Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale – Kusalova ulica

 

Nastavljamo sa serijalom – Kusalova ulica

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kusalova ulica. Ulica, ploča. Na Luci se nalazi jedna mala uličica, ne toliko značajna za povijest našega grada, ali je poznata po nečemu drugom. Jedina je to ploča iz austrougarskog perioda, koja je i danas u upotrebi, i postavljena je na zidu na početku ove ulice. Kao i ploča s ulicom Franje Josipa (koja se čuva u Muzeju Hercegovine) i ona je pisana na tri pisma – latinicom, arabicom i ćirilicom.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog fotografije:

• Kusalova ulica 2014. Luka

• Ploča s natpisom Kusalova ulica, Luka

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, maj 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 22. maja 1929. godine objavio je rubriku pod naslovom “Razno iz Mostara”, sa više kraćih tekstova:

“Razno iz Mostara

Mostar 22. maja.

Neprilike Mostarske općine sa Pazarištem

Općina je bila u pregovorima sa g. Salihagom Popovcem za otkup njegovog hana u svrhu proširenja pazarišta. No kako na istom teritoriju ima i drugih vlasnika i kako su postavili basnoslovne cijene za otkup njihovih dućana, to je općina odustala da proširuje pazarište na istom teritoriju.

Općina je počela pregovaranja sa ovdašnjim vakufskim povjerenstvom u cilju da otkupi harem Šehitluk, te bi taj posao po svoj prilici mogao biti svršen zamjenom objekata.

Dolazak članova Socijalno naobraženog društva iz Njemačke u Mostar

Dne 27. o. mj. prispjeće u Mostar jedna grupa članova Socijalno naobraženog društva iz Njemačke, koja putuje u svrhu naučnog putovanja po Evropi.

Radnička Komora iz Sarajeva obavijestila je Radničku Komoru u Mostaru o dolasku ove grupe koju sačinjava 45 osoba, i pozvala je, da gostima priredi lijep doček u Mostaru. Povodom toga održana je jedna uža konferencija i zaključeno je da se za goste priredi na stanici u željezničkoj restauraciji pristojan ručak. Odabran je također i odbor, koji će goste dočekati i biti im pri ruci.

Suzbijanje analfabetizma u vojsci

Inicijativom i zauzimanjem prosvjetnih inspektora i komandanata jedinica u Mostaru, a uviđavnošću i vrijednošću osvjedočenih kulturnih radnika i narodnih učitelja, otvoreno je u Mostaru kod vojske 14 tečajeva sa ukupnim brojem upisanih nepismenih vojnika oko 1000.

Ovo je četvrta godina, kako se u našem Mostaru otvaraju ovakvi tečajevi, koji svaki put osposobe oko 1000 nepismenih vojnika čitanju i pisanju, u kojima se vidno ističu svojim radom gg. Savo Semiz, penz. učitelj, Petar Burić major u miru i Hasan Đikić, učitelj te još drugih devet nastavnika. Ovo je vrijedno pohvale i mi im želimo dobar uspjeh.

Protiv neovlaštenog tjeranja obrta

Ovdje je održana jedna konferencija kvalifikovanih zanatlija, na kojoj je donešen zaključak, da se delegiraju dvojica članova, koji će kod mjerodavnih u Mostaru poraditi, da se nekvalifikovanim i neovlaštenim radnicima onemogući rad, jer taj rad ide na štetu kvalifikovanih radnika i zanatlija i onih, koji su podvrgnuti plaćanju raznih poreza.

Sarajevsko pivo

najbolje i najjeftinije toči se na terasi prvorazrednog Željezničkog restorana u Mostaru.

