Iz stare štampe – Montiranje strojeva u Duhanskoj fabrici, april 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 28. aprila 1929. godine objavio je tekst o montiranju strojeva u Duhanskoj fabrici:

Montiranje strojeva u Duhanskoj fabrici.

U mostarsku duhansku fabriku stigao je jučer jedan Nijemac stručnjak, koje ga je izaslala Uprava Drž. Monopola u svrhu montiranja svih strojeva u fabrici. Ovaj će stručnjak u fabrici udesiti i sprave za sušenje i rastresanje duhana. Poslije toga će posao u tom smislu ići mnogo brže nego do sada, ali će zato smanjiti i broj namještenika, koji su oko toga radili.

U Mostar stiže za koji dan upravnik Državnih Monopola g. Todorovoić u svrhu pregleda duhanske tvornice kao i riješavanja radničkog pitanja: svrstavanja radnika u kategorije i t.d. G. Todorović će obići i sve otkupne urede u Hercegovini.”

prilog: Mostar, Fabrika duhana oko 1930. Iz knjige Mostarke, autora Mahmuta Konjhodžića

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Najstariji papa

 

Biti papa zahtijeva određeno iskustvo i zrelost. A da ne spominjemo da je potrebno vrijeme da se probije u najviše krugove crkvene moći. To se odražava na starost crkvenih vođa. Najmlađi papa s potvrđenim datumima rođenja bio je Lav X, koji je preuzeo dužnost u dobi od 37 godina.

Jorge Mario Bergoglio (papa Franjo) imao je 76 godina kada je izabran za papu, a umro je u dobi od 88 godina.

Jedini papa koja je ostao na dužnosti i bio stariji, bio je Leo XIII, koji je umro 1903. godine u dobi od 93 godine. Rođen u blizini Rima 1810. godine, živio je daleko duže od prosječnog životnog vijeka čovjeka u to vrijeme (35 godina). Leo XIII je dobro poznat. po njegovoj socijalnoj enciklici. U njoj se bavio sukobom između rada i kapitala, glavnom temom svog vremena. Zalagao se za pravo na privatnu imovinu i klasno pomirenje, suprotstavljajući se socijalizmu. Ali je također kritikovao laissez-faire kapitalizam toga doba. Crkve, država i radnička klasa trebaju riješiti socijalno pitanje.

-:-

Laissez faire (franc. [lesê fêr] doslovno: "pustite neka svako čini što hoće i neka sve ide svojim tokom") glavna je privredna doktrina mladog rastućeg kapitalizma 18. i 19. stoljeća, a smisao joj je neograničena sloboda konkurencije, nemiješanje države u ekonomska pitanja. Naime, "tržišnu utakmicu" poduzetnici toga doba doživljavaju kao oštru, ali pravednu, te od države traže da ih pusti na miru, tj. da se što manje ili nikako ne upliće u privredu i arbitira u "tržišnoj utakmici".

Zbog moguće jezičke greške, treba naglasiti da francuska riječ "faire" znači raditi, a "laisser" pustiti.

(sdz)

(spagos)

Prije 50 godina – Žena za volanom Formule1

 

Maria Grazia Lombardi se razlikovala od ostalih djevojaka iz Frugarola. Kćerka lokalnog mesara, koju su svi zvali Lella, smatrana je dobro obrazovanom. Međutim, njen izbor karijere bio je čudan njenim tradicionalnim roditeljima: željela je postati vozačica trkaćih automobila. Sa samo 13 godina, već je bila bolji vozač od odraslih stanovnika sela u italijanskoj provinciji Alessandria. Sa 18 godina imala je službenu dozvolu da pritisne papučicu gasa i dostavljala je šunku i salamu u očevom kombiju. Sa 24 godine, kupila je svoj prvi trkaći automobil na tržištu polovnih automobila – poboljšani Fiat 500. To je bio početak izvanredne karijere koja je dostigla historijski vrhunac 27. aprila 1975. godine: „Tigrica iz Alessandrije“, kako su je zvali njeni obožavatelji, takmičila se za volanom Marcha na Velikoj nagradi Španije u Barceloni.

