Poplava Bostonske melase

 

Loša konstrukcija, skoro nikakvo testiranje sigurnosti i godine prekomjerne ekspoloatacije oslabili su konstrukciju. Katastrofa je bila neizbježna. Nešto poznato?

Katastrofalni događaj koji se dogodio u glavnom gradu Masaachusetts (SAD) 15. januara 1919. godine, ostao je do danas poznat kao Bostonska melasa (The Boston “Molassacre”). Toga dana je oblasti North End eksplodirao ogroman rezervoar melase, vlasništvo firme Purity Distilling Company, visok 15 i prečnika 27 metara.

Rezultirajući val proširio se preko dva bloka. Sravnio je urede i kuće i podigao vatrogasni dom sa temelja. Melasa je odnosila vozila i konjske zaprege, a kretala se sa dovoljno snage da iskrivi uzdignute željezničke šinee Atlantic Avenue Elevated. Oni koji su se našli na putu poplave, stradali su.

Da stvar bude gora, melasa se zgusnula zbog toga što je bila izložena niskoj zimskoj temperaturi. Nakon što se val smirio, deseci ljudi ležali su zakopani ispod materije koja je hiljadama puta gušća od vode. Prve hitne službe koje su stigle na mjesto događaja morale su gaziti kroz metar duboku melasu, u potrazi za preživjelim.

Skoro 9 miliona litara ljepljive tečnosti izlio na ulice, formirajući talas visok 4 metra koji je, šireći se brzinom od 56 km/h, savladao svaku prepreku. Osim što je ubio 21 osobu i ranio 150 drugih, talas melase rušio je zgrade, uništio strukturu na obližnjoj željezničkoj stanici Atlantic Avenue, savijao i izdizao šine. Bilo je potrebno oko 6 mjeseci da se područje ponovo dovede u redi. Vlasničkoj kompaniji je naloženo da plati 600.000 dolara (7 miliona danas) na ime naknade štete

Bila je ovo najbizarnija katastrofa u američkoj istoriji.

Šokantan uzrok

Nakon što se val melase smirio i nakon što su krenuli spasilački napori, dužnosnici su pokušali utvrditi što je uzrokovalo katastrofu. Vlasnici Purity Distillinga, United States Industrial Alcohol Company (USIA), isprva su tvrdili da su anarhisti digli spremnik melase u zrak u znak protesta. Ubrzo se, međutim, otkrilo da su stanovnici prijavljivali curenje spremnika od same njegove izgradnje.

Nažalost, spremnik nije dobro napravljen niti je održavan. Kada bi radnici uočili pukotine, samo bi nanijeli sloj smeđe boje u nadi da se ništa neće vidjeti. Naravno, to nije pomoglo u rješavanju korijena problema.

U stvarnosti, nekoliko različitih razloga je pridonijelo je početnoj eksploziji: loša konstrukcija, slabo testiranje sigurnosti i godine prekomjernog punjenja oslabili su spremnik.

To je postalo opasno u kombinaciji s prirodnom sklonošću melase da fermentira i proizvodi etanol. Zapravo, Purity Distilling je računao na to jer su rasprodali taj etanol, koji je bio bitna komponenta u proizvodnji municije i za kojim je bila velika potražnja tokom Prvog svjetskog rata.

Ali više od tog etanola, ugljični dioksid, još jedan nusprodukt fermentacije, odigrao je ključnu ulogu u katastrofi melase u Bostonu, zajedno s vremenskim neprilikama. Nekoliko toplih zimskih dana (barem po bostonskim standardima) ubrzalo je fermentaciju i povećalo količinu ugljičnog dioksida u spremniku. Kako je untrašnji pritisak rastao, gurao je ionako krhki spremnik do tačke pucanja.

Tog kobnog dana u januaru jedna je pukotina popustila – i cijeli spremnik se raspao.

Ljepljive posljedice

Oni koji su iz prve ruke svjedočili katastrofi govorili su o snazi golemog talasa melase koji se spustio na bostonski North End.

Jedan službenik, koji je radio u uredu blizu spremnika rekao je da je čuo tutnjavu za koju je mislio da je voz. Kad tutnjava nije prestala, pogledao je kroz prozor.

“Tamo gdje je spremnik stajao, nije bilo spremnika”, prisjetio se službenik. “Umjesto toga bio je nekakav moćni zid – divovski talas melase. Prilazio je brzo prema uredu, dobivajući zamah svake sekunde. Sekundu kasnije, činilo se, došlo je do treska. Vrata i prozori kao da nisu postojali. Melasa je prodirala unutra… i sve u uredu, uključujući mene i službenike, odnjela je kao devet čunjeva pod težinom vala.”

Incident je završio gotovo jednako brzo kao što je i počeo, ali je za sobom ostavio jezivu scenu.

List Boston Post je izvijestio u to vrijeme:

“Valu se nije moglo pobjeći. Uhvaćeni, ni ljudi ni životinje nisu mogli pobjeći. Jednom kad bi zahvatio glavu – ljudsku ili životinjsku – nije bilo iskašljavanja ljepljive masa. Pokušati se obrisati rukama značilo je pogoršati stanje. Većina ih je umrla od gušenja.”

Stotine ozlijeđenih i umirućih ljudi ležalo je zarobljeno u moru melase. Krhotine od uništenih vozila i zgrada zasule su ulice. Trebali bi sati da se preživjeli izvuku iz olupine – i mjeseci da se počisti nered.

Napori spašavanja i tužbe nakon poplave melase u Bostonu

U satima nakon katastrofe, gomile su pohrlile na mjesto događaja kako bi pregledale štetu i oslobodile one koji su ostali zarobljeni u melasi, ili ispod ruševina. Spasioci su koristili sjekire i pajsere u pokušaju da dođu do ljudi koji su bili priklješteni krhotinama. Drugi su zagazali u ljepljivu tekućinu kako bi izvukli žrtve na površinu.

Opisujući napore spašavanja, novinar Boston Posta je napisao:

“Tu i tamo za život se borio neki oblik – bilo je nemoguće reći je li to bila životinja ili ljudsko biće. Samo je preokret, mlataranje u ljepljivoj masi, pokazalo gdje ima života… Konji su umirali kao muhe na ljepljivoj traci. Što su se više borili, to su dublje padali u zamku. Ljudska bića‍ — muškarci i žene — jednako su patili.”

Tokom sljedeća četiri dana radnici Crvenog križa, policija, vatrogasci, kao i osoblje američke vojske i mornarice prečešljavali su ruševine. Sve u svemu, katastrofa s melasom u Bostonu ostavila je 21 mrtvu osobu i 150 ozlijeđenih dok je prouzročila materijalnu štetu od preko 7 miliona dolara (što bi danas iznosilo više od 100 miliona dolara).

Nakon incidenta uslijedio je niz građanskih tužbi. Nakon tri godine saslušanja, USIA je žrtvama i njihovim porodicma isplatila više od 600.000 dolara u izvansudskim nagodbama (više od 8,4 miliona dolara danas).

Velik dio mjesta poplave bostonske melase sada se nalazi unutar parka Langone. Jedini znak da se bizarna katastrofa ikada dogodila je spomen ploča na ulazu u park.

Spremnik više nikad nije obnovljen, a neki stanovnici Bostona tvrde kako se i dan danas može osjetiti sladak miris melase tokom toplih ljetnih dana.

Melasa

Melasa je gusti, slatki tamnosmeđi ili tamnozeleni sok koji nastaje kao ostatak nakon kristalizacije u postupku proizvodnje šećera od šećerne repe ili šećerne trske. Sadrži oko 50% šećera, ali i hranjive tvari, esencijalne aminokiseline, željezo, kalcij, kalij, fosfor i magnezij, pa se uspoređuje sa medom. Dok se melasa od šećerne repe uglavnom koristi u prehrambenoj industriji i proizvodnji alkoholnih pića, ona od šećerne trske dobrodošla je i u domaćinstvu (100 grama sadrži oko 287 kcal), jer na primjer produžuje svježinu hljeba, peciva i kolača od tijesta sa kvascem i miješanih tijesta.

(zona-zanimljivosti)

Zona Zanimljivosti (zona-zanimljivosti.com)

(spagos)