O.H.S.”

prilog: Mostar, Mala tepa 1929. foto Charles Heidsieck

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Kulluk

 

Nastavljamo sa serijalom – Kulluk

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kulluk. Ulica, ime kule, toponim. U Mostaru postoji jedna mala ulica koja spaja početak Potkujundžiluka, odnosno Malu tepu s Glavnom ulicom, a koja svojim nazivom i kod „pravih“ Mostaraca izaziva dvoumljenje. Naime, neki je nazivaju „Kurluk“, a neki „Kulluk“. Što je ispravno? Osmanlije su na tom uskom prostoru izgradili tri kule. S vanjske strane bedema između dvije kule, nalazila se treća kula koja je služila za smještaj vojnika-stražara, a u turskim dokumentima se navodila kao „kulluk“. Značenje ove riječi je mjesto gdje je smještena četa (buljuk) vojnika koji su čuvali grad od vanjskog napada. Riječ kulluk se piše s dvostrukim slovom L, što je jezična odrednica za pojačani naglasak i koja je pored arapskog i turskog jezika poznata i u nekim germanskim i romanskim jezicima. Stoga je pravilan naziv sokaka koji je dobio ime prema trećoj kuli kulluk, a ne kurluk – što nema nikakva značenja. Prve dvije kule su srušene ubrzo nakon dolaska austrougarske vojske u Mostar. Treća kula – kulluk je adaptirana nakon 1878. g. tako da je na gornjem katu bila kavana, a u prizemlju stolarska radnja. Još i danas služi kao ugostiteljski objekt.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog fotografije:

• Kulluk 1930-ih;

• Kulluk (monografija Jugoslawien) 1990.;

• Kulluk 2012

Priredili: Tibor Vrančić,

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, maj 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 18. maja 1929. godine objavio je rubriku pod naslovom “Razno iz Mostara”, sa više kraćih tekstova:

“Razno iz Mostara

Mostar 16. maja.

Osnivanje biblioteke

Ovih dana je osnovana pri Radničkoj Komori u Mostaru biblioteka Radničke Komore. Ova biblioteka snabdjevena je sa vrlo lijepim i poučnim knjigama, koje

e dobivati radnici na čitanje.

Odlazak u Brodarsku podoficirsku školu

Za dva dana odlazi iz Mostara jedan transport pitomaca za Brodarsku Podoficirsku Školu u Šibenik. Pitomci su većinom mladići od 19 do 25 godina, bivši dnevničari, praktikanti i dr., koji su posljednjom redukcijom ostali bez službe.

Skupo faletanje

Danas prije podne u 11 sati bila je alarmirana mostarska policija, koja je u nekoliko automobila odjurila u Tekije, koja se nalaze na periferiji grada. Radilo se o prevari, koju su izvršili slavonski cigani, koji borave u Mostaru, na štetu jednog seljaka, kome je jedna ženska za “faletanje” izmamila veću svotu novca. Policija je tim povodom uhapsila nekoliko cigana. Ciganka, koja je izvela ovu prevaru, biće predana sudu, dok će se ostali policijski kazniti.

Milanska Scala u Mostaru

Na 19. i 20. o. mj. gostuje milanska “Scala” u Beču, čiji će repertoar prenositi tamnošnja radio stanica, koja se računa najbolja na svijetu. Ovu rijetku priliku svaki će kulturan čovjek iskoristiti i doći na novo sagrađenu Terasu Željezničkog restorana, te slušati taj prenos na radio aparatu marke Telefunken.

Auto.omnibus

marke “Ford” sa 14 sjedala, u ispravnom stanju, gume i karoserija potpuno nove. Može se vidjeti u garaži kod Marka i Ćetka Govedarice Mostar.

Samo na jednom mjestu

u Mostaru građanstvo može da dobije friško Sarajevsko pivo, i to na novo sagrađenoj Terasi Željezničkog Restorana, koji je prvorazredan.

prilog: Mostar, Mala tepa 1929. foto Charles Heidsieck

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Kovačnice

 

Nastavljamo sa serijalom – Kovačnice

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale

Nastavljamo sa serijalom – Kovačnice

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kovačnice. Lokalitet, naselje. Mostarci i danas ovim imenom zovu naselje kraj kraka Radobolje prema Raljevini. Ime je skovano prema nekoliko radnji kovača koji su obavljali kovački obrt u tom dijelu grada. Današnje Kovačnice nekad su se zvale Kavazbašina mahala, a ta mahala ime je dobila ime po uglednoj i bogatoj mostarskoj porodici koja je krajem 18. stoljeća živjela na ovom lokalitetu i posjedovala svoj čardak. Kavazbašici su imali velike posjede u Zijemljima. Stanovali su u Zahumu gdje se jedan sokak sve do 1946. zvao po njima Kavazbašin sokak, kasnije Kovačnice. Godine 1866. tu su živjeli Ahmed, Ibrahim, Rustem i Salih Kavazbašić.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020. i Hivzije Hasandedića – Genaloška istraživanja, 2009.

Prilog: fotografije:

• Panorama iz 1890-ih – označeno mjesto Kovačnica;

• Panorama iz 2023. – označeno mjesto Kovačnica.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Prije 90 godina – Neustrašivi duh

 

1935. godine, fotoreporterka Margaret Bourke-White uhvaćena je u kultnom trenutku - na vrhu nebodera, fotoaparat u ruci, snimajući fotografiju s vrtoglave visine. Poznata po svom neustrašivom duhu i revolucionarnom radu, bila je jedna od prvih ženskih ratnih dopisnica i prva žena fotografkinja za časopis Life. Ova slika savršeno dočarava njen odvažan pristup fotografiji, često se stavlja u rizične situacije kako bi dobila savršenu sliku. Njezin rad ne samo da je dokumentirao povijest, već je i srušio barijere ženama u novinarstvu i fotografiji.

(damir)

Iz stare štampe – Deset godina u ugljenoj jami , juni 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 3. juna 1929. godine objavio je tekst o desetogodišnjici Rudnika u Mostaru.

Deset godina u ugljenoj jami

Proslava 10-godišnjice mostarskog rudokopa. - Kapacitet rudnika dnevno raste. - U 10 godina nastradalo 17 života.

Mostar 2. juna.

Danas u 10 sati prije podne Direkcija Državnog Rudnika u Mostaru, proslavila je 10-godišnjicu rada od otvorenja rudokopa.

Proslavi su prisustvovali gg. presvijetli vladika dr. Jovan Ilić, biskup Mišić, general Karlo Silvijo, zamjenik velikog župana Melko Gozze, načelnik Mostara Fejić. Predsjednik oblasnog odbora dr. Božić, te predstavnici društava i mnogobrojno građanstvo.

Direktor rudnika g. Zahradnik pozdravio je prisutne sa lijepo iskićene tribine, i u svom govoru istakao, da je rudnik 19. maja navršio 10 godina svoga rada. Tada je u dubini od 54 metara pod današnjim željeznim tornjem izvoznog okna u god. 1919. nađen i otvoren prvi ugljen moćnog sloja, koji se prostire od Vihovića do Mostara. Spomenutog datuma počela je produkcija ugljena mostsrskog rudnika, koji je bio s početka neznatan (od 19. maja do kraja 1919.) ali se konstantno penjao i dostigao u godini 1928. već 11.950 vagona mjesečno, što predstavlja okruglo 58 vagona dnevno. Za 2-3 godine će se proizvodnja ugljena popeti na 100 vagona dnevno.

Gosp. Zahradnik zatim u svome govoru ističe, da se iz rudnika opskrbljava 2.600 osoba, radnika, namještenika, podvlačeći kakav značaj ima naš rudnik u srcu Hercegovine za naš siromašni svijet. Zatim iznosi, kuda se sve naš ugljen prodaje, iz čega se vidi, da je potrošnja našeg uglja najveća u Banatu i Bačkoj, a izvozi se i u inostranstvo. Navodi da je god. 1922. stavio rudnik u stalan pogon novu električnu centralu, koja može razvijati 10 miliona kw sati godišnje, pored 100 posto rezerve. Ističe, da ostaju dvije trećine radne sposobnosti centrale neiskorišćene i očekuju korisnonosnu upotrebu. Zadaća centrale – veli – postaće glavnom osovinom i temeljem napredka poljoprivrede u dolini Neretve od Bijelog Polja i Raštana do ušća Neretve, koja će omogućiti dva ploda u Hercegovini. Obrazlaže važnost vodenih zadruga te Vodene Zadruge u Vihovićima, što je zasluga ove centrale, a također i Vodene Zadruge u Rodoču, koja je od neprocjenjive vrijednosti. Mostarski rudnik, veli g. Zahradnik, nije nikada bio u krizi, nego je uvijek bio aktivan. Konačno ističe rad rudara pod zemljom, koji je vrlo težak i odgovoran. Kroz 10 godina rada u rudniku stradalo je i našlo smrt u ždrijelu ovog ogromnog moloha 16 radnika i jedan zvaničnik.

Iza g. Zahradnika pozdravio je prisutne g. Husein Šarić, koji je saradnik od početka na tom poslu i kao predstavnik potpornog društva rudarskih radnika, koji ističe požrtvovan rad rudarskih radnika te spominje žrtve koje su pale, vršeći savjesno svoj posao u dubokom ždrijelu rudničkom. Ističe zasluge gg. inžinjera i ostalih službenika ovog rudnika. Iza govora g. Šarića, ing. g. Vukčević pročitao je pozdravne telegrame Nj. Vel. Kralju, predsjedniku ministarskog savjeta i minisru šuma i ruda koji će se poslati, a zatim je priređena zakuska i pregledavanje instalacija i sprava.

Na večer je priređen koncerat uz sudjelovanje vojničke glazbe i Rudarskog potpornog društva. U 2 sata poslije podne stigao je na proslavu generalni direktor g. Jovanović i g. Tibolt. Gostima je priređen ručak i tom prilikom ih je pozdravio rud. zvaničnik g. Ljubo Laks, ispred partije aprilske katastrofe.

O.H.S”

prilog: Mostar, Rudnik mrkog uglja i Električna centrala, 1920-ih.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

RK Razvitak, 1970-ih, 2013.

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Prije 28 godina - Mašina pobjedila čovjeka

 

To je bila njegova najkraća partija – i poraz koji je ušao u historiju: Kada je Rus Garry Kasparov poražen od strane IBM-ovog računara Deep Blue nakon 19 poteza u New Yorku 11. maja 1997. godine, računar je prvi put dobio cijeli meč protiv aktuelnog svjetskog šahovskog prvaka. Teško je mogao sakriti koliko ga je to pogodilo. Već 1985. godine, na jednom turniru je dokazao koliko samouvjereno može da se takmiči sa mašinom. U to vrijeme je igrao protiv 35 računara istovremeno i pobijedio. Ali Deep Blue je bio novi izazov. Kasparov se prvi put takmičio protiv šahovskog računara u Filadelfiji 1996. godine. Kasparov je osvojio turnir – ali ga je računar prvi put u jednoj partiji porazio.

Revanš iz 1997. godine imao je za cilj da mu vrati čast - i završio se katastrofalno. IBM je učinio sve što je mogao da zadivi svijet šaha umjetnom inteligencijom. Za Deep Blue, programeri su analizirali hiljade master igara kako bi pronašli potez koji će najvjerovatnije pobijediti protivnika. Na kraju, računar je pregledao 200 miliona mogućih pozicija u sekundi.

Nakon poraza, Kasparov je posumnjao da su računaru u igri pomogli programeri. Tek je 2017. godine povukao optužbu za prevaru. IBM je objavio zapisnik žestoke borbe između čovjeka i mašine. Kasparov je morao priznati da je inferioran u odnosu na nju.

(welt)

(spagos)

Prije 27 godina – Čast braka

 

Okružna sutkinja Sigrid Schöne iz Münstera, Njemačka, je 1992. godine primila slučaj koji će je proslaviti u pravnim krugovima. U tužbi, mlada žena od svog bivšeg zaručnika traži "novac za vijenac" od 1.000 maraka. Zaručili su se na Novu godinu 1991. i "imali su seksualni odnos" tokom uskršnjih praznika. Tokom ljeta, čovjek je "pismom raskinuo zaruke". Tužiteljica je izjavila da joj "više nije lako" pronaći drugog muškarca, te da ima pravo na odštetu.

Vjerenica, koja je napuštena 1991. godine, pozvala se na član 1300. Njemačkog građanskog zakonika (BGB), uvedenog 1896. godine, koji "blagoslovljenoj vjerenici" dodjeljuje "pravednu novčanu naknadu" ako ona "dozvoli svom vjereniku da žive zajedno", ali je on potom ostavi. Još 1910. godine, muškarac je morao platiti 15.000 rajhsmaraka svojoj bivšoj skoro supruzi. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, „novac za vijenac“ smanjio se na samo nekoliko stotina maraka. Vjerovatno je ime dobio po običaju prema kojem je mladenka koja više nije bila djevica – slamnata djevojka – morala nositi slamnati vijenac na vjenčanju. Okružna sutkinja Schöne je proglasila zakon neustavnim. To krši princip jednakog tretmana u Osnovnom zakonu. Ustavni sud je to vidio na isti način. Dana 4. maja 1998. godine, ta odredba je uklonjena iz njemačkog Građanskog zakonika.

(welt)

(spagos)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale . Kazaška čaršija

 

Nastavljamo sa serijalom – Kazaška čaršija

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kazaška čaršija. Lokalitet, ulica. Kazaška čaršija jedna je od tri mostarske ulice koje su dobile ime po zanatima. To je današnja ulica Braće Bajat oko Sahat kule i tu su u prošlosti dućane imali mnogi kazazi – svilari, pozamanteri, pa je po njima i ulica dobila ime. Kazazi su izrađivali dugmad, gajtan i različite predmete za ukrašavanje muške i šenske odjeće te konjske opreme. Njihov su specijalitet bile plave rojte (kite) za fesove. Kazazi su imali svoj esnaf. Za sve esnafe i prodaju robe, Mostar je imao posebne odredbe – roba se mogla prodavati isključivo u dućanima.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog fotografije:

- Brankovac - Bajatova ulica – bivša Kazaška čaršija (ilustracija) 1886.;

- Brankovac (snimak nepoznatog turista) 1935.;

- Brankovac - Bajatova ulica 1981.

Priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov

(CidomTeam)

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, juni 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 2. juna 1929. godine objavio je tekst pod naslovom “Ženidbeni običaji šatorskih cigana”

“Ženidbeni običaji šatorskih cigana”

Mostar 31. maja.

Razgovor sa cerobašom. - “Fisna firaumka” udaje se 22 počešnjaka

Život u prirodi, šatorski život od uvijek je smatran životom punim romantike, a saživljavanje sa prirodom je želja mnogih, koji su iskusili moderni gradski život i kojima je dodijao “vijek tehnike i novih izuma”. Čovjek je kao takav čedo prirode, ali se moderni gradski čovjek toliko odrodio, da mu ostaje samo pusta želja i da mu se otkine duboki uzdah za slobodnim životom u slobodnoj prirodi.

Oduvijek su se naši cigani, čergaši, gatari, firauni, faletari, kotlari ili kako ih još zovu, smatrali kao najbliži prirodi, slobodni od stege običaja donekle i zakona, pa ipak se i među njima podržaju običaji u kojima su do krajnjih granica konzervativni i koji potječu iz vremena, kad se za folkloristiku u današnjem smislu riječi nije ni znalo.

Jedna duga karavana mršavih konja, sivaste magaradi, kudravih pasa i golišave cigančadi prošla je kroz Mostar predvođena od cerobaše, a praćena od nekoliko policista iz bojazni da se ne bi zaustavili u gradu sve do gradske table.

Vaš dopisnik je sutradan posjetio u mostarskom Bišću tabor sinova potomaka Faraona i interesovao se za neke običaje.

Kako cigani žive pod jednim skupinama i provode svoj vijek to se cijela skupina ponosi čim opazi da se koja curica razvija da postane “kršnom djevojkom”. Oči mladića iz druge skupine (tabora) požudno padaju na mlado “djevojče”, koje opet “njezini” ljubomorno čuvaju kao amanet ili kapital ponoseći se time svakom zgodom.

Cerobaša je ipak najponosniji, jer je konačna odluka u njegovoj ruci. Mladi se upoznaju, oni se i posjećuju i sastaju, ali u prisustvu drugih. I nema slučaja da bi cura otišla bez privole starješine. Kad se približi vrijeme prošnje, cerobaša momkove familije, nekad s momkom, a najčešće sam ode u tabor djevojke, gdje sa cerobašom i njezinim ocem, obavi zaruke. Ukoliko je cura “fisnija”, to se više cijeni, ali je uvjet, da se zlatom plaća. Uzima se u obzir imovno stanje oca djevojčina. Slučaj, kod koga je bio Vaš dopisnik, svršen je za 22 počešnjanka, što čini u današnjoj valuti 11.000 dinara. Prosci se časte kafom i rakijom. Ali se prošnja redovito obavlja prije čašćenja. Ako ceribaša, mladoženje ne pristane da dade zatraženu sumu novca, prosci se vraćaju bez da okuse pića, koje je u tu svrhu postavljeno. Ako dođe do prosidbe, novac se izbroji na tabak pred cerobašu djevojčine skupine. Kada je novac izbrojen od cerobaše, izbroje ga i svi prisutni, koji su u neku ruku kao svjedoci, a zatim nastane čašćenje. Kad je i to gotovo, svi se upute do djevojčine skupine i objave, da je djevojka isprošena. Tada djevojka poljubi u ruku najprvo cerobašu svoje skupine, zatim cerobašu draganove skupine i redom sve starije, koji su prisutni. Ako je djevojka navršila 13 godina, odmah ide pod šator svoga dragana, a ako je mlađa, ostaje pod šatorom “svojih” dok navrši tu dob. Za novac, koga je djevojka dobila od svog dragana kupi potrebno ruho. Ukoliko dođe do razvjenčanja, ista se svota ima vratiti u zlatu mužu.

Nakon još nekoliko kratkih informacija o običajima, koje ću kašnje obraditi, rastao se Vaš dopisnik od cerobaše i njegova šatora.

O.H.S.”

Vincenr Van Gogh, Karavane

cigan – Rom, Ciganin, nekada uobičajen naziv kod nas, uz sve druge nazive, nevedene u tekstu, danas pogrdni naziv, dok je zvanični naziv pripadnika ovog naroda: Rom, Romi, Romkinja

cerobaša - ceribaša (tur. čeri neredovita vojska, baša glavar, poglavar) ciganski starješina, ceribašinica žena ceribašina

prilog: Mostar, Bišće polje, Romi, 1904. i Karavana, logor kod Arlesa, Vincent van Gogh

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Sto godina od smrti Mujage Komadine

 

Danas, 6. maja 2025. godine se navršava 100 godina od smrti od nekadašnjeg gradonačelnika Mostara Mustafe “Mujage” Komadine.

Mujaga Komadina ima historijsku važnost za grad Mostar, jer je za vrijeme njegovog mandata zabilježen veliki urbani, kulturni i ekonomski prosperitet grada, s ciljem da se grad Mostar približi evropskim gradovima.

Za vrijeme obavljanja funkcije Mujage Komadine u Mostaru u izgrađeni ključni infrastrukturni i arhitektonski projekti:

Gradska elektrana (1912 godine)

Gradska banja (1914 godine)

Lučki most (1913 godine)

Carinski most (1917 godine)

Obrazovne i socijalne ustanove :

Gimnazija Mostar

Konvikt za dječake gdje je bilo smješteno 40 dječaka iz siromašnih porodica

Vjerski i kulturni objekti

Džamija u Gornjoj Drežnici

Ženski mekteb u Brankovcu

Mekteb za djevojčice

Privatne inicijative i doprinose

Vila Mujage Komadine

Zgrada općinskog suda

Trospratnica na Glavnoj ulici : Zgrada u kojoj je bila smještena Skupština opštine Mostar, izgrađena je zahvaljujući njegovoj inicijativi.

Grad Mostar nema ni jednu ulicu, most ili trg, koji nose ime po jednom od najistaknutijih i najprepoznatljivijh gradonačelnika.

(hist)

Prije 69 godina – Venecija, isušeni i očišćeni kanali

 

1956. godine, izvanredan događaj dogodio se u Veneciji u Italiji, kada su čuveni kanali grada prvi put nakon stoljeća isušeni i čišćeni. Ovaj izuzetan pothvat bio je poznat kao "Svolte di Popolazio", ili Narodna revolucija, i bio je to masivni građanski projekt usmjeren na poboljšanje sanitacije i infrastrukture povijesnih plovnih putova Venecije.

Tokom stoljeća, Venecijanski kanali su akumulirali slojeve mulja, krhotina i otpada, što je dovelo do nehigijenskih uslova i predstavljalo prijetnju gradskom arhitektonskom naslijeđu. Odluka o isušivanju i čišćenju kanala donesena je u nastojanju da se ova pitanja riješe, vrati vodotokovima nekadašnji sjaj i sačuva jedinstveni kulturno-povijesni identitet Venecije.

Iscjeđivanje i čišćenje kanala zahtijevalo je pedantno planiranje, koordinaciju i radno intenzivan rad tima inženjera, radnika i volontera. Voda se ispumpavala iz kanala, otkrivajući blatnjavo dno i skriveno blago ispod površine, poput izgubljenih artefakata, potopljenih brodova i stoljetnih građevina.

Dok su kanali praznili, ekipe za čišćenje su krenule na uklanjanje tona sedimenta, krhotina i smeća koje se godinama nakupljalo. Proces je uključivao kopanje, ribanje i iskopavanje kanala kako bi se uklonili slojevi otpada i vratili plovne putove na prvobitnu dubinu i jasnoću.

Iscjeđivanje i čišćenje kanala 1956. godine bio je monumentalan napor koji je privukao pažnju i divljenje stanovnika i posjetitelja. Projekt ne samo da je unaprijedio sanitaciju i estetsku privlačnost kanala već je istaknuo važnost očuvanja jedinstvene baštine Venecije i arhitektonskih čuda za buduće generacije.

Manifestacija je simbolizirala osjećaj građanskog ponosa, napora zajednice i posvećenosti očuvanju kulturnog nasljeđa Venecije. Iscjeđivanje i čišćenje kanala 1956. godine ostaje povijesno.

(damir)

Prije 33 godine – Usvojeni zastava i grb Republike BiH

4 maja 1992. godine usvojeni zastava i grb Republike BiH. Zastava je zvanično predstavljena 22. maja 1992. ispred zgrade UN-a u New Yorku. Ova zastava, grb i himna (“Jedna si jedina”) 1998. odlukom visokog predstavnika zamijenjeni su današnjim.

(oslobodjenje.ba)

Prije 45 godina – Umro Josip Broz Tito

7. maj 1892 - 4. maj 1980.

4. maj 1980 - 4. maj 2025.

4. maja 1980. godine u KC-u u Ljubljani je umro predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito, vođa jugoslovenskih partizana u Drugom svjetskom ratu i lider Komunističke partije Jugoslavije. Izveo je zemlju iz sovjetskog bloka i bio vođa Pokreta nesvrstanih zemalja.

(oslobodjenje.ba)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Kapetanovina

 

Kapetanovina, projekt

Kapetanovina 2022.

Nastavljamo sa serijalom – Kapetanovina

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kapetanovina. Lokalitet, naselje. Dio grada između Šemovca i Ograde, preko puta Nezir-agine džamije zove se Kapetanovina. Tu se u prošlosti nalazio omanji harem u kojem je bilo sahranjeno nekoliko mostarskih kapetana, zbog čega je ovaj harem i dobio ime Kapetanovina. Druga verzija postanka imena je da se na tom mjestu u 18. stoljeću izgradila velika kuća s krovom pod pločom, a izgradili su je za svoje potrebe mostarski kapetani iz porodice Vučijakovića. U novije vrijeme postoje planovi za izgradnju stambenog naselja na ovom lokalitetu.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog fotografije:

-Kapetanovina - harem 1903.;

-Kapetanovina - harem (kolekcija Albert Kahn) 1912.;

-Kapetanovina - projekt stambeno poslovno naselje 2013.

-Kapetanovina, završena gradnja, 2022. dron, foto Adil Baralija

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Prije 125 godina – Prvi broj časopisa Behar

 

1 maja 1900. pokrenut je časopis Behar. Osnivači Behara bili su Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić, a štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Ademaga Mešić, kojeg su zbog toga smatrao vlasnikom Behara. List za pouku i zabavu kako je glasio podnaslov svoj prvi broj objavljen je 01. maja 1900. godine i neprekidno je izlazio deset godina (1910.), svakih 15 dana. Glavni urednici su bili Safvet-beg Bašagić (1900.), Edhem Mulabdić (1901-1906), Mehmed Džemaludin Čaušević (1907.), Musa Ćazim Ćatić (1908.), Ljudevit Dvorniković (1909-10.).

U periodu od maja 1927. do aprila 1945. časopis je dobio novo ime “Novi behar”, a vlasnik je bila “Islamska dionička štamparija” i muslimansko kulturno društvo “Narodna uzdanica”. List je donosio priloge iz područja književnosti, historije, islamske nauke… Urednici su bili Husejn Đogo Dubravić i Alija Nametak. Prvi broj lista štampan je takođe 1. maja 1927. godine. Izlazio je neprekidno sve do 1943. godine, a nakon toga izašlo je 6 brojeva. Novi behar odigrao je važnu ulogu u prosvjetnom i kulturnom životu muslimana Bosne i Hercegovine.

Od 1993. godine časopis “Behar” izdaje Kulturno društvo Preporod.

(historija.ba)

Prije 130 godina – Prvi električni tramvaj i rasvjeta u Sarajevu

 

1. maja 1895. godine, Sarajevom je krenuo kružiti i prvi električni tramvaj, koji je zamijenio dotadašnji tramvaj na konjsku vuču.

Trasa električnog tramvaja išla je od željezničke stanice, koja se nalazila kod današnjeg hotela “Bristol” pa do Latinske ćuprije. Vozila koja su korištena proizvela je firma “Simens-Sohukert” i bili su to prvi tramvaji nastali u njenim pogonima.

Prvi električni tramvaj imao je dvoje vrata, a mogao je ukupno primiti 24 putnika. Ovaj tramvaji imao je odvojene vagone za pušače i nepušače, a čak je, u početku, bilo i posebnih vagona za muškarce i žene. Vozači i kondukteri su imali pravila u oblačenju i održavanju higijene.

Ali, u ovaj električni stroj građani nisu imali povjerenja pa je u početku tramvaj uglavnom kružio poluprazan. Ipak, već sljedeće godine, 6. septembra, električni tramvaj zabilježit će rekordan broj prevezenih putnika – čak 3.800 ili skoro 15 odsto cjelokupnog stanovništva Sarajeva.

Povećan broj putnika tražio je značajne izmjene u režimu saobraćaja pa su, umjesto svakih 15 minuta, tramvaji kretali svakih deset minuta s polazne stanice. Pruga je produžena do Vijećnice 1. decembra 1897. godine, a nepunu godinu dana poslije u saobraćaj je puštena još jedna linija koja je išla današnjom Titovom ulicom do Katedrale. Preko Baščaršije 1923. godine šinama su povezane Obala i Titova ulica, a iza Tvornice duhana izgrađena je nova remiza.

Prije 130 godina – Električna ravjeta u Sarajevu

1. maj 1895. godine zvanično puštena električna rasvjeta u Sarajevu. Nakon generalne probe 3. i 4. aprila iste godine, Sarajevo je dobilo rasvjetu ulica, javnih objekata i stanova, a zatim i pokretanje industrijskih pogona prije mnogih evropskih gradova (Londona, Pariza, Ljubljane i 12 godina prije Zagreba).

U odnosu na druge zemlje, u Sarajevu veoma rano počinju pripreme za izgradnju objekata i instalacija za elektrifikaciju grada. Na području Hisete izgrađena je električna centrala sa zgradom direkcije, koja će vremenom (prema potrebama za el. energijom) biti nadograđivana. Objekat centrale završen je početkom 1895. godine, dok su prvi el. fenjeri testirani u aprilu iste godine. Koji su uskoro u potpunosti zamjenili stare fenjere na ulje.

Istovremeno sa gradnjom centrale, radilo se na postavljanju instalacija za osvjetljenje glavnih ulica i najvažnijih objekata u gradu. Tako je Sarajevo 1. maja 1895. godine dobilo električnu rasvjetu. Prva zgrada koja je dobila el. rasvjetu je zgrada Zemaljske vlade.

(historija.ba)