Nakon napuljske baronice Marije Terese de Filippis, koja je startala na Velikoj nagradi Belgije 1958. godine, Lombardi je bila druga žena koja je učestvovala u Velikoj nagradi Formule 1 – i bila je prva i jedina žena koja je završila među prvih šest u utrci Svjetskog prvenstva i tako osvojila bodove.

Ali, ostala je sjeba nad ovom utrkom u Barceloni. Nijemac Rolf Stommelen izletio je sa staze i teško se povrijedio. Pet gledalaca je poginulo. Kada je trka prekinuta, Lombardi je bio na šestom mjestu. Bodovi na Svjetskom prvenstvu su prepolovljeni jer je pređeno manje od 75 posto distance. Lombardi je upisala samo polovinu bodova. Godine 1976. završila je dvanaesta na Velikoj nagradi Austrije. To je bio posljednji put da se žena takmičila u Formuli 1.

Lombardi je nastavila uživati u uspjehu u trkama sportskih automobila. Godine 1979. pobijedila je u šestosatnim utrkama Enna-Pergusa i Vallelunga. Karijeru je završila 1988. godine. Njena bolest (rak) je možda doprinijela toj odluci. Godine 1992. umrla je u 50. godini života u prisustvu svoje partnerke Fiorence.

(welt)

(spagos)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Kolonija

 

Nastavljamo sa serijalom – Kolonija

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kolonija. Naselje, lokalitet. Ovaj dio Rodoča nalazi se između Stotine i Tatara, a u prošlosti je bio skoro potpuno nenaseljen. Koloniju se počelo naseljavati tek nakon izgradnje tvornice Soko u Rodoču. Već 1953. g. izgrađeno je 140 stanova za prve uposlenike Sokola, kada je na ovom mjestu niknuo niz trokatnih stambenih zgrada. Kako su radnici pristizali u Soko, tako su u Koloniji nicale nove zgrade. U jednoj od novoizgrađenih zgrada nalazila se ispočetka i menza za Sokolove radnike. Na posao se u Rodoč išlo cestom koja je bila makadamska, blatna. Tek izgradnjom Sokola cesta se popravila stavljanjem granitne kocke koja i danas postoji. U ovom naselju izgrađen je i omanji hotel, nazvan Hotel Soko, za potrebe samaca zaposlenih u Sokolu. Nekad su uz njega bila igrališta, kino dvorana, restoran s ljetnom terasom, parkovi i aleje, dok je danas sve to zapušteno. Bilo je to u ono vrijeme naselje puno cvijeća i drvoreda. Za maleno prigradsko naselje bilo je ipak dobro opskrbljeno uslužnim djelatnostima. Tu je bila piljara, samoposluga, frizer, trafika, pošta i obućar.

kObjašnjenje je preuzeto iz knjige Rodoč za sjećanje, autora Davora Šaravanje i Tibora Vrančića, izdanje 2023.

Prilog: fotografije

-Br. 1 – Kolonija - Hotel Soko 1955.;

-Br. 2 – Kolonija panorama 2009.;

-Br. 3 – Kolonija - jedini ostaci ulice popločane granitnom kockom, 2021.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Viša djevojačka škola, 1910. 2013.

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Iz stare štampe – Njemački automobilsti u Hercegovini, april 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 20. aprila 1929. godine objavio je tekst o boravku njemačkih automobilista u Hercegovini:

“Njemački automobilisti u Hercegovini

Nezgoda bračnog para kod Rame.- Izleti u mostarsku okolicu. - Odlazak za Dubrovnik.

(Telefonski izvještaj “Jugoslavenskog lista”)

Konjic, 19. aprila.

Njemački automobilisti počeli su jutros iza sedam sati prolaziti kroz Konjic. Po ulicama su ih srdačno pozdravljali školska djeca i građani. Gosti su se veoma interesovali za umjetničke rezbarske radove, koje su drvorezbari bili izložili uz glavnu ulicu.

U Jablanici su gosti od stanovništva vrlo ljubazno pozdravljeni. Ispred Mostaraca je tu goste pozdravio dr. Lukač.

Kod Rame se desila nezgoda automobila s rasporednim brojem 67 (tabla 17.917-IV). Kod mosta preko Neretve auto se na velikoj okuci prevrnuo na prugu i ulupao se. U autu su se vozili Max i Rose Plakes iz Chemnitz-Mensdorf lakše su ozlijeđeni. Odmah im je ukazao pomoć dr. Lukač i liječnici iz njihove kolone. Supruzi Plakes su se smjestili u druge automobile i proslijedili za Mostar, dok je auto ostao ležati, dok dođu mehaničari da ga poprave.

Sl. Azinović

Mostar 19. aprila

Za doček njemačkih gostiju izvršene su sinoć pripreme. Na mostu Kralja Aleksandra podignut je slavoluk s natpisom “Willkommen!” (“Dobro došli”). Na jednoj strani mosta je bila istaknuta jugoslavenska, a na drugoj njemačka državna zastava. U 6 sati ujutro otišlo je u susret gostima više članova mostarskog autokluba sa svojim kolima i nekoliko motociklista.

Već oko 8 sati ujutro svijet se počeo okupljati oko mosta. Red su održavali skauti. U 10 sati došli su vel. Župan g. Ivanišević, pravni referent g. Gozze i načelnik Fejić. Zamalo su počeli u grupama automobili s njemačkim gostima.

U 11 sati kad je stiglo i vođstvo grupe načelnik g. Fejić pozdravio je goste na njemačkom jeziku zaželivši im dobrodošlicu. Zatim su automobilisti krenuli pred “Neretvu” gdje je vojna glazba svirala njemačke komade. Tu je goste također pozdravila masa svijeta. Gosti su ručali u “Neretvi” i drugim restauracijama, a onda su razgledavali grad. Vaš dopisnik razgovarao je s jednim njemačkim gostom, koji je služio kao oficir za vrijeme rata u Mostaru. On je izjavio da Mostar sada daje izgled dosta mrtvog grada.

Gosti su se većim dijelom izvezli na Blagaj, Bunu i vrelo Radobolje, a onda su produžili put za Dubrovnik.

O. S. Sefić”

prilog: Mostar, Stari most 1929. foto Charles Heidsieck

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Stari most, 1908. i 2012. godine

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Istorijska slika - Harvard

 

Harvard. Rana smrt Johna Harvarda bila je blagoslov za mali koledž u Newtowneu. Engleski teolog pratio je svoje puritanske istovjernike u Masačusets zaliv 1637. i tamo umro samo godinu dana kasnije – bez dece. Ovom prvom koledžu u novim kolonijama ostavio je svoju biblioteku od 400 tomova, koja je bila impresivna za to vrijeme, kao i polovinu svog jednako impresivnog bogatstva. U znak zahvalnosti, koledž je uzeo njegovo ime: Harvard. I Puritanski koledž postao je jedan od najpoznatijih privatnih univerziteta na svijetu (ovdje fotografija iz 1942.).

Harvard je dio Ivy League, grupe od osam elitnih univerziteta u SAD-u. Čak iu svojim ranim danima, univerzitet je bio poligon za političke kadrove: osam diplomaca potpisalo je Deklaraciju o nezavisnosti 1776. Kasniji predsjednici kao što su John Adams, Franklin D. Roosevelt i Barack Obama su ovdje studirali, a osnivač Bauhausa Walter Gropius je ovdje predavao. A 2019. istraživački tim sa Harvarda postigao je naizgled nemoguće: prvu sliku crne rupe.

Sada se Harvard suočava sa zadatkom koji je galaktički na drugi način: prkositi Donaldu Trumpu i možda uspjeti bez državnog finansiranja.

(sdz)

(spagos)

Prije 61 godinu – Prvi Oskar

 

Čovjek koji ponosno drži svog Oskara u ruci, na fotografiji, koja je ušla u istoriju filma, 13. aprila 1964. Sidney Poitier, tada 37-godišnji, osvojio je najvažniju filmsku nagradu, kao prvi crni glumac za glavnu ulogu u filmu “Polja ljiljana” (Lilies of the Field ). U njemu igra jednostavnog, ali moralno superiornog radnika migranta Homera Smitha, koji gradi crkvu za uobražene bijele časne sestre u ruralnoj Americi. Radi se o temama kao što su tolerancija i humanost.

Istorijska nagrada stigla je usred američkog Pokreta za građanska prava, koji se pobunio protiv rasizma i stereotipnog prikaza Afroamerikanaca. Poitier, sin farmera koji je odrastao u najsiromašnijim okolnostima na Bahamima, u početku je zarađivao za život u SAD-u kao ulični prodavac, perač posuđa i majstor. U New Yorku se pridružio American Negro Theatreu i debitirao na filmu 1950. godine u “Hate Is Blind” zajedno s Richardom Widmarkom. Poitier je umro u januaru 2022. u 94. godini.

(welt)

(spagos)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale – Kantarevac

 

Nastavljamo sa serijalom – Kantarevac

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kantarevac. Lokalitet, harem, sportski objekt, stadion. Starije generacije još živućih Mostaraca vrlo dobro se sjećaju parkića u Liska ulicitočno preko puta zgrade Dispanzera. Relativno malen, imao je nekoliko klupa i pješčanu stazu cijelom dužinom parka; bio je malena oaza zelenila i skrovito mjesto za zaljubljene. Međutim, malo je poznato da je sve do 1954. g. na ovome mjestu postojalo oveće groblje s brojnim nišanima. Bio je to harem Kantarevac. Harem je formiran na vakufskom zemljištu džamije hadži Memije i imao je površinu od 3000 m², a vakif je zemljište namijenio baš u tu svrhu. Dolaskom austorougarske uprave, a prilikom izgradnje željezničke pruge, u ovaj harem je prebačen dio ostataka umrlih i nišani iz Lakišića harema. Četrdesetak nišana s arapskim epitafima tada su ugrađeni u zid koji opasuje ovaj harem. Liska-harem, kako ga danas nazivaju, godine 1954. potpuno je poravnat; dio je prenamijenjen u igralište, a dio u park.

U toku zadnjeg rata, park je silom prilika ponovno povratio svoju prvobitnu namjenu jer su se u njega pokapale prve žrtve stradanja Mostara – vojnici Armije BiH, HVO-a kao i civili svih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Mali stadion za sportske igre i gimnastičke priredbe izgrađen je 1963. g. na mjestu harema Kantarevac. Ljeti se ovaj stadion koristio, osim za sportska natjecanja, i za kulturno-zabavne programe. Djelo je mostarskog arhitekta Nedima Džudže. Zanimljivo je da je zemljište na kome je ovaj stadion izgrađen, mostarskoj Općini darovala također obitelj arhitekte Nedima Džudže. Prije nekoliko godina stadion je renoviran.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog: fotografije

- Br. 1 – Harem Kantarevac 1910-ih;

- Br. 2 – Stadion Kantarevac 1968.;

- Br. 3 – Kantarevac - panorama 1996.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Stari most, 1900. i 2014. godine

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Dan ratne bolnice Mostar

 

17. april obilježava se kao Dan ratne bolnice Mostar.

Na ovaj datum građani Mostara se prisjećaju heroja u bijelom, koji su u nemogućim uslovima spašavali njihove živote.

Mostarska ratna bolnica formirana je u januaru 1993. i na početku je služila kao sanitet Mostarske brigade Armije RBiH. No, već u aprilu 1993., kada je postalo jasno da je u pitanju novi napad – ovaj put HVO-a i Hrvatske vojske – osjetila se potreba još većeg angažmana.

Najcrnje slutnje su se obistinile već 9. maja 1993. kada neuslovna ratna bolnica smještena u neuslovnoj zgradi Higijenskog zavoda na Carini, postaje zapravo jedini spas brojnim ranjenim civilima i pripadnicima Armije i policije MUP-a RBiH.

Uskoro će mali tim ljekara i medicinskog osoblja, entuzijasta i patriota, u nemogućim uslovima pružati medicinsku pomoć ranjenim Mostarcima – i na taj način postati važan stub odbrane grada.

Dnevni prosjek od 9. maja 1993. do novembra iste godine bio je šest poginulih i 30 ranjenih Mostaraca koji su zbrinjavani u ovoj bolnici. U tih šest i po mjeseci kroz ovu bolnicu je prošlo 6.500 ranjenika. Voda je dopremana noću, a u cijeloj bolnici higijena se održavala pomoću jedne jedine česme. Operacije su izvođene pod svjetlom sa agregata, nerijetko i pod svijećama ili uz upotrebu baterijskih svjetiljki.

Ratna bolnica rezultat je potrebe i improvizacije, ističu njeni akteri. Ništa nije bilo predviđeno, sve je bio sticaj okolnosti.

Malo je bilo onih koji su mogli pružiti zdravstvenu pomoć, a potrebe su bile ogromne. To su često bila djeca koja su se tek počela obrazovati, ljudi s ulice, bez iskustva, samo sa željom da pomognu. Pokoji ljekar, malo pomoćnog tehničkog osoblja i ogroman trud koji je znao rezultirati nadnaravnim. Ljekari opće prakse radili su najteže hirurške zahvate.

Na čelu Ratne bolnice bili su šef saniteta Komande 4. korpusa Armije RBiH, dr. Dragan Milavić (anesteziolog) i dr. Zlatko Skikić (hirurg). Obavljajući svoj delikatni, humani posao borbe za život, iz te male čete heroja u bijelom njih 12 je izgubilo živote, čak 60 je bilo ranjeno.

Ratna bolnica Mostar značila je život ratnom Mostaru.

S preživjelim ljudstvom 1994. godine preselila je u prostore Velmosa u južni dio grada.

U znak zahvalnosti i poštovanja prema mostarskim “herojima u bijelom”, članovima Ratne bolnice Armije RBiH, 8. maja 2024. godine je otkriven spomenik u parku Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić”.

(Mostarski.ba)

Fotografije:

-Higijenski zavod 2025. mostarski.ba

-Glavna ulica - Higijenski zavod (Ratna bolnica) (Emmanuel Ortiz)  1994. Cidom.

-Glavna ulica - Higijenski zavod (Ratna bolnica) 13 6 1993. Cidom.

-Glavna ulica - Higijenski zavod (Ratna bolnica) 1993. Cidom

-mo 1994 ratna bolnica higijenski MostarMemorijalMuzej.

.ratna bolnica, mostarski.ba

-ratna Bolnica, mostarski.ba

-osoblje Ratne bolnice, mostarski.ba

-osoblje Ratne bolnice, motarski.ba

(spagos)

Iz stare štampe – Vijesti iz Mostara, mart 1929. godine

 

Jugoslovenski list od 28. marta 1929. godine objavio je članak pod naslovom “Vijesti iz Mostara”, sa više kraćih tekstova:

“Vijesti iz Mostara

Mostar, 26. marta.

Posjeta velikog župana školama i nadleštvima

Danas je veliki župan mostarske oblasti g. M. Ivanišević završio posjetu po školama i nadleštvima u Mostaru. Veliki župan posjetio je sva nadleštva i sve škole u Mostaru, i interesirao se naročito o napretku učenika i školstva. Ova gesta, kojom je veliki župan pokazao kako posvećuje mnogo brige školstvu i nauci u krugovima svih nastavnika u gradu Mostaru primljena je sa simpatijom. Vaš dopisnik imao je prilike razgovarati sa velikim županom, koji ga je izvjestio o ovoj posjeti i na pitanje Vašeg dopisnika, kakove je utiske dobio od ove posjete, veliki župan je izjavio, da je veoma zadovoljan, naročito što se tiče škola i njihovog uspjeha. Osobito sam zadovoljan – rekao je veliki župan – sa redom, čistoćom i napretkom koga sam imao prilike viditi u ovdašnjoj I. dječačkoj narodnoj osnovnoj školi.

Dvije tužbe po zakonu o štampi

Državno odvjetništvo u Mostaru podiglo je tužbu po zakonu o štampi protiv g. Žarka Vlahe, Stanka Šarca, i fra. Urbana Barišića radi toga što je u “Narodnoj Slobodi” od 9. II. Izašao članak, koji govori o toku skupštine sadilaca duhana u Mostaru. Na toj skupštini, naime, delegati su kriizirali rad monopolskih organa. Druga tužba podnešena je nekih dana protiv pjesnika kao pisca g. Nikole Kordića, urednika Stanka Šarca i protiv fra Urbana Barišića kao štampara, radi sadržaja pjesme “Sudbina Zulumćara” u broju “Narodne Slobode” od 1. marta. I u jednoj i u drugoj tužbi su svi tuženici podnijeli svoje odgovore na tužbu te će se uskoro odrediti glavna rasprava. Ova će rasprava naročito biti interesantna radi toga, što će sud, po prvi put doći u priliku, da primijeni novi član 33. zakona o štampi, po kojem sada zajedno odgovaraju pisac, urednik, izdavač, štampač i rasturač. Optužene brani dr. Božidar Nikolić, advokat.

Akcija Gradske Općine za podizanje parkova u Mostaru

Kako su parkovi, koji se nalaze u Mostaru, a koji su vlasništvo Gradske Općine, u veoma zapuštenom stanju, to je Gradska Općina votirala jednu oveću sumu novca kojom će se stanje ovih poboljšati.

Isto tako je Gradska Općina dodijelila jednu svotu novca, za popravak postojećih javnih nužnika, koji se nalaze u veoma mizernom stanju.

Odlazak naših radnika u Francusku

Francusko generalno društvo za emigraciju sa sjedištem u Zagrebu, koje imade odobrenje ministarstva socijalne politike za angažovanje i zapošljavanje naših industrijskih i poljoprivrednih radnika u Francuskoj, obratilo se Javnoj berzi rada u Sarajevu, a ova svojoj ekspozituri u Mostaru sa pitanjem, ima li na teritoriju ove oblasti rudarskih radnika, kvalifikovanih i nekvalifikovanih, te pomoćnih industrijskih radnika i u kojem broju, te da li bi isti bili voljni uposliti se u Francuskoj. U aktu koga je primila ekspozitura u Mostaru, navode se i uslovi rada. Ekspozitura u Mostaru obavijestila je sve poglavare srezova i starješine ispostava na teritoriju mostarske oblasti. Povodom ovog raspisa prijavljuju se novi radnici ekspozituri Javne berze rada u Mostaru, koja im daje detaljne upute.

Plaće ovim radnicima su povoljne, što je opet razlog, da se svaki dan prijavljuje sve više i više radne sile, koja objeručke prihvaća ponuđeni posao u Francuskoj, jer vlada na teritoriju ove oblasti velika oskudica u zaradi.

.

prilog: Mostar, Priječka čaršija 1929 - ispred Tabačice, foto Charles Heidsieck

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Rondo, Vila Gusti, 1910. i 2014. godine

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Prije 69 godina – Djed priča priče

 

Fascinantni izlet u jedan nestali svijet.

Slika je već tada bila idila, dijelom upriličena tehničkim mogućnostima tog vremena.

Tokom 1950-ih, fotograf Peter Ammon se više puta vozio kroz Alpe na motoru, a kasnije i u VW Bubi, u potrazi za Švicarskom u njenom najoriginalnijem obliku. Našao ih je u Kippelu u Lötschentalu kod porodice Bellwald. Slika se zove "Djed priča priče".

Međugeneracijsko druženje u dnevnoj sobi, odsustvo elektronskih medija, sve je to bila realnost.

Ali fotografija je ipa malo sređena. Tehnički, drugačije ne bi bilo moguće. Ammon je bio pionir kolor fotografije i umjetnog svjetla u Švicarskoj. Radio je sa dijapozitivima u boji, koje je nabavljao direktno od Kodaka u SAD-u, izuzetno vrijednim resursom. Kako bi se postigao trodimenzionalni efekat u unutrašnjim prostorima, rasvjeta je bila centralna. Amon je ponekad koristio do tri bljeska klipa. Sve je to zahtijevalo najveću pažnju u kompoziciji slike.

Amon – sada ima sto godina – takođe je slijedio ovaj princip kada je kasnije radio sa digitalnom kamerom. Zahvaljujući njegovom sinu, sačuvani su njegovi slajdovi iz 1950-ih. Spasio ih je i sastavio u knjigu “Swiss Mountain Life around 1950”: fascinantan izlet u jedan nestali svijet. (Thomas Isler)

(nzz)

(spagos)

Partizanska nekropola – emitovan završni trailer

 

Upravo je objavljen završni trailer za Partizansku nekropolu.

Prvo emitiranje će biti sa koproducentima Al Jazeere Balkans kasnije ove godine i aktivno radim na osiguravanju dodatnih prijenosa i festivalskih projekcija širom Balkana i šire. PARTIZANSKA NEKROPOLA U podijeljenom gradu Mostaru, u Bosni i Hercegovini, neofašističke snage uništavaju nekada poznati nacionalni spomenik i groblje u čast mladim partizanskim borcima iz Drugog svjetskog rata. Dok ga većina grada odbacuje kao relikt komunizma i neprijateljski spomenik, mala grupa odlučnih rođaka kreće u potresnu potragu za očuvanjem sjećanja na svoje najmilije usred ruševina. 

72-minutni dugometražni dokumentarni film (sa 52-minutnim emitovanjem) Režirao i producirao Chris Leslie (Journey Film Productions)

Pogledajte trailer na linku:

https://vimeo.com/1074681676?share=copy

Veliko HVALA svima koji su podržali i omogućili film:

Al Jazeera Balkans, Pulitzer Center, BHRT, Oggi Tomic Films, Sead Djulic, Sen Demirovic, Marina Mimoza, The Post-Conflict Research Center (PCRC), Stephen Bennett, Claire Wright, Chris Stewart, Adisa Busuladzic, Dragan Markovina, Dragi Sestic, Alija Behramm Minja Pjescic, Karla Ćosić, CIDOM-CENTAR ZA INFORMACIJU I DOKUMENTACIJU MOSTAR, Centar za mir i multietničku saradnju Mostar, Amer Nadežda Tolokonikova Bahtijar, Edita Vučić, Smail Spago Alma Elezovic Amina Sejfić Ronald Panza Emir Dzanan Sergio Sotric Malcolm Fraser Johnny Rodger June Pearman Julie Mclaughlin Susan Anne Baird, Ca-Ca Welsh, Amy Helen McCusker, Simon Murray, Aida Murtić, David Cook Paul Sng Tracy Thompson Tariq Iqbal David Archibald Amin Oprasic Dino Beslic Sanel Kajan Ged Fitzsimmons, Veledar Peric Dolores – i mnogi drugi – Bio sam limitiran od strane facebooka na 50 tagova maksimalno!

Prvo emitiranje će biti sa koproducentima Al Jazeere Balkans kasnije ove godine i aktivno radim na osiguravanju dodatnih prijenosa i festivalskih projekcija širom Balkana i šire. PARTIZANSKA NEKROPOLA U podijeljenom gradu Mostaru, u Bosni i Hercegovini, neofašističke snage uništavaju nekada poznati nacionalni spomenik i groblje u čast mladim partizanskim borcima iz Drugog svjetskog rata. Dok ga većina grada odbacuje kao relikt komunizma i neprijateljski spomenik, mala grupa odlučnih rođaka kreće u potresnu potragu za očuvanjem sjećanja na svoje najmilije usred ruševina.

72-minutni dugometražni dokumentarni film (sa 52-minutnim emitovanjem)

Režirao i producirao Chris Leslie (Journey Film Productions)

Key contact - Chris Leslie - Director and Producer

chris@chrisleslie.co.uk. 00 44 (0)7737 370481

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Jusovina

 

Nastavljamo sa serijalom – Jusovina

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Jusovina. Lokalitet, put, naselje. Čim se prijeđe Stari most s lijeve na desnu obalu, niti sedamdesetak metara Priječkom čaršijom, prvo je skretanje ulijevo, koje vodi opet na zapad, paralelno s Priječkom čaršijom, i tu počinje Jusovina. Uzan je to put ne širi od 2 – 3 m. U njoj se nalaze maleni dućani i pokoji restoran. U prošlosti to bio je jedini put koji je spajao desnu s lijevom obalom Neretve, a nalazio se unutar gradskih bedema. Jusovina završava na Šemovcu.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog: fotografije

- Br. 1 - Jusovina (fotograf: Raimund Stillfried von Rathenitz) 1899.;

- Br. 2 - Jusovina (Šveđanin) 1980.;

- Br. 3 - Jusovina - Oručevića ćuprija 2014.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Kameni most na Bunici

 

(tekst koji slijedi objavljen je u knjizi „Stari mostovi u BiH“, autori su Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović, 1998.)

„U Suhopolju, blizu ušća Bunice u Bunu, na Marića-bari u Negočinskoj ravni nalazio se jedan most na dva luka. U narodu je bio poznat pod nazivom Most na Oborenom viru.

Još krajem prošlog stoljeća bio je porušen. Od njega se sačuvao samo uzlazni dio nasipa, širok s objestrane po 3m.

Radimsky je našao na desnoj obali potoka kraj uzlaza ploču s turskim natpisom i njen faksimil objavio. Prevod natpisa na ploči glasi:

»Uistinu, sagradio je ovaj most Hasan, sin Ismailov, u vrijeme sultana Selima iz koljena Osmanova, te je platu kojom će Bog naplatiti ovo dobro djelo namijenio svojim roditeljima, naime, jednu polovicu svome ocu Ismailu, a drugu svojoj majci. Oprosti, Bože, grijehe njemu, njegovim roditeljima i svima muslimanima. Most je dovršen krajem Šabana 919« (1511/12).

Radimsky je mišljenja da je na tome mjestu ranije morao postojati rimski most, jer je na kraju prostranog polja negočinskih razvalina i jer se put na drugoj strani nastavlja pravo prema rimskom kosorskom mostu preko Bune i dalje prema kosorskim razvalinama rimskih građevina.

(Bunica se ulijeva u Bunu niže Kosorske ćuprije).“

Prilozi:

1. Natpis sa porušenog mosta na Bunici

2. Šematski prikaz kamenih mostova na području Blagaja i Bune

3. Bunica, zaboravljena Osmanska ćuprija, facebook, Mostar danas, 9. april 2025.

4. Bunica, zaboravljena Osmanska ćuprija, facebook, Mostar.danas, 9. april 2025-

Knjiga „Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović - Stari mostovi u BiH, 1998.“ u biblioteci Cidoma:

Džemal-Čelić-i-Mehmed-Mujezinović-Stari-mostovi-u-BiH-1998-1.pdf

CidomTeam