Zašto "Bonnie and Clyde", jedan od najpoznatijih američkih filmova, zapravo dolazi iz Evrope?
“Ja govorim o kinu, a vi govorite o vremenu...”Jean-Luc Godard bio je stvarno frustriran, okrenuo se i napustio prostoriju. Napustio je dvojicu budućih producenta i mladog scenaristu, koji su ga željeli pridobiti za svoju filmsku produkciju, i otišao. To je bilo u New Yorku 1964. godine. Film o kojem se radi bio je "Bonnie i Clyde", priča o legendarnom paru odmetnika iz 1930-ih. Arhaična priča, ali puna modernog coolnesa: „Ovo je gospođica Bonnie Parker. Ja sam Clyde Barrow. Pljačkujemo banke..."Jedan od najluđih izraza u istoriji kinematografije, priča iz zaleđa Teksasa, koje je nastala u Parizu.
„Bonnie and Clyde“ je objavljen 1967. i zaista je uzdrmao sistem hollywoodskog filma. Neviđeno nasilje zajedno sa seksom, tragedija i komedije brutalno spojeni, Faye Dunaway i Warren Beatty bili su neozbiljno naivni kao gangsterski par.
To je evropski film, rekli su scenaristi Robert Benton i David Newman, koji su radili kao novinari za Esquire. "Biti odmetnik bila je sjajna stvar ... Ono što nas je fasciniralo kod Bonnie i Clyda nije bilo što pljačkaju banke jer su kao pljačkaši banaka bile nesposobni", rekli su novinaru filma Peter Biskind.
"Ono što ih je učinilo toliko privlačnim, značajnim i toliko prijetećim društvu, bila je činjenica da su oni bili estetski revolucionari. Biskindova knjiga” Easy Riders, Raging Bulls”, "Laki jahači, bijesni bikovi "govori o tome kako je mlada generacija spasila Hollywood, a prvo poglavlje je bio “Bonnie i Clyde ”. Pozicije su postavljene na mjesto, voditelji studija nasuprot mladim hazarderima. Film je pokušao da iritira korektne kritičare.
Estetski revolucionari također su dominirali u ranim filmovima Nouvelle Vague - koji su zauzvrat bili nadahnuti američkim filmovima o gangsterima i “noir” filmovima. "Bonnie and Clyde", film napisan direktno za Françoisa Truffauta.
Helen Scott, nevidljiva treća strana u legendarnoj knjizi intervjua Truffaut-Hitchcock, zaista je pokrenula cijelu stvar i bila posrednik u tome. Serge Toubian u svojoj knjizi "L'amie américaine" prikazao je ulogu Helen Scottovu u Nouvelle Vagueu, kako se nakon trijumfalnog uspjeha Hitchcockove knjige, majčinski brine o Truffautovoj međunarodnoj karijeri i ugledu mladog francuskog filma.
Tada je poslala prvu verziju scenarija Bonnie i Clyde u Pariz. "Scenarij je savršen za tebe", napisala je Truffautu. "U početku sam mislila da je previše američki da bi ga shvatio i realizirao, ali mnoge nijanse koje on nudi, upravo odgovaraju tvom talentu, tako da sam se predomislila.”
Truffaut je bio rastrgan, htio je svakakoo napraviti jedan film u Americi, ali se pri tome ne podvrgavati zakonima holivudske kinematografije.
Uz to je bio zauzet montažom svog filma "Slatka koža" i nadao se da ćemoći snimiti “Fahrenheit 451” po romanu Raya Bradburyja. Vatrogasac koji je otkrio čitanje knjiga, tema koja mu je vjerojatno bila dovoljna za estetsku revoluciju.
Nakon toga Benton i Newman su se sreli sa njim u New Yorku i on im je drugarski i profesionalno dao savjete za njihov scenarij. Utješio ih je. I uveo kolegu i prijatelja Jean-Luca Godarda u igru. "On stvara mnogo više filmova nego ja, jer je brz u svim fazama ... Uvjeren sam da bi bio savršen čovjek za ovaj posao. Tečno govori engleski jezik i mogao bi da stvori neku vrstu američkog „Breathless“, „ Do posljednjeg daha “, koji je bio Godardov prvi dugometražni film iz 1960. godine, apsolutni kult film Nouvelle Vague, takođe u SAD-u. Jean-Paul Belmondo, kao mali kriminalacac, radikalno van snage stavlja sve moralne smjernice jednog kino-junaka. U prvih nekoliko minuta filma krade automobil i ubija policajca koji ga progoni.
Godard je bio fasciniran mogućnošću da se umiješa u američku kinematografiju, kao i francusku prije toga. Želio je da film napravi odmah, za dvije sedmice, tokom zime. Producenti su željeli ljetnu pucnjavu. "Govorim o kinu ..." kazao je Godard, i izišao....
Truffaut je tada otkazao, ali je projektu dao konačni, odlučni zahvat. Susreo je Warrena Beattyja u Parizu, i upoznao sa projektom filma Bonnie and Clyde. Beatty je bila fasciniran, i preuzeo borbu za film. Arthur Penn je angažiran da režira, a već je snsnimio film "Mickey One" s Warrenom Beattyjem.
Da, postoji duh Nouvelle Vaguea, nadmoćno, nadregionalno, Helen Scott je to osjetila. A "Bonnie and Clyde" je prvi Nouvelle Vague film iz Amerike. U prvim kadrovima Faye Dunaway nemirno se kreće u svojoj maloj sobi, između ogledala, prozora, kreveta, u njoj se krije pohotna naivnost, naivnih šezdesetih. Kamera je posmatra s neumoljivom radoznalošću, onako kako je to Godard radio u filmovima koje je snimio sa svojom suprugom Anom Karinom. Tada njen pogled padne na Warrena Beattyja ispred kuće, koji nosi svoj šešit s istim površnim samouvjerenjem kao i Belmondo u filmu "Do posljednjeg daha", kako bi bez pitanja uzeo automobil njene majke.
Tek na kraju filmovi se razilaze, američki film na Belmondovu razigranu fantaziju smrti reaguje bespomoćnim trzajima tijela Bonnie i Clyda rastrganih na komade.
(sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen