Pregršt interesantnih svjedočenja o Mostaru ostavio nam je Šveđanin August Heimer, a koja su nastala na njegovom putovanju po BiH od 20. – 27. avgusta 1903. godine.
Putovanje je inicirano kao posljedica njegovog učešća na devetom međunarodnom kongresu geologa u Beču, a koju je organizovala Austrougarska monarhija u sve svoje dijelove zemlje. Kada se vratio u Švedsku, Heimer je objavio svoja zapažanja, te je tako nastala zanimljiva knjiga „Kroz Bosnu i Hercegovinu“ 1904. godine. Knjigu je sa švedskog jezika preveo dr. Izet Muratspahić.
„Za vrijeme naše šetnje kroz tijesne tihe sokake četvrti Zahuma, očaralo nam je oči divno zelenilo koje se tu posvuda javlja. Slijedili smo jedan tok rijeke Radobolje koja snabdijeva vodom novi mostarski vodovod i protiče pored više malih kafanskih bašča. Zavirili smo u jednu od njih koju je posjedovala jedna Njemica, a čiji čovjek je bio vodnik I klase u Mostaru. Tamo smo dobili dobru čašu piva koje je hlađeno u ovoj ledenoj rječici. Jedan dud s ogromnim obimom zasjenio je bašču i kuću u čijoj gostinskoj sobi su mnogobrojne lastavice imale svoja gnijezda, pa lete unutar i van. To je jedna lijepa osobina kod istočnjačkog naroda da se među njima nikad ne proganjaju ili zatvaraju ptice, nikad ne preopterećuju konje i druge tegleće životinje preko njihovih moći. Često su oni stupali u svađu s doseljenim Talijanima, koji po svom domaćem običaju ne mogu gledati pticu, a da ona ne leži ispržena na tanjiru pred njima. Vlada je, takođe, smatrala da mora preduzeti mjere zaštite životinja. I mada gomile ptica grabljivica bešumnim mahanjem krila lebde iznad Mostara, ipak ove bašče daju krov nad glavom još jednom broju kliktavih ptica pjevačica i za vrijeme blagih proljetnih noći može čovjek usred grada čuti stotine slavuja kako pjevaju. Pravi baščanski dio grada nalazi se duž desne obale Neretve, gdje voda Radobolje pada u jednom malom vodopadu. Mnogobrojni mali riječni rukavci navodnjavaju kukuruzna i duhanska polja i stvaraju čarobne bašče u kojima zriju smokve i šipci. Još jedno posebno idilično mjesto preostaje mi ovdje da spomenem. Neretva ima velike špilje, očigledno nekad izdubljene rijekom, a u njima i baščama iza njih postavljena je pivnica. Tamo je divno svježe i čovjek se osjeća dobro raspoložen. To čine, takođe, i stotine lastavica, koje ne hajući za ljude lete unutar i van, a imaju svoja gnijezda u prostoriji. Odavde, takođe, ima divan pogled nad Neretvom čija se divlja ljepota baš u gradu najbolje ističe”.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen