Iz stare štampe – Pošta iz Mostara, juni 1928. godine

 

U Jugoslovenskom listu od 13. juna 1928. godine objavljen je prilog pod naslovom Pošta iz Mostara:

“Pošta iz Mostara

Mostar 11. juna.

Interesantno tumačenje Zakona o štampi

Državno odvjetništvo u Mostaru, podiglo je prije nekoliko dana tužbu po zakonu o štampi protiv urednika “Narodne Slobode” g. Žarka Vlahe” i to iz člana 27. i 29. zak. o štampi, jer je g. Vlaho na ispravak g. Velikog župana u stvari protiv Salke Prohića učitelja iz Čitluka dodao svoj komentar, kojim je ispravak g. Velikog župana donekle obeskrepljen. Državno odvjetništvo u Mostaru tumačilo je zakon o štampi tako, da se ni jednom ispravku, makar i netačan on bio, ne smije prododati nikakav dodatak niti komentar.

Međutim je okružni sud na svojoj sjednici donio zaključak, da takvo tumačenje državnog odvjetništva nije pravilno, to jest, da je slobodno ispravku dodati komentar, odredivši da se urednik “Narodne Slobode” ne stavi pod sud.

Državno odvjetništvo se odlukom okružnog suda nije zadovoljilo i žalilo se vrhovnom sudu, držeći, da je njegovo stanovište opravdano. Vrhovni sud je jučer povratio akt s time da je ispravno stanovište okružnog suda u Mostaru, i da je žalba g. Državnog odvjetnika neosnovana i da se prema tome tuženi g. Vlaho nema staviti pod sud.

Promjena radnog vremena

Usljed velike vrućine koja je zavladala zadnjih dana u Hercegovini g. Veliki župan odredio je radno vrijeme koje će početi 15. o. mj. ovako: U cijeloj oblasti prije podne od 7-12 sati, i od 5-7 poslije podne, u Mostaru od 4 do 6, a subotom od 7 sati prije podne do 1 sat poslije podne.

Povratak komisije za procjenu štete

Kako je “Jug. List” javio uputila se je naročita komisija sastavljena od 4 lica koja će ispitati visinu štete prouzročene usljed riganja vatre prolazećih lokomotiva na pruzi Drežnica – Žitomislić gdje je vatra spalila mnoštvo usjeva i trave.

Danas je se ta komisija vratila u Mostar i podnijela izvještaj iz koga se vidi da šteta prouzročena iznaša svotu od 9.000 dinara. Za koji dan će vlasnicima tih stradalih zemalja šteta biti isplaćena.

Prilog: Stari most, foto Walter Leonhardt, 1927.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Univerzitet “Džemal Bijedić” Mostar, proslava 48. godišnjice rada

 

Obilježavanje 48. godišnjice postojanja, rada i djelovanja Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru biće održano od 10. do 15. februara 2025. godine.

U okviru godišnjice Univerziteta, biće održane brojne manifestacije, koje će okupiti zaposlenike Univerziteta i studente, penzionisane zaposlenike, te goste i zvanice iz akademskog, društvenog i političkog života Bosne i Hercegovine.

Program će početi 10. februara tradicionalnim prisjećanjem na istorijske ličnosti i velikane, Džemala Bijedića, po kome Univerzitet nosi ime, i Midhada Hujdura Hujku, po kome je nazvan univerzitetski sportsko-rekreacioni centar u kome je smješten Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Istog dana, menadžment Univerziteta upriličiće svečani prijem penzionisanih zaposlenika, te iskazati zahvalnost za dugogodišnji uspješan rad na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Dan kasnije, 11. februara, biće promovisana izdavačka djelatnost Univerziteta, a u okviru sportskog dijela programa biće priređen turnir u stonom tenisu za studente.

Naredni dan, 12. februar posvećen je promociji naučno-istraživačkih i međunarodnih projekata koji su realizovani na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru, dok će 13. februara biti upriličena promocija novih doktora nauka.

Svečana sjednica Senata Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, kao izuzetno značajna manifestacija koja će okupiti zvanice i goste iz akademskog, društvenog i političkog života, održaće se 14. februara u amfiteatru Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Na svečanoj sjednici Senata biće sumