Radio Beograd".

Prieredili:Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 113 godina: Bosnu i Hercegovinu je posjetio car Franjo Josip I

 

razglednica, Sjećanje na posjetu cara Franje Josipa BiH

Program posjete

vladarske titule Cara Franje Josipa I

(tekst i fotografije koje slijede objavljni su 30. maja 2023. godine na facebook profilu “Historijski arhiv Sarajevo", autor teksta je Srećko Ignjatović))

Posjeta Cara i Kralja Franje Josipa I Bosni i Hercegovini, na današnji dan, 30. maja 1910. godine

U periodu između objave Bosanskog ustava u Sarajevu 20. februara i početka rada Sabora 15. juna 1910. godine, jedan događaj izazvao je izuzetnu pažnju. U tom periodu car Franjo Josip I posjetio je Bosnu i Hercegovinu.

Ujutro, 30. maja, zasebnim vozom Bosanskohercegovačkih željeznica iz Bosanskog Broda, car je otpočeo putovanje prema Sarajevu i Mostaru. Program posjete: u 8 sati i 12 minuta stiže u Doboj i tu se zadržava oko 20 minuta. U Zavidovićima voz se zadržava samo tri minute i nastavlja vožnju do Zenice gdje pristiže u 11 sati i 48 minuta i zadržava se oko 20 minuta. U Visoko carski voz pristiže u 13 sati i 50 minuta i zadržava se 10 minuta. U 15 sati car stiže na stanicu kod Fabrike duhana u Sarajevu uz oglašavanje topova. U potpunom redu završen je svečani ulazak cara u grad. Sjajna pratnja u kočijama, zlatne uniforme mnoge visoke gospode, impresivne figure gardista, elegantne uniforme dvorskih funkcionera, te predivni konji iz carskih štala – sve je to ostavilo na prisutne impresivan utisak.

doček na želj. starnici Sarajevo

doček na Ilidži

doček u Mostaru

31 maja car je posjetio vladinu palaču, glavne vjerske objekte svih konfesija u Sarajevu i gradsku Vijećnicu.

Sutradan 1 juna posjećuje Zemaljsku ždrepčanu odakle se na konju uputio na vježbalište, gdje je izvršio smotru vojnih jedinica na Čengić Vili.

Idućeg dana, 2 juna, car se odvezao preko Bentbaše i Mošćanice na Pašino brdo i kasnije preko Koševa vratio se u grad i odvezao do Konaka. Oko podneva, dvorskim vozom uputio se na Ilidžu te kasnije na Vrelo Bosne.

Narednog jutra, 3 juna, car je krenuo na putovanje u Mostar, zadržavajući se kratko u Konjicu i Jablanici. U Mostar stiže oko 12 sati uz oglašavanje topova sa Huma. Što je bilo čilima u Mostaru, od onih najfinijih persijskih od svile, pa do običnih narodnih tkanih, zastava, zelenila, slavoluka, Mostar je izgledao kao nikada do tada. Car se odmorio i ručao u hotelu Narenta i kasnije sjeo u kočiju i otpočeo vožnju kroz Mostar. Posjetio je Stari most koji je bio prostrt ćilimima i odvezao se prema izvoru Radobolje. Odatle se vratio na željezničku stanicu, gdje su se prisutni okupili na opraštaj. Oko 16 sati, uz oglašavanje topova.

Iz Mostara dvorski voz polazi nazad u pravcu Beča preko Sarajeva, Doboja i Bosanskog Broda. U Beč stiže narednog dana u 20 sati i 45 minuta.

AU grbovi

grb BiH u vrijeme AU

Car Franjo Josip I u svom telegramu, upućen zemaljskom poglavaru Marjanu Varešaninu, piše utiske za vrijeme boravka u Bosni i Hercegovini gdje izražava zadovoljstvo u vjernosti i privrženosti koje su ga svuda na putu u ovoj lijepoj Bosni susrele.

Sa zadovoljstvom konstatuje, da je osjećaj lojalnosti za njegovu osobu i za Monarhiju zahvatio dubok korjen u svim krugovima bosanskohercegovačkog društva.

Tekst: Srećko Ignjatović - Vremeplov

Posjeta cara Franje Josipa I. Bosni i Hercegovini – Vremeplov by Srećko Ignjatović

Fotografije: HAS

Knjiga o tome šta su ‘domaći stranci’ dali Mostaru

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Al Jazeera dana 28. maja 2023. godine, autor je Sanadin Voloder)

Knjiga ‘Domaći stranci’, autora Tibora Vrančića, Smaila Špage i Armina Džabirova, posvećena je pojedincima koji su dali veliki doprinos razvoju grada na Neretvi.

Jedna od prepoznatljivih osobina Mostara kroz historiju je otvorenost prema strancima, što je ponajviše doprinijelo njegovom razvoju i slavi. Ime jednog stranca, koji je imao vrlo zapaženu diplomatsku ulogu na dvoru Kosača i u njihovim odnosima s Dubrovnikom i drugim susjedima, veže se i za samo osnivanje Mostara sredinom 15. stoljeća. Radi se o Gostu Radinu Butkoviću. Zanimljivo je da u Mostaru postoji i prezime Gosto.

Za vrijeme Osmanlija stranci su unosili u Mostar svoje životne sudbine i vještine, pa je tako graditelj Starog mosta Hajrudin, učenik velikog Mimara Sinana, dobio zadatak od Sultana Sulejmana Zakonodavca da spoji obale Neretve mostom kojem će se diviti cijeli svijet.

Smjenom civilizacija 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu slijevaju se hiljade migranata, odnosno državnih službenika, poslovnih ljudi iz raznih dijelova Austru-Ugarske monarhije, kojima je to bila “obećana zemlja“. Sa ove vremenske distance jako je zanimljivo istraživati doprinos tih došljaka kada hiljade građana Bosne i Hercegovine, ali i Balkana. migrira u Evropsku uniju u potrazi za boljim prilikama.

Empatija Mostara i dôšla bila je obostrana

Knjiga Domaći stranci, autora Tibora Vrančića, Smaila Špage i Armina Džabirova, posvećena je pojedincima koji su dali veliki doprinos razvoju grada na Neretvi. Ovaj trojac je izuzetno aktivan kad je u pitanju očuvanje historijskog naslijeđa Mostara kroz sakupljanje i čuvanje kolekcija starih rukopisa, knjiga, fotografija i razglednica, koje se nalaze na web platformi Centra za dokumentaciju i informaciju Mostar, gdje je arhivirano više od 17.000 fotografija i oko 600 starih knjiga. Oni su autori više knjiga o historiji Mostara.

“Naslov knjige Domaći stranci, iako na prvi pogled zvuči paradoksalno, zapravo je najbolji izbor, jer je primjeren sadržaju knjige. Autori su u knjizi prikazali kratke životopise ljudi rođenih daleko od Mostara, čiji su se životni putevi u jednom trenutku ukrstili s Mostarom. Oni su prihvatili Mostar kao svoj, a Mostar i Mostarci su, s druge strane, prihvatili njih kao svoje, pa je empatija bila obostrana. Radeći u Mostaru i za Mostar, dali su značajan doprinos razvoju Mostara“, ističe prof. dr. sc. Jure Beljo, jedan od recenzenata knjige.

Mostar je često bio inspiracija putopiscima, književnicima i pjesnicima koji nisi krili emocije. Tako su nastajala brojna djela kao svjedočanstvo susreta civilizacija, naroda i kultura.

“Strance-došljake često su nazivali kuferašima. Čak je taj izraz koristio i lokalni tisak. Međutim, nije lako biti pola čovjeka, odlaziti i dolaziti, tražiti mjesto u kome ćeš spustiti kufer, isprazniti ga i ostati ili ponovno ga puniti i odlaziti.”

Grad je postao dio evropskog kulturnog kruga

“Zašto naslov Domaći stranci? Iz vrlo jednostavnog razloga, jer su Mostar i Mostarci došljake prihvaćali širokih ruku i otvorena srca, tako da su se, vrlo brzo nakon nastanjivanja, svi dôšle osjećali kao domaći, kao tu rođeni. Mostar jednostavno ima tu nevjerojatnu moć prihvaćanja u svoje okrilje svih ljudi dobre volje“, dodaje Beljo.

Činjenica da je 90-ak posto državnih službenika, od njih 11.264 u Bosni i Hercegovini 1902. godine, došlo iz drugih dijelova Monarhije govori mnogo o društveno-kulturnim odnosima u 40 godina austro-ugarske vladavine. Nažalost, arhivska građa i drugi izvori su vrlo oskudni o ovoj tematici, tako da je ova knjiga svojevrsni dug ove generacije svome gradu i njegovim istaknutim pojedincima.

Većina osoba navedenih u knjizi su u Mostaru obitavale na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a došli su uglavnom sa prostora Austro-Ugarske monarhije. Među njima je bilo mnogo Čeha, Slovenaca, Mađara, Austrijanaca, Nijemaca, Italijana i Jevreja. Posebno se ističe austrijski vojnik i pisac Robert Michel, koji upoređuje Mostar s Venecijom, te putopisac Karl Peez.

“Bilo je tu ljudi različitih zanimanja i stručnih profila, liječnika, farmaceuta, arhitekata i građevinara, glazbenika, profesora, agronoma, državnih službenika, poduzetnika, slikara, obrtnika, ugostitelja, trgovaca…“, kaže Beljo i dodaje da su oni Evropu doveli u Mostar i zahvaljujući, između ostalih, i njima, Mostar je, uz svoj orijentalni štih, postao dio evropskog kulturnog kruga.

Svojevrsni dokumentarni film o modernizaciji grada

Dr. Dragan Markovina, drugi recenzent knjige, smatra da ovo knjiga o nama samima i našem odnosu prema prošlosti i tim ljudima.

“Autori nas vode kroz zanimljive životopise ljudi, poput Miroslava Loosea, Maximiliana Davida, Karela Paržika, Janosa Acsa, Sergeja Lukača, Jozefa Waceka, Romea Tiberija, Karla Afana de Rivere, Petra Rizza, Antonia Zimola i brojnih drugih, iz čijih biografija i djela možemo iščitati svojevrsni dokumentarni film o modernizaciji grada na Neretvi”.

Tibor Vrančić je rođen 1952. godine u Subotici, a od šeste godine živi u Mostaru.

“Izuzetno teško je bilo doći do osnovnih podataka o pojedinom strancu, a kamoli do njihovih biografija. Rijetki su zapisi o njima i, osim ponekih podataka iz postojeće historijske literature, starih časopisa i interneta, ne postoji spomen na njih u memoriji grada. Obrađeno je 98 stranaca iz šest zemalja Europe, do čijih podataka smo uspjeli doći. Još ih je nekoliko desetaka samo spomenuto – bez ikakvih saznanja o njima, osim da je negdje zabilježeno da su jedno vrijeme boravili i djelovali u Mostaru. Jedan od razloga zašto smo se odlučili zapisati ponešto o njima je i taj kako bismo na neki način ovjekovječili njihovo djelovanje u gradu“, kaže Vrančić.

Mostar je često tema neadekvatnog odnosa prema kulturi i zbog spornih naziva ulica, a ova knjiga upravo nudi rješenja za ta pitanja.

‘Često rođeni Mostarac nema zasluženo mjesto’

“Vlast, javnost, pa onda i obični ljudi, rijetko su imali spoznaja o radu tih stranaca, pa tako ne čudi ni današnja indiferentnost i zaobilaženje stranaca i njihovih doprinosa razvitku Mostara. Pokoji kulturni radnik našega grada pokatkad i spomene nekog stranca, ali generalno gledajući, na njihov trag ne nailazimo, osim pokojeg preostalog groba na našim grobljima. Često ni rođeni Mostarac nema zasluženo mjesto u povijesti grada, pa onda još manje imaju brojni poznati i nepoznati stranci.”

“Iako doprinos pojedinih stranaca nadmašuje današnje dosege doprinosa pojedinih osoba u Mostaru, oni su stavljeni u zapećak pisane historije grada. Mostarci više pamte i pridaju veću vrijednost mnogim čudacima i ridikulima nego ljudima iz područja znanosti, kulture ili privrede, tako da je to u pravilu stanje naše zbilje“, zaključuje Vrančić.

Armin Džabirov (1979) je zaljubljenik u Mostar i njegovu historiju, koju proučava više od 15 godina.

“Istraživanjem prošlosti Mostara često smo nailazili na imena koja su dala doprinos napretku i boljitku grada u raznim sferama života, a koji su došli iz raznih krajeva Evrope, od kojih su neki ostali u Mostaru, gdje su i zasnovali porodice. Svejedno je da li pričamo o mostarskoj arhitekturi, razvoju industrije, školstva ili medicine, ili o kulturno-umjetničkoj prošlosti grada, nalazimo ljude koji su češkog, mađarskog ili njemačkog porijekla. Pojedina imena tih ljudi i njihove biografije su objavljivana u stručnim radovima, kao što je to učinjeno u radu Arhitekti i graditelji u Mostaru za vrijeme Austro-Ugarske monarhije (Puljić, Prlić, Rakić) ili u knjizi Salke Šarića Pregled stvaralaštva u Mostaru“, pojašnjava Džabirov.

Pošlost i ljudi Mostara ne smiju biti zaboravljeni

Dok su se oni bavili određenim poljem djelovanja, namjera autora knjige je bila da na jednom mjestu prikupe sva ta imena iz svih domena života i prošlosti grada Mostara i da ih približe građanima, kao spomen i zahvalnost na njihovom doprinosu Mostaru.

“Neki od tih ljudi i dalje žive u sjećanjima Mostaraca, dok su mnogi, nažalost, nepravedno zaboravljeni. Tek čitanjem knjige i navedenih biografija dobiva se uvid u njihove zasluge i doprinos razvoju Mostara. Ova knjiga je naš skroman doprinos o prošlosti Mostara, koja ne bi smjela biti zaboravljena, kao ni ljudi koji su ostavili svoj pečat u historiji Mostara“, poručuje Džabirov.

Treći koautor knjige Smail Špago živi u Njemačkoj od ratne 1993. godine, gdje u penzionerskim danima posvećuje mnogo vremena prošlosti Mostara.

“Ova knjiga je nastala sasvim spontano. Nije bila cilj, nego rezultat dugogodišnjeg rada, jer smo, osim ove knjige, prethodno izdali ili završili još nekoliko knjiga. Radoznalost nas je tjerala da povirimo u nekadašnji Mostar, od najstarijih vremena pa do polovine 20. stoljeća. Otvaranjem digitalnih arhiva u čitavom svijetu, počeli smo dolaziti do materijala za koje nismo ni znali da postoje. Posebno nas je zainteresirala stara štampa. Vremenom smo zaključili da se u tim tekstovima nalazi veliki broj ljudi koji nisu porijeklom ni iz Mostara, ni iz Bosne i Hercegovine, a da su dali svoj veliki doprinos razvoju grada Mostara“, ističe Špago.

Lijek protiv teške bolesti zaborava i zaboravljanja

Posebna vrijednost knjige je njen doprinos očuvanju identiteta.

“Čovjek sam već u osmoj deceniji života, dugo pamtim, ali teško zaboravljam. Možda je sve ovo lijek protiv one teške bolesti zaborava i zaboravljanja, koja nam se danas tako bezobrazno servira i u koju nas guraju“, poručuje Špago.

Knjiga je, osim ljubiteljima historije Mostara, namijenjena i gradskim čelnicima, a posebno onima koji odlučuju o nazivima ulica, trgova, parkova, škola te o obilježavanju sjećanja na zaslužne pojedince.

IZVOR: AL JAZEERA

Knjiga o tome šta su ‘domaći stranci’ dali Mostaru | Bosna i Hercegovina | Al Jazeera

Nevjerovatne priče iza poznatih fotografija (6)

Kažu da slika govori više od hiljadu reči. Ali da li ste se ikada zapitali kako je određena fotografija snimljena i zašto? Ko je osoba koja je stajala iza objektiva? Neke od najpoznatijih i legendarnih fotografija bilježe važne događaje u svjetskoj istoriji koji bi inače mogli biti izgubljeni. Osim poruka koje prenose, fotografije često imaju i onu drugu priču.

Spremni da pogledate dalje od objektiva? Krenite kroz neke nevjerovatne priče iza poznatih fotografija.

Merilin Monro na rešetki otvora metroa 1954.

Jedna od najljupkijih slika Marilyn Monroe prikazuje je kako ona stoji iznad rešetke metroa na Menhetnu dok joj povjetarac podiže bijelu haljinu. Nekoliko fotografa je uhvatilo ovaj trenutak, koji se dogodio 16. septembra 1954. tokom snimanja filma "Sedam godina vjernosti". Njen suprug, Joe DiMaggio, navodno nije bio zadovoljan pažnjom koju je njegova supruga dobijala od gledalaca.

Portret Che Guevare, 1960
Portret Che Guevare  fotografa Alberta Korde, poznatog kao Guerrillero Heroico, jedan je od najpoznatijih na svijetu. Snimio ga je 5. marta 1960. u Havani na Kubi. Dio slike je od tada kružio svijetom, pojavljujući se na zastavama, posterima, muralima i mozaicima, majicama, te je nebrojeno puta reprodukovan u knjigama, časopisima i novinama.

Twist and Shout", 1963
Klasična fotografija The Beatles britanske fotografkinje Fione Adams korištena je kao naslovna fotografija za EP grupe Twist and Shout. Adams se prisjeća kako je koristila ruševine jednog bombardovanog podruma u Londonu kao pozadinu, za foto sesiju koju je naručio magazin Boyfriend. Ovu veselu sliku snimila je 18. aprila 1963. godine, kada je bend još bio sasvim malo poznat.

(msn)

(spagos)

90 godina polo-majice

 

Da biste shvatili značenje i važnost ovog komada odjeće, morate zapamtiti samo jednu stvar: med jedić Winnie, kralj Charles (74) i James Bond izgledaju zapanjujuće u njoj.
Kao mladi princ, Charles je nosio polo majicu tamo gde joj je zaista i mesto: na konju na polo utakmici. Nikad nije bio ležerniji, niti mu je to bilo dozvoljeno. James Bond Daniela Craiga je 2006. godine dobio dozvolu da nosi britanski klasik iz Sunspela (145 eura) u filmu "Casino Royale", koji posebno naglašava bicepse. U ovoj košulji svako može biti mali tajni agent na odmoru na Rivijeri. A da li je medvjedić Winnie ikada viđen u drugoj košulji?
Polo je 80-ih bilo ono što su bile trapez pantalone 70-ih: izraz životnog stila. Srce generacije kucalo je pod krokodilom ili polo igračem. Morale su biti jednobojne, što je na čovjeku bila bljeđa ružičasta, to je više dizao nos i podignutu kragnu. Neki to rade i dan danas.
Da li je Indijac imao pojma kakvu će uslugu učiniti poperu, snobu iz 80-ih, kada je izmislio lagani, praktični gornji dio za jodhpure pantalone na polo poniju? René Lacoste, teniska legenda, nadimak "Le Crocodile", učinio ju je svojim zaštitnim znakom. Osvojio je US Open 1926. u polo majici. Početak trijumfalne povorke za nosioce i nošene koja traje do danas.
Koji je to drugi komad odjeće dobar za svih 24 sata dnevno?
Sa bež pantalonama na posao, sa šocom na plaži, za džoging za vikend?
Polo majica ovih dana puni 90 godina! Stoga, kragnu gore!

Šta je zapravo polo majica?
Slip-on košulja sa kratkim kopčanjem odozgo, sa svega nekoloko dugmadi i kratkim rukavima. Klasični materijal je prozračni pamučni pike sa tipičnom prošivenom strukturom ili strukturom nalik na vafle. Sa malo tvrđom kragnom, a poleđina je nešto malo duža od prednje strane.

Kultni brendovi: Lacoste, Ralph Lauren, Tommy Hilfiger, Fred Perry, Sunspel.

(express)

(NovaSloboda.ba)

Čudesna Hercegovina u dvanaest slika

  (tekst koji slijedi objavljen je na facebooku 24. maja 2023. godine, autor je Ahmet Kurt)

Jučer imadoh prilike preletjeti iznad Hercegovine, ili južne Bosne, a pogled na tu ljepotu oduzima dah. Kako letjeh, tako i slikah - od sjevera prema jugu, okrenut istočnoj polovini tih mitskih predjela. Pogledajte tih dvanaest slika.

Slika 1.

Jablaničko jezero od brane (zaokružena crvenom kružnicom), pa preko Ostrošca do Čelebića. U desnom donjem uglu slike Jablanica. Na ovom području vođene nu sve one poznate bitke Drugog svjetskog rata.

Slika 2.

Područje Mostara se sastoji od tri kotline. Na ovoj slici je prva, Bjelopoljska kotlina sa selima Humi i Lišani, Potoci, Vojno, Vrapčići. Akumulaciju vještačkog jezera zapriječila je brana HE Mostar (u crvenom krugu).

Slika 3.

Mostar je nastao u središnjoj kotlini, pošto je drevni most (u crvenom krugu) na mjestu gdje su obronci lijevih i desnih brdskih masiva najbliži. Nadmorska visina Mostara je svega 50 metara, a Podveleška zaravan sa nizom sela leži na visini od 500 do 1200 metara (gornji dio slike). Vidimo da je jedan hrbat izgreban putevima koji vode do nedavno podignutih vjetrenjača. Ovdje je carstvo bure.

Slika 4.

Treća i najjužnija mostarska kotlina, Bišće polje i Rodoč. Vidljiva su oba aerodroma, te kompleksi nekadašnjih fabrika Soko (u sredini donjeg ruba slike).

Slika 5.

Mitski predjeli sa utokom Bune u Neretvu pa sve do tvrđave Herceg Stjepana (u crvenom krugu). U desnom rubu slike vidimo put koji se penje prema Stocu.

Slika 6.

Dubravska visoravan. U lijevom uglu vidljiv je završeni dio auto-puta. Pored brojke 6 novoizgrađeno selo u koje su suludom Tuđmanovom politikom Hrvati srednje Bosne ovdje premješteni. Selo je izgrađeno donacijama koje je Hrvatska dobila od Turske (!?), a u čast Mate Bobana zove se Bobanovo selo.

Slika7.

Zemlja starih Daorsa. Kanjon rijeke Bregave sa Stocem. U lijevom dijelu slike Dubravska visoravan sa selom Opličići u prvom planu.

Slika 8.

Novoizgrađeni put koji od Stoca vodi prema Neumu.

Slika 9.

Popovo polje sa regulisanim koritom Trebišnjice. U nekom hanu u Arabiji prije 300-400 godina uz vatru pričaju karavandžije i putnici-namjernici, pa će jedan od njih upitati jednog stanovnika ovog polja koji se nekim slučajem tu zatekao, odakle on dolazi. Popovac odgovori da on dolazi iz jedne zemlje gdje dva puta godišnje imaju žetvu, a kad dođe zima onda na mjestu gdje su žnjeli love najukusniju ribu koju možete zamisliti. Svi su se nasmijali smatrajući da je nemoguće da takvo mjesto postoji na ovom dunjaluku.

Slika 10.

Granično područje Bosne i Hercegovine i Hrvatske kod starog Slanog. Ja sam crvenom linijom označio današnju državnu granicu. Ovim klancem u prošlosti je išao karavanski put.

Slika 11.

Slano je nekad bila luka koja je imala razgranate mreže sa Bosnom. U pozadini slike masivi Hercegovine.

Slika 12.

Odavde su svakodnevno prema Bosni hitali mnogi dubrovački poklisari noseći javna i tajna pisma bosanskim vladarima. U gornjem desnom uglu slike zaokruženo područje gdje Trebinjci prave turističko naselje sa pogledom na more i Dubrovnik.

(Ahmet Kurt/20230524)

U sjećanju - 25. maj 1995.

 

pamtimo

25.5.1995 - 25.5.2023.

Jeans puni 150 godina

 

Prije 150 godina, Levi Strauss iz Gornje Frankonije registrovao je patent za radne pantalone sa zakovicama. Bio je to početak trijumfa farmerki, koji se sada slavi i na modnim pistama.Kkultne pantalone sada pune 150 godina!

Stara drvena kuća u malom gradiću Buttenhajmu u blizini Bamberga, Njemačka, plafoni su niski, a drveni pod škripi. Ovaj salon ima puno veze s jednim od najpoznatijih komada odjeće na svijetu. Ovdje je rođen Levi Strauss, čovjek koji je prije 150 godina u SAD-u prijavio patent za radničke pantalone sa zakovicama. Od sina siromašnog jevrejskog putujućeg trgovca iz Gornje Frankonije do uspješnog biznismena na američkom zapadu - priča je to koja je ispričana mnogo puta i uvijek je ostala fascinantna.
Mnogi Jevreji su u to vrijeme emigrirali u Sjedinjene Države. Kao i starija braća i sestre Levija Strausaa, koji se u to vrijeme još zvao Löb. Majka i mlađa braća i sestre su ih slijedili kasnije. U SAD su stigli 1848. godine - "od mirnog Buttenhajma" do njujorške vreve, kako kaže Tanja Roppelt, direktorka Muzeja Levi Straus Buttenhajm.
Porodica je tamo uspješno vodila veleprodaju tekstila. Kada su se vijesti o otkrićima zlata u zapadnim Sjedinjenim Državama povećale, Levi je otišao u San Francisco da tamo otvori podružnicu. Konačno, 20. maja, prije 150 godina, zajedno sa krojačem Jacobom Davisom, Strauss je registrovao patent za pantalone sa zakovicama i rođen je čuveni brend „Levi's”.
Ne zna se mnogo o Leviju Straussu, čovjeku koji stoji iza priče o uspjehu. Jer 1906. godine, tokom jakog zemljotresa u San Francisku, uništene su zgrade kompanije i mnoga dokumenta. Bio je pošten i dao je mnogo novca u dobrotvorne svrhe.
S druge strane, dobro znamo šta je dalje bilo sa farmerkama, jer ih danas ima u svakoj garderobi – nose ih čak i bebe, a ionako i tinejdžeri. U uredima ili vlastima, farmerke su sada dio prihvaćene odjeće. A kada britanski prestolonaslednik, William i njegova Kate, ležerno poziraju u farmerkama na zvaničnim fotografijama, o tome se raspravlja, ali se vidi kao dopadljiva pauza od kraljevskog stila.
U nekom trenutku, radne pantalone su postale i popularan odjevni predmet izvan gradova rudnika zlata. Tridesetih godina prošlog vijeka "Vogue" je predstavio prve ženske farmerke.
„Tada se trijumfalno napredovanje više nije moglo zaustaviti“, kaže Roppelt. Ovakve farmerke su „bezvremene“. Modni stilovi su se brzo mijenjali. Ali farmerke ostaju.
Ovo je i stav njemačkog modnog udruženja: "Jeans je i uvijek, i biti će ono od čega se sastoje modni snovi", kaže portparolka Tanja Croonen.
"Jeans u svim svojim varijacijama, krojevima i stilovima nikada nije izašao iz mode otkako su izumljene i patentirane 1873."
Carl Tillessen iz Njemačkog instituta za modu (DMI) primijetio je da važnost farmerki trenutno ponovo raste. Devedesete su proslavile povratak - a jeans je materijal od kojeg se pravi "sve što se može zamisliti": "haljine, kargo pantalone, suknje, kaputi".

A kompletan outfit od farmerki? Sada je ponovo potpuni hip. Prema Tillessenu, dizajner Glenn Martens (Diesel, Y/Project) trenutno se smatra "svjetskim izvorom inspiracije za inovacije u sektoru jeansa".
Jeans također igra važnu ulogu u raspravama o održivosti i upcyclingu. Nijedan drugi proizvod nema tako veliku količinu homogenog materijala koji se može ponovo koristiti.

(express)

(Novasloboda.ba)

A kako je počelo?

Sve je počelo zahtjevom jedne žene za svog debelog čoveka...
Vijest je na jesen obišla svijet. Na aukciji u SAD-u, par polovnih farmerki promijenio je vlasnika za nevjerovatnih 87.400 američkih dolara. Za malo nošenu odjeću se kaže da je stara više od 100 godina. Ali još važnije za prijatelje vrhunskog segmenta polovnih: čini se biti pravi Levi's. Jedna od mnogih legendi o kompaniji i farmerkama, koje su u to vrijeme još zvali "kombinezon do struka", glasi ovako: Mušterija je zamolila krojača Davisa da skroji par izdržljivih pantalona za njenog muža, koji je bio malo van. oblika i šavovi su mu pucali kod normalnih modela. Davis je pojačao svoju prilagođenu konstrukciju zakovicama - i bilo je sve više i više kupaca kojima se to dopadalo.
Negdje nakon Drugog svjetskog rata ovakve pantalone su postale popularne širom svijeta. Nosio ih je James Dean, kao i Jimi Hendrix. Na Zapadu je reklama povezivala duh slobode i neusklađenosti sa farmerkama, kao kod Marlboro muškarca ili Calvin Klein modela Kate Moss. Na istoku, komunistički aparatčici nisu htjeli da imaju ništa s tim. Ipak, DDR je krajem 1970-ih doživio plavo čudo svoje vrste. Da bi pridobio omladinu za radničko-seljačku državu, Erich Honecker je dao dozvolu za uvoz milion komada Levi'sa, Wrangler i Pioneera.

Jeans kultna pjesma iz 1970.
David Dundas (72) rođen u Oxfordu objavio je pop pesmu "Jeans on" koja verovatno najbolje opisuje osećaj džinsa - numera je postala svetski hit, u Njemačkoj je dospjela na vrh top lista. Zapravo, pjesma je bila promotivna pjesma za britanski brend farmerki "Brutus":

„When I wake up in the

morning light

I pull on my jeans and I feel all

right

I pull my blue jeans on

I pull my old blue jeans on“.

„Kada se probudim u
jutarnjem svjetlu
Navlačim farmerke i osjećam se pravo
Navlačim svoje plave farmerke
Navlačim svoje stare plave farmerke".

Do danas, to može svako da pjeva. Ali Neil Diamond ("Zauvijek u plavim farmerkama"), Prince i City Beat Band ("Tight Jeans") i Doors ("Apple Bottom Jeans Song") također su pjevali o jeansu.

(express)

(spagos)

Sa stranica stare štampe: Poštanska marka sa slikom Starog mosta, 1934.

 

Stari most se 1934. godine našao na tada najskupljoj poštanskoj avio markici Kraljevine Jugoslavije.

Na zahtjev poslovnih ljudi i filatelista, krajem 1933. godine Državna markarnica u Beogradu je raspisala konkurs za najbolje crtane projekte, koji će biti korišteni za prve avio markice u Jugoslaviji. U junu 1934 godine su izabrani najbolji prijedlozi, a serija se sastojala od pet vrijednosti: 0,50, 1, 2, 3 i 10 dinara. Na markicama su bili predstavljeni:

-na markici od 0,50 dinara Dubrovnik,

-na markici od 1 dinar - Bled,

-na markici od 2 dinara - vodopad u Jajcu,

-na markici od 3 dinara - zadužbina Kralja Petra na Oplencu i

-na markici od 10 dinara - Stari most u Mostaru.

Prilikom izbora predloženih crteža, žiri je na prvom mjestu imao u vidu turističku propagandu za Kraljevinu Jugoslaviju. Ove avio markice su puštene u promet krajem juna 1934 godine.

Prilog: markica od 10 dinara sa crtežom Starog mosta

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

22 maj 1992: Dan kad se zavijorila zastava Republike Bosne i Hercegovine ispred UN

 

Bosna i hercegovina je prije 31 godinu postala članica Ujedninjenih naroda, po Rezoluciji 757, a kao sukcesor SFR Jugoslavije, postala je ugovorna strana svih konvencija i spotazuma koji su ratificirani od strane SFRJ.

Bosna i Hercegovina učestvuje u radu UN-a preko stalnih predstavništava u New Yorku, Ženevi, Beču, ali i pri UNESCO-u, čije je sjedište u Parizu.

Kao samostalna država BiH sudjeluje u redovnim koordinirajućim aktivnostima zemalja unutar UN-a, a članica je i brojnih tijela ove organizacije.

U skladu sa odredbama Povelje UN-a, kao i sa završnim dokumentom Svjetskog samita 2005. godine, formirana je Komisija za izgradnju mira (PBC) kao međudržavno, savjetodavno tijelo koje će odgovarati Vijeću sigurnosti UN-a i čiji je rad fokusiran na postkonfliktnoj izgradnji mira.

BiH je u decembru 2005. istakla kandidaturu za članstvo u ovom tijelu, a pozitivan odjek kandidature prenesen je od strane niza zemalja članica, koji su pozdravili nastojanja za promjenu imidža BiH putem legitimnog zahtjeva za aktivnije učešće u međunarodnim poslovima.

Zastava koja je usvojena 4. maja 1992. godine za zastavu Republike Bosne i Hercegovine, zasnivala se na zastavi srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanić.

Zastava je bila pravougaonog oblika, bijele boje sa grbom Republike Bosne i Hercegovine u sredini. Odnos širine i dužine zastave bio je jedan prema dva.

Na današnji dan, 1992. godine zastava je zvanično predstavljena ispred zgrade UN-a u New Yorku.

(radiosarajevo.ba)

Mostarom nekad - Stjepana Radića, 1970-ih

 

U kafiću u Starom tržnom centru u Mostaru nalaze se dvije vrlo interesantne fotografije, koje bude sjećanja na neki davni Mostar. Po objektu koji je još u toku izgradnje, (Projektanta), može se odrediti pobliža lokacija kuća na slikama.

Radi se o ulici Stjepana Radića...

Prva slika, na kojoj se iza kuće vidi Projektant u toku gradnje, je u Stajepana Radića, kad se od Đačkog doma ide u pravcu Stadiona, sa lijeve strane, prije Projektanta.

Druga slika je Stjepana Radića, na kojoj je, sa desne strane, hodajući u pravcu Stadiona, bio čitav niz ovakvih prizemnih kuća, sa baščama iza kuće.

Sve ovo se vidi na jednoj slici panoreme toga dijela Mostara, izvađenoj iz novina, iz 1973. godine, na kojoj još nema ni traga Prijektantu. Tako se sa približnom tačnošću može reći da dvije stare slike napravljene polovinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

(cidom tim/20230522)

Nevjerovatne priče iza poznatih fotografija (5)

 Kažu da slika govori više od hiljadu reči. Ali da li ste se ikada zapitali kako je određena fotografija snimljena i zašto? Ko je osoba koja je stajala iza objektiva? Neke od najpoznatijih i legendarnih fotografija bilježe važne događaje u svjetskoj istoriji koji bi inače mogli biti izgubljeni. Osim poruka koje prenose, fotografije često imaju i onu drugu priču.

Spremni da pogledate dalje od objektiva? Krenite kroz neke nevjerovatne priče iza poznatih fotografija.

Nagasaki, 1945.
Iako je fotografisana i atomska bomba koja je eksplodirala na Hirošimu 6. avgusta 1945. godine, fotografija eksplozije druge bombe, koja je bačena na Nagasaki 9. avgusta, jedina je koja hvata punu veličinu oblaka pečuraka koji se širi preko Nagasakija 6.000 km iznad grada, pokazuje iz zraka. Kobne posledice snimio je svojom ličnom kamerom poručnik Charles Levy u avionu za posmatranje B-29 The Great Artiste, . Veliki umjetnik

Iwo Jima, 1945.
Slika američkih marinaca koji podižu zvjezdanu zastavu na planini Suribachi, Iwo Jima, fotografa Joea Rosenthala od 23. februara 1945., jedna je od najpoznatijih fotografija Drugog svjetskog rata i reprodukovana je širom svijeta. To je bila druga zastava podignuta na ostrvu tog dana.

Albert Ajnštajn, 1951.
14. marta 1951. (na dan njegovog 72. rođendana), paparaci su uhvatili Alberta Ajnštajna kako izlazi iz svoje kancelarije na Institutu za napredne studije u Prinstonu, Nju Džersi. Iritiran okupljenim novinarima, svjetski poznati teoretski fizičar je isplazio jezik umjesto da im se osmehne.
(msn)

(spagos)

Nevjerovatne priče iza poznatih fotografija (4)

 Kažu da slika govori više od hiljadu reči. Ali da li ste se ikada zapitali kako je određena fotografija snimljena i zašto? Ko je osoba koja je stajala iza objektiva? Neke od najpoznatijih i legendarnih fotografija bilježe važne događaje u svjetskoj istoriji koji bi inače mogli biti izgubljeni. Osim poruka koje prenose, fotografije često imaju i onu drugu priču.

Spremni da pogledate dalje od objektiva? Krenite kroz neke nevjerovatne priče iza poznatih fotografija.

"Majka migrantica", 1936
Američka fotografkinja Dorothea Lange radila je za Upravu za preseljenje (kasnije Uprava za sigurnost farmi) kada je snimila ovu kultnu sliku žene i njeno dvoje djece tokom Velike depresije.

Hindenburgova katastrofa, 1937
Nakon svog transatlantskog leta, njemački putnički zračni brod LZ 129 Hindenburg pokušavao je pristati na doku u Lakehurstu, New Jersey, 6. maja 1937. kada je eksplodirao u plamenu kuglu, ubivši 36 ljudi. Snimci žurnala i fotografije katastrofe poljuljali su povjerenje javnosti u ovo prevozno sredstvo i uveli kraj ere vazdušnih brodova.

Dječak iz varšavskog geta, 1943
Na jednoj od najpoznatijih fotografija Holokausta, jevrejski dečak drži ruke iznad glave dok grupu civila drže na nišanu nemačke SS trupe. Iseljeni su iz bunkera u koji su se sklonili tokom ustanka u Varšavskom getu u Poljskoj pod okupacijom Nemaca. Na slici, snimljenoj između 19. aprila i 16. maja 1943., vidi se SS kaplar Josef Blösche kako uperi svoj mitraljez u omladince. Godine 1967. Bloesche je uhapšen i kasnije osuđen na smrt zbog brojnih ratnih zločina. Konačno je pogubljen 29. jula 1969. godine.

(msn)

(spagos)