"Bicikl je najdugovječnije i
najčešće korišteno vozilo na svijetu, od kojih je više od
milijardu napravljeno u njegovoj 200-godišnjoj istoriji", pišu
konzervator Hans-Erhard Lessing i geodet Tony Hadland u tekstu
"Evolucija bicikla" (2021.).
Ubrzo nakon što ga je
pronašao Karl Friedrich Drais 1817. godine, i daljeg razvoja u
predmet masovne proizvodnje, uvijek je bio slavljen kao sredstvo
slobode koje je omogućavalo neviđenu mobilnost. U nekim krajevima
su mu kazivali da je "Narodni konj".
A za žene: „Za
kćerke iz 19. vijeka posjedovanje bicikla je bila deklaracija
njihove nezavisnosti“, navodi „Godeys“, tada najvažniji ženski
časopis u SAD.
I obrnuto: "Tamo gdje su žene lišene
slobode, zabranjeno im je da voze bicikl", napisao je prije
nekoliko dana "Neue Zürcher Zeitung".
U Iranu su, na
primjer, sveštenici zabranili ženama vožnju bicikla, dok su im oni
progresivniji to dozvolili u zatvorenom prostoru. S druge strane, na
vrhuncu novih prijevoznih sredstava na prelazu iz 20. stoljeća nije
samo car u Rusiji vozio bicikl – kabulski emir naručio je bicikle
za cijeli harem.
I naravno, vlade su ubrzo nametnule poreze na
novo zadovoljstvo: u Francuskoj od 1893. šest franaka (po sjedištu),
u Hessenu od 1899. pet maraka godišnje - izuzetno rijedak primjer
poreza kojeg se država ponovo odrekla.
Ali ono što „NZZ” piše i dalje važi: „Na kraju blage proljetne večeri, ćaskajući na uglu dvaju ulica, pauza sa rukama na upravljaču, a onda se smjestite na sic i odvezete biciklom: Kakva je to samo sreća.”
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen