(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)
Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.
(CidomTeam)
(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)
Jedna
fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco
Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija,
pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama
nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su
napravljene 2017. godine.
U
sjećanju!
Fotografije
iz arhive cidom.org.
(CidomTeam)
Nastavljamo sa serijalom – Hatovska ulica
U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.
Hatovska ulica. Lokalitet, ulica. Sve donedavno, ulica koja je spajala Spojnu i ulicu Safeta Mujića zvala se Hatovska. Sve je počelo kada krajem devetnaestog stoljeća Zemaljska vlada izdade naredbu o nabavci rasnih konja za rasplod. Godine 1884. car Franjo Josip I. kao poklon šalje u Mostar pet konja iz Lipica i to čistokrvne arapske konje od kojih nastaje ergela plemenitih konja. Cijela ergela bila je smještena na prostranom Cerničkom polju, između kukuruzišta i vinograda gdje se nalazila staja. Na sjednici Gradskoga vijeća Mostara od 3. rujna 1908. g., donesen je zaključak da se ispred staja izgradi ulica. Čim je izgrađena narod ju je prozvao Hatovska (hat = at = konj), što će reći konjska ulica, a to ime je bilo i zvanično prihvaćeno od Općine.
Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.
prilog: fotografije,
br. 1 - Hatovska ulica 1920-ih
br. 2 - Hatovska ulica 1969.
br. 3 - Hatovska ulica 2018
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(CidomTeam)
(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)
Carina, Kafana Lira
Jedna
fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco
Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija,
pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama
nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su
napravljene 2017. godine.
U
sjećanju!
Fotografije
iz arhive cidom.org.
(CidomTeam)
Prijeti mu izumiranje
Prema iranskim vlastima, na svijetu je ostalo samo 17 azijskih geparda. "Da bismo zaštitili ove životinje, potrebna nam je saradnja različitih institucija", rekla je šefica državne agencije za životnu sredinu Sheena Ansari, prenosi novinska agencija Irna. Azijski gepardi (Acinonyx jubatus venaticus) su podvrsta geparda i javljaju se javlja se samo u Iranu. Prema ekološkoj organizaciji WWF, postoji pet podvrsta, a većina od oko 6.600 geparda na svijetu živi u Južnoj Africi. Ansari je to rekla na marginama ceremonije potpisivanja sporazuma o saradnji između ekološke organizacije i saobraćajne policije. Ovim se, između ostalog, želi pružiti bolja zaštita velikih mačaka u rezervatu prirode Turan u sjeveroistočnoj provinciji Semnan. Region je jedno od najvažnijih staništa za geparde, ali životinje su više puta uginule na autoputevima. Vrsta je nacionalni simbol koji krasi umjetnička djela:
-Ilustracije sa kraja 19. vijeka (slika) prikazuju šaha Perzije sa ovim životinjama. Azijski gepard nekada je bio porijeklom iz raznih regija u jugozapadnoj i centralnoj Aziji sve do Indije. U Indiji je iskorijenjen prije oko 70 godina.
(welt)
(spagos)
(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)
Jedna
fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco
Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija,
pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama
nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su
napravljene 2017. godine.
U
sjećanju!
Fotografije
iz arhive cidom.org.
(CidomTeam)
Prije 72 godine – Žvake iz automata
Teško je zamisliti veći kontrast današnjici. Ubacite novčić (žutu banku, bilokoje valute), okrenete, ili uprete u dugme i šarene kuglice se iskotrljaju van: mašina za žvake predstavlja vrijeme, kada je dominirala čežnja za svime što je američko. Upravo su GI, američki vojnici na odsustvu, donijeli “žvaku” u Švicarsku nakon završetka Drugog svjetskog rata. Otuda i potiče slika u prilogu, iz 1953. godine. Usput, kod nas se žvaka pojavila nekoliko godina kasnije.
Luksuzna stvarčica, koji se mogla bez imalo stida razvući u duge konce, prstima iz usta, (ostao je izraz: razvlači se ko žvaka) ili napuhati u mjehuriće, i iste glasno punkunti, postalo simbol američkog načina života nakon olovnih godina rata. 1950-ih se proširila ne samo na Švicarsku, već i na cijeli Zapad. Žvakaća guma je označavala određenu buntovnost, ali prije svega nove početke, optimizam i takozvanu meku moć američke kulture, koja je bila toliko privlačna mnogima.
Danas, dok Sjedinjene Države okreću leđa Evropi, a njihovu velikodušnost zamjenjuju podrugljive provokacije, s nostalgijom gledamo na sliku dječaka koji se tako bezbrižno igra sa ovim slatkišima. Meka moć Amerike jenjava, dobra sećanja blijede. Samo žvakaća guma zadržava svoju simboličnu snagu: svako žvakanje nekad dolazi do kraja, a obojena kuglica gume na kraju se pretvara u grudvicu, koja naknadno stvara problema, ako se svježa nagazi, i osnate na đonu od cipela.
Doduše, kod nas je malo kasnije, pa sve skoro do danas ostala i sredstvo raskusurivanja u trgovinama, kada se na blagajnama, umjesto sitnog kusura, nudila žvaka. I uz to ostala prijeteća poruka: Neću žvaku, hoću kusur!!
(nzz)
(spagos)
Slika autobusa kojeg je progutao krater usred Londona je užasna. I istovremeno nadrealna, jer nam prikazuje scenu rata bez ratnika. Napadači su odavno spustili svoje bombardere u svoje baze. A oni koji su napadnuti nikada nisu bili ratnici, već civili koji sada izbezumljeno gledaju u ponor. To je uplitanje vojnog nasilja u svakodnevni život civila. Baš kao što smo vidjeli prije tri godine u ukrajinskim gradovima, koji su bili izloženi ruskom teroru iz zraka.
Počinioci terora nad Londonom bili su nacisti. Njihovi napadi između jeseni 1940. i proljeća 1941., koje su Englezi nazivali i “Blic”, imali su cilj svakog terora: uplašiti, uznemiriti i moralno slomiti ljude. Nije uspelo. Naprotiv.
Tome su doprinijele i ovakve slike. Ovu je snimio čikaški fotograf William Vandivert, koga je magazin Life 1938. godine poslao u Evropu na šest meseci. Onda je tamo izbio rat, Vandivert je ostao, i postao hroničar Blica. Njegove slike nisu bile bez uticaja u SAD. Poput radijskih izvještaja na CBS-u (“This is London“, „Ovo je London”), one su pomogle da se potisne raspoloženje izolovanosti u SAD-u. Amerika je otkrila političku volju da podrži Evropu.
(nzz)
(spagos)
(tekst koji slijedi objavljen je na FB dana 2. februara 2025. godine, autor je Armin Džabirov)
Nekoliko poznatijih imena, koji su bili gosti hotela Neretva u Mostaru tokom jednog stoljeća postojanja. 1892-1992.
Dok se obnova hotela Neretva lagano privodi kraju, evo nekoliko poznatijih imena koji su odsjeli ili ručali u njemu tokom njegovog jednog vijeka trajanja, 1892-1992...
Ludvik Kuba, češki etnograf, slikar i putpisac
Maria Theresa of Austria-Este, posljednja bavarska kraljica
Franjo Josip, Austro-Ugarski car
Harry de Windt, francusko-engleski istraživač i putopisac
Vaclav Fiala, češki slikar, ilustrator i grafički umjetnik
Joszef Pastor, mađarski novinar, urednik i izdavač
Ante Tresić Pavičić, hrvatski književnik i političar
Jan Buchar, češki pionir skijanja i začetnik planinskog turizma
Thomas Graham Jackson, engleski arhitekt, član i blagajnik Kraljevske akademije
Herman Goering, njemački nacistički političar i komadant avijacije
Anton de Waal, njemački katolički teolog, istoričar i arheolog
Eugen Napoleon Nicolaus, švedski princ, slikar i kolekcionar
Rebeca West, engleska književnica, novinarka i putopisac
Mevhibe Inonu, osnivačica "Asocijacije humanista" u Turskoj i žena turskog predsjednika Ismeta Inonua
Dobroslav Jevđević, srpski političar i četnički vojvoda
Tage Erlander, švedski političar i premijer Švedske
Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije
Reza Pahlavi, iranski šah
Olivera Marković, jugoslovenska glumica
Džemal Bijedić, jugoslovenski političar i premijer Jugoslavije
Agnelo Rossi, brazilski kardinal i dekan Kardinalskog zbora
Vjerovatno ih je bilo još...
(ArminDžabirov)
20250302 FB
Zlatne vuge radosno kliču, golubovi guguću. Jedno novorođenče, međutim, osjeća samo majčino milovanje. I kako god intimna veza počela, takva treba i ostati. Utoliko je strašnije što je majku ustrijelio lovac, a mlado lane se od tada moralo samo probijati kroz gustiš.
„Bambi. Životna priča iz šume” – 2. marta 1923. objavljen je roman Feliksa Saltena (1869–1945) o najpoznatijem jelenu na svijetu, kojeg Dizni ne samo da je pretvorio u jelena, već i u preosjetljivo stvorenje kojemu se suze neprestano kotrljaju iz velikih očiju. To nije moglo biti ono što je Salten imao na umu. Austrijski pisac nije stvorio simpatičnog junaka niti napisao knjigu za djecu. Originalni “Bambi” je duboka bajka za odrasle, u kojoj se nagovještavaju strahote rata i eksploatacije prirode. Ali jevrejski autor u švajcarskom egzilu nije imao nikakvog uticaja na animirani film, koji je objavljen 1942. Godine 1933. prodao je filmska prava za 1.000 dolara. On ostaje zadivljujuća figura. Dugo se smatrao autorom anonimno objavljene “Priče o bečkoj prostitutki” pod nazivom “Josefine Mutzenbacher”. Ovo nije dokazano. Međutim, njemu se jasno pripisuje pornografska novela nedavno otkrivena u obliku rukopisa. A postoji još jedan biografski detalj u koji nema sumnje: kreator Bambija, laneta koje je izgubilo majku tokom lova, i sam je bio strastveni lovac.
(welt)
(spagos)
%201920-tih.jpg)
Nastavljamo sa serijalom – Glavna ulica
U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.
Glavna ulica. Lokalitet, ulica. Glavna ulica najčešći je naziv ove ulice, koja se proteže na lijevoj obali paralelno s tokom rijeke Neretve od naselja Tekija na jugu, pa sve do Zalika na sjeveru grada. I u prošlosti, a i danas, ona je glavna komunikacija iz pravca sjevera prema jugu i obrnuto, a u osmansko vrijeme bio je to i jedini putni pravac u i iz Mostara. Budući je ulica od iznimnog značaja, svoje je ime mijenjala mnogo puta kroz povijest. U osmansko vrijeme zvali su je Mostarska džada, dolaskom Austrougarske zvala se: Veliki mostarski put, Stari mostarski put, Glavna džada, Carska džada i Hauptstrasse Carina. Na nekim mjestima ulica je bila preuska pa je 1907. g. izvršeno proširenje ulice od Više djevojačke škole pa sve do Šarića džamije. Nakon Prvog svjetskog rata zvala se Glavna ulica Carina, a za vrijeme NDH između 1941. i 1945. Ulica Safet-bega Bašagića, da bi nakon toga između 1945. i 1949. g. postala Staljinova, pa između 1949. i 1954. Đure Pucara Starog. Tek od 1954. g. postala je ulica Maršala Tita. Bila je ona centar svih zbivanja kako u osmansko vrijeme tako sve do zadnjeg rata. U njoj je bilo nekoliko džamije, trgovi, prodavnice, zanatlijske radnje, škole, ali i gubilište za izvršavanje smrtnih kazni. Nakon završetka zadnjeg rata, ova ulica gubi značaj što se tiče okupljanja naroda jer se on premješta u Srednju ulicu.
Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.
Prilog:
Fotografija br. 1 - Glavna ulica 1900-ih;
Fotografija br. 2 - Glavna ulica 1929;
Fotografija br. 3 - Glavna ulica - ispred zgrade Divizije (NAMA) 1920-tih
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(CidomTeam)
Okeanski brod iz snova “United States” biće potopljen kao vještački greben i postaće raj za ronioce.
Ponos američke mornarice, najveći brod izgrađen u potpunosti u SAD-u, koji je osvojio "Plavu traku" za najbrži prelazak Atlantika (3 dana, 10 sati, 40 minuta, 64 km/h prosječna brzina) na svom prvom putovanju 1952. godine. Sada su tegljači posljednji put vukli SS “United States” dug 302 metra preko rijeke Delaware.
Napušteni brod ležao je na molu u Južnoj Filadelfiji više od 30 godina. Sada su se hiljade radoznalih ljudi ponovo nizali uz obalu kako bi ispratile ostarjeli luksuzni brod na njegovom posljednjem putovanju. Jer nalog je: potopiti!
Brod "United States" treba da bude potopljen 32 kilometra od obale Floride i za nekoliko mjeseci postaće najveći vještački koralni greben na svijetu i raj za ronjenje na dubini od 55 metara.
U naredne dvije sedmice “United States” će prvo biti odtegljen u Mobile (Alabama), gdje će u brodogradilištu biti uklonjeni materijali štetni po okoliš.
Među putnicima ponosnog prekookeanskog broda bili su najistaknutiji ljudi sa estrade, visokog društva, politike, biznisa i kraljevske porodice.
Na listi putnika bili su glumci kao što su Marlon Brando († 80), Marilyn Monroe († 36), Bob Hope († 100), John Wayne († 72) i Joan Crawford († 72), kao i umjetnici kao što su Salvador Dalí († 84) i dirigent Leonard Bernstein († 72).
Među kraljevskim putnicima bili su kralj Konstantin II († 82) i kraljica Anne-Marie Dagmar Ingrid (78) od Grčke, princ Rainier († 81) i princeza Grace († 52) od Monaka.
Njime su putovali bivši predsjednici Dwight D. Eisenhower († 78) i Harry S. Truman († 88).
Na listi putnika bili su i budući američki predsjednik John F. Kennedy († 46), njegova supruga Jackie († 64) i 1968. mladi student na putu za Oksford, Bill Clinton (78).
Poseban putnik bila je „Mona Liza“ Leonarda da Vinčija, koja je 1963. godine nakon izložbene turneje u SAD prevezena u Evropu.
Planira se i izgradnja muzeja na Floridi, sa originalnim artefaktima i umjetničkim djelima sa “United Statesa”. Postoje planovi za ugradnju jednog ili oba brodska dimnjaka i radarskih jarbola i integriranje područja broda koristeći originalne materijale.
(msn)
(spagos)
FC Bayern puni 125 godina: Od Cafe Gisela do svjetskog kluba
Klub je osnovan prije 125 godina 27. februara 1900. godine u Café Gisela. Uslijedila je priča bez presedana u njemačkom fudbalu.
Dan nakon velike godišnjice, FC Bayern će se suočiti sa VfB Stuttgartom u Bundesligi.
Osnivanje FC Bayerna
Jedanaest mladića, predvođenih prvim predsjednikom Francom Johnom, Berlincem, osnovali su FC Bayern Minhen 27. februara 1900. godine u Schwabinger Cafe Gisela. Bio je to odvojak od Muškog gimnastičkog kluba (MTV), u kojem se fudbal ismijavao kao novi engleski sport. Zbog problema sa prostorom i ekonomskih razloga, Bayern se pridružio Minhenskom sportskom klubu 1906. godine, ali je zadržao svoju nezavisnost. Jedini uslov je bio da nose dresove MSC-a sa crvenim šorcovima i bijelom majicom - to su boje koje je FC Bayern zadržao do danas.
FC Bayern i trofej 1932.
Bayern je osvojio svoju prvu titulu prvaka. Bilo je potrebno 37 godina do drugog prvenstva, prije nego što je tim iz Minhena postepeno proširio svoju dominaciju u njemačkom fudbalu. Već 1987. Bayern je zamijenio 1. FC Nirnberg kao rekordni šampion sa svojom desetom titulom danas ima 33 šampionata. Uz to, tu je i 20 pobjeda u DFB kupu.
FC Bayern i trofej 1967.
Bayern je prvi put privukao međunarodnu pažnju trijumfom u Kupu pobjednika kupova. Usljedile su zlatne 1970-te sa tri trijumfa u Evropskom kupu. Od tada je Bajern tri puta osvojio Ligu šampiona, jednom Kup UEFA, po dva puta Svjetsko klupsko prvenstvo i Interkontinentalni kup.
Trauma FC Bayerna
Sve je bilo postavljeno za veliki trijumf. "Finale dahoam" 2012. u Allianz Areni trebalo je da bude kruna klupske istorije - usljedio je dobro poznati "Trauma dahoam" u izvođenju penala protiv Čelsija. Bajern bi 31. maja 2025. mogao dobiti drugu šansu u finalu Lige šampiona na svom stadionu - sa "titulom kod kuće"?
FC Bayern ili FC Hollywood?
FC Bayern je uvijek bio dobar za jedan ili dva naslova. Ali ono što se dogodilo 1990-ih prevazišlo je sve. Lothar Matthäus protiv Jürgena Klinsmanna, Mario Basler protiv svih, pad "kralja" Otta Rehhagela ili legendarni govor Giovannija Trapattonija o praznim bocama: FC Hollywood je rođen! "Diskoteka, noćni život, sve je odjednom bilo tu. Ljudima se očito mnogo dopalo", kaže Uli Hoeneß o divljim godinama.
Tvorci FC Bayerna
Franz John je bio jedan od osnivača. Do 1933. godine, predsjednik Kurt Landauer je završio tranziciju u klub kojim se upravlja profesionalno. Slijedili su ih Robert Schwan i, prije svega, Uli Hoeneß, koji su imali trajan utjecaj na klub. Od 1979. Hoeneß je bio pokrovitelj kluba, prvo kao menadžer, zatim kao predsjednik, a sada i kao član nadzornog odbora. Sada 73-godišnjak doveo je Bayern u gornje ešalone svjetskog fudbala. Franz Beckenbauer je također dao trajan doprinos slavi kluba kao igrač, trener i predsjednik.
FC Bayern i njegove zvijezde
Bilo ih je dosta u ovoj jedinstvenoj istoriji. Prvi Bayernov internacionalni igrač bio je Maks “Gaberl” Gablonski 1910. Ali igrači koje svaki navijač sada poznaje došli su tek decenijama kasnije. Najveći utjecaj na historiju vjerovatno su imali “Kaiser” Franc Beckenbauer i “Bomber” Gerd Müller. I inače: Zahvaljujući Uli Hoeneßu, Karl-Heinzu Rummeniggeu, Paulu Breitneru, Lotharu Matthäusu, Bastianu Schweinsteigeru, Philippu Lahmu, Arjenu Robenu, Robertu Lewandowskom i Francku Riberyju do Thomasa Müllera i Manuela Neuera, FC Bayern je postigao svoju karizmu.
Treneri Bayerna
Sve je počelo sa dr. Willem Hesselink, koji je trenirao FC Bayern od 1902. do 1905. godine. Charles Griffith (1911/1912) bio je prvi stalni trener FCB-a, Richard Dombi (1930-1933) prvi šampionski trener. Slijedile su legende: "Tschik" Cajkovski, Dettmar Cramer, Udo Lattek, Jupp Heynckes, Franz Beckenbauer, Giovanni Trapattoni, Ottmar Hitzfeld, Carlo Ancelotti, Pep Guardiola i, i, i... Najefikasniji je ipak bio Hansi Flick, koji je osvojio sedam titula u ekipi Munich i202 i202. Vincent Kompany je trenutno glavni.
Ekonomska moć FC Bayerna
Kada je Hoeneß preuzeo klub, FC Bayern je bio u dugovima. Danas je klub u boljoj finansijskoj poziciji od gotovo bilo kojeg drugog fudbalskog kluba na svijetu. Ukupna budžet nedavno je iznosio više od milijardu eura, a kapital 571 milion eura. Allianz Arena je dugo bila potpuno vlasništvo rekordnih šampiona.
FC Bayern i njegovi članovi
1920. godine FC Bayern je imao 700 članova. Tim iz Minhena je sada drugi najveći klub na svijetu iza Benfike iz Lisabona, sa oko 380.000 članova.
FC Bayern i rat
Era pod Landauerom je naglo prekinuta preuzimanjem vlasti od strane nacionalsocijalista. Jevrejski predsjednik je 1933. morao podnijeti ostavku na funkciju zbog političke situacije. Nacisti su odbacili profesionalni fudbal kao "jevrejsku stvar", a Bayern je smatran "jevrejskim klubom". To je imalo i sportske posljedice: u godinama nakon završetka rata, FC Bayern je čak nakratko potonuo u drugu ligu. Tek 1957. godine FC Bayern se vratio sa svojom prvom pobjedom u kupu.
Neuspjeh za Bayern
Kada je Bundesliga osnovana, FC Bayern nije bio uključen. Nije preporučljivo davati licencu za dva klubovima na istoj lokaciji. Ugovor je stoga dodijeljen konkurentskom TSV 1860 Minhenu. Dvije godine kasnije, međutim, Bayern je promoviran - i nikada više nije ispao.
Stadion FC Bayern
Prelazak sa stadiona Grünwalder na veliki i tada moderni Olimpijski stadion 1972. godine bio je prekretnica za Bayern. Drugi je trebao uslijediti 2005. godine sa završetkom Allianz Arene. Moto FC Bayerna “Mia san mia” je poznati moto FC Bayerna. To je važan dio identiteta kluba i izražava njegovu sliku o sebi. Prema predsjedniku Herbertu Haineru, ovo je "osjećaj i kultura. To upijate kada igrate za Bayern Minhen."
Odgovornost FC Bayerna
Članovi gledaju na "kako razmišljamo, djelujemo i ponašamo se. Tako da ne možete poreći naš društveni značaj", kazao je Uli Hoeneß na godišnjici. Kampanjama poput "Rot gegen Rassismus", "Crveno protiv rasizma" klub ispunjava svoju odgovornost. Prema riječima predsjednika Herberta Hainera, cilj je "održivo podizanje svijesti o različitosti i inkluziji".
(sport)
(spagos)
Prije 125 godina –Dresovi FC Bayern München
Dresovi stari 125 godina. Ovakve zvijezde Bayerna još niste vidjeli!
Njemački rekordni prvaci ovog mjeseca slave svoju godišnjicu u velikom stilu – a to baca sjenku unaprijed. Za klupski časopis “51” (odnosi se na broj na adresi kluba, Säbener Straße 51), Thomas Müller (35) i Aleksandar Pavlović (20) obukli su se u nogometne dresove iz 1900. godine.
Ovakve zvijezde Bayerna još niste vidjeli!
Originalni Bavarac Müller (koji je u klub došao 2000. s deset godina) i Pavlović, rođen u Münchenu (koji je u klubu od svoje sedme godine) za fotografisanje su se dotjerali u odjeću kakvu su Bayernovi igrači nosili prije 125 godina.
Müller i Pavlović u teškim pamučnim dresovima, pantalonama do koljena, uredno ispeglane i masivnim kožnim čizmama!
Müller o staroj nogometnoj opremi kaže: “Moglo bi si igrati u ovoj odjeći. U svakom slučaju, ne osjećam se neugodno. Šorc ne mora nužno ići iznad koljena, ali je vrlo prozračan i u njemu se lako krećete.”
Zvijezda strijelac Pavlović je bio pomalo iznenađen: “Jesu li oni stvarno tada igrali nogomet u ovakvim dresovima? Jeu li trebali biti tako veliki? Samo oblačenje bi mi oduzelo predugo vremena (smijeh). Izgled je zapravo poznatiji iz Hollywooda. Thomasu sve to savršeno odgovara: malo je stariji (ceri se).” Pavlović je nastavio: “Kako nosite čarape? Kao kod kožnih pantalona? Čini se da biste odmah nakon toga mogli prijeći na vrtnu zabavu. Nekako otmjeno.”
Ali novi reprezentativac još uvijek ima jednu zamjerku: “Moram reći jednu stvar: ova majica je plavkasta. To danas definitivno nije moguće u FC Bayernu. Znam samo FC Bayern u crvenom.” Müllerov zaključak o foto terminu u odjeći iz 1900.: “Uglavnom, putovanje kroz vrijeme, kao što je ovo, uvijek je nešto uzbudljivo. Čini vas nostalgičnm kada iz prve ruke doživite kako su se morali osjećati ovi očevi osnivači.”
Svjetski prvak iz 2014. nastavlja: “S vremena na vrijeme uhvatite sebe kako osjećate određeno strahopoštovanje. Ako pogledate ovdje, ili po drugim klubovima u Njemačkoj, koji su sigurno imali dobre preduslove, ali nisu tako dosljedno išli tim putem. U FC Bayernu, mora da je puno stvari uvijek išlo kako treba, to je očito.”
Ne samo široke košulje i kratke pantalone sa šavom od pegle, prije 125 godina...
(sport)
(spagos)
U Jugoslovenskom listu od 11. decembra 1928. godine objavljen je tekst o jednoj veoma uspjeloj zabavi u prostorijama “Hrvoja” u Mostaru:
“Jedna uspjela zabava
Sinoć je održana u prostorijama “Hrvoja” zabava, koju je priredilo Hrvatsko glazb. pjev. društvo “Hrvoje” u Mostaru, na kojoj se je prikazivala opereta “Noćni manevar”.
Ovo je prvi slučaj da je Mostarsko društvo priredilo operetu, jer kako je poznato, takovi komadi iziskuju mnogo truda i napora. Usprkos toga ova opereta, koja se je prvi put prikazivala u Mostaru i od mostarskog društva svestrano je uspjela iznad svakog očekivanja i “Hrvoje” je zaista pokazao da ima mnogo smisla za glumu. Istina kod nekih diletanata koji su imali u ovome komadu ulogu, po gdje-gdje se pokazivala neizvježbanost glasa u pjevanju, ali ta manjkavost gotovo je ostala nezapažena. U komadu se je naročito istakla gđa Obešva u ulozi kuharice, koja uloga je ujedno donekle i glavna, zatim S. Miličević u ulozi posilnog, g. Čule u ulozi natporučnika, g. N. Miličević u ulozi obersta i K. Knežević u ulozi feldvebela. Tehnička kao i moralna i materijalna strana zabave dobra. Posjeta odlična.
O.H.S.”
prilog: Hrvoje, 1930-ih.
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
U Njemačkoj su ovih dana održani parlamentarni izbori. Ovdje jedno sjećanje na prve izbore takve vrste, prije 106 godina.
Izbori u Njemačkoj. Prava predizborna kampanja bila je nešto novo u Njemačkoj 1919. godine. Jedan svjedok savremenik je kasnije izvijestio kako je njegova sestra kucala na vrata da promoviše demokratsku stranku, vjerovatno liberalni DDP: „Prošla je od kuće do kuće – sa mnom kao 'muškom zaštitom' – da dijeli reklamne letke za građansku partiju. Sjećam se da smo sreli mladu ženu na otvorenim vratima stambene zgrade na stepeništu. Pozvala je natrag u stan: ‘Za šta da glasamo?’ Muški glas iz pozadine: ‘Scheidemann! (Šajdeman) (SPD).” Ovo su bili prvi opšti, slobodni i jednakopravni izbori u Njemačkoj, što je značilo da je ženama tada bilo dozvoljeno da glasaju i budu birane. Ubrzo nakon Novembarske revolucije 1918. godine, koja je zbacila režim cara i generala i doprinijela okončanju rata, Nijemci su 19. januara 1919. godine odlučili o sastavu Narodne skupštine. Demokratska stranka Weimarske koalicije – SPD, DDP i Centar – ostvarile su ogromnu pobjedu. Bili su to dani nade koji se, kako se pokazalo 2-3 decenije kasnije, nikada nisu ispunili.
(sdz)
(spagos)
