FK Velež 1922 – 2022.
Kratka istorija FK Velež Mostar, uz prvo stoljeće postojanja
Sažeti sto godina u par rečenica težak je zadatak, pogotovo kad se radi o gorostasu kakav je FK Velež. Mjereći ljudskim vijekom, reklo bi se da se radi o starcu kome vrijeme polako ističe, ali mjereći istorijom i vječnošću, ovom mladiću se napunilo tek prvo cijelo stoljeće. A istorija je ta, koja uz gorostase i veličine, kao što je i Velež, bilježi samo stoljeća.
Životni put Veleža, po matičnim knjigama, počeo je 26. juna 1922. g. Rođen je, bukvalno rečeno na jednoj poljani, kod Sjevernog logora, a ime je dobio po planini Velež, pa mu je u samom startu bilo predodređena vječnost, kao i planini čije ime nosi. Na samom startu ponio je ime “Radnički šport klub Velež”. Nastao je i ostao klub radničke klase, što se u prvom stoljeću njegovog postojanja izjednačava sa pojmom raja. Uz svoje ime u svijetu je poznat i po nadimku “Rođeni”, jer u njemu svoje fudbalsko umijeće evo skoro puno stoljeće pokazuju momci rođeni u ovoj vali.
Zbog antifašističkog opredjeljenja kluba, gradske vlasti su mu zabranile rad 1940 godine, a klupske prostorije su zakatančene. Fašističke vlasti u Mostaru, početkom rata potpuno zabranjuju djelovanje Veleža, a veliki broj njegovih članova i fudbalera uključuje se u partizanske jedinice. Velež postaje sinonim Narodnooslobodilačke borbe. U toku drugog svjetskog rata život su za slobodu dala 77 Veležovih igrača, a devetorica igrača su proglašeni narodnim herojima.
Poslije gotovo petogodišnjeg prisilnog mirovanja, u martu 1945. rad kluba je obnovljen. U tom periodu Velež se najprije se takmičio u Oblasno-Podsaveznoj, zatim Republičkoj, pa Trećoj i Drugoj ligi, a od sezone 1955/56 postao je standardni je prvoligaš i u toj je konkurenciji ostao sve do raspada Jugoslavije, do takmičarske 1991/92, da bi u aprilu 1992. zbog ratnih uslova završio svoje učešće u tom društvu.
Najveće uspjehe u prvenstvu ostvario je u sezonama: 1972/73, 1973/74 i 1987/88. kada je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka mu je najbliža bila 1973/74, ali ga je od nje odvojila samo gol razlika. Rođeni su četiri puta bili finalisti Kupa Jugoslavije, a dva puta su osvojili veliki srebreni trofej. Do prvog Kupa su stigli 1981. godine pobjedom nad Željezničarom od 3:2, a nakon pet godina u maju 1986. slijedi drugi trijumf u Kupu, kada je savladan Dinamo Zagreb rezultatom 3:1.
Rođeni su šest puta izlazili na zvaničnu evropsku scenu: četiri puta u Kupu UEFA, dva puta u Kupu pobjednika kupova. Najuspješniji nastup imali su sezone 1974/75. kada su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA. Eliminisali moskovskog Spartaka, zatim bečki Rapid i engleski Derby County, da bi sa golom manjka (1:0, 0:2) stali u holandskom gradu Enshendeu protiv Twentea. Ostat de upamćen i veliki dvoboj sa slavnom Borusijom iz Dortmunda 1987. godine. Na prepunom Gradskom stadionu pod Bijelim Brijegom, pred više od 33.000 gledalaca Velež je slavio sa 2:1, ali nažalost, rezultat iz Dortmunda je glasio 2:0 u korist Borusije.
Mostar i Velež su od 1965. do 1992. godine bili domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju, “Februarskog turnira”, koji se igrao povodom Dana oslobođenja Mostara 14. februara. Za to vrijeme na djelu je viđena 31 ekipa među kojima 16 stranih, a među njima dvije reprezentacije i 14 naših klubova. Na stadionu pod Bijelim Brijegom, na toj reviji, učestvovali su timovi iz Austrije, Mađarske, Češke, Rumunije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Irana, SSSR-a, kao i sa prostora bivše Jugoslavije. Rođeni su na svom tradicionalnom turniru bili pobjednici čak 15 puta.
Kada se priča o Veležovim zvijezdama i šarmerima, svakako je nezaobilazna čuvena mostarska fudbalska škola. Rođeni su u slavnim danima i godinama bili prepoznatljivi po svom imidžu. Lepršava, maštovita, otvorena i ofanzivna igra. Takvim poimanjem fudbalske vještine plijenili su poklonike fudbala na svim stadionima tadašnje države, ali i širom Evrope i svijeta. Ko se ne sjeća i ko ne pamti velemajstore loptanja, fudbalske boeme - šarmere Halduna-Lea Hrvića, Sulejmana Repca, Muhameda Mujića, Duška Bajevića, Franju Vladića, Jadrana Topića, Momčila Vukoja, Blaža Sliškovića, Vladimira Škočajića, Vladimira Matijevića, Semira Tuce, Seada Kajtaza i one koji su, na njima specifičan način, čuvali mrežu mostarskog kluba - Žarka Barbarića, Gordana Irovića, Ivana Ćurkovića, Envera Marića, Vukašina Petranovića.
Godine 1989. juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije.
1992. godine zbog rata u našoj državi prestaju sve fudbalske aktivnosti. U ratnim okolnostima Veležu je sva imovina oduzeta bez naknade, a to je praktično značilo gašenje Veleža. Početkom 1994. godine, dok je rat još bjesnio, donesena je odluku o obnovi rada Fudbalskog kluba Velež, od onog trenutka, kada se za to steknu minimalni uslovi. Prestankom rata Velež je ostao bez stadiona, kojeg je decenijama koristio. Po treći put od osnivanja krenuo je od nule.
Aktivnost je nastavljena na prigradskom igrališta u Vrapčićima. Suočen sa svim mogućim nedaćama i problemima, Velež nastavlja ispisivati stranice fudbalske istorije. Grad Mostar nakon rata postaje podijeljen grad. Fudbal u Mostaru je također podijeljen, kao i navijači. Svi, ratom i nakon rata nagomilani problemi prelamali su se godinama kroz fudbalske utakmice gradskih rivala. Neretvom će zasigurno proteći još dosta hladne vode, dok gradski derbi u Mostaru postane derbi u pravom fudbalskom smislu. Velež je u tim poslijeratnim godinama bivao rastrzan između Premijer lige BiH i Prve lige Federacije, bez materijalnih sredstava, bez prihoda, sa nevjerovatno velikom fluktuacijom igračkog i stručnog kadra. Put ka staroj slavi je u tim godinama izgledao dalek, i gotovo nemoguć.
Zadnjih nekoliko godina status u Premijer ligi se stabilizira. Klub dolazi u ruke pravih ljudi. Rezultatski i finansijski klub se stabilizira, što se odmah odrazilo i na sportskom planu. Zadnje tri godine, prije stotog rođendana, FK Velež se nalazi u gornjem domu Premijer lige BiH.
U sezoni 2020/21 plasirao se u novoosnovanu evropsku Konferencijsku ligu i odmah dogurao do trećeg pretkola. Na tom putu je iz takmičenja izbacio Coleraine iz Sjeverne Irske, pa legendarni grčki AEK, da bi u trećem pretkolu poklekao protiv švedskog IF Elfsborga.
To je bio povratak Rođenih u Evropu poslije 33 godine, a fudbalska groznica i euforija je danima potresala Mostar.
Sezonu 2021/22 FK Velež je krunisao osvajanjem Kupa BiH, i tako u svojoj stotoj godini postojanja ponovo izborio za učešće u evropskim kupovima, u Konferencijskoj ligi, što je svojevrsni poklon vjernim navijačima koji nisu gubili nadu i odustajali od svog kluba čitavo vrijeme.
Ovdje treba napomenuti i organizovani klub navijača Red Army 1981. koji je prošle godine proslavio 40 godina svog postojanja i vjernosti svom klubu.
Za raju, Velež ostaje nepromijenjena i nedodirljiva konstanta. Želja navijača i simpatizera FK Velež godinama su bile, da u puno boljim uslovima dočekaju i stotu. Te želje se polako i ostvaruju. Nakon što je 1992. godine protjeran sa svog stadiona pod Bijelim Brijegom, Stadion Rođeni zadnjih godina dobija svoje konačne konture. To će nakon konačne izgradnje biti fudbalska arena sa desetak hiljdada sjedišta, sa svim uslovima odigravanja utakmica na najvišem nivou.
Rođeni neka Vam je sretan 100. rođendan, uz želju da neke buduće generacije dožive i dvijestotu.
Forza Velež!
Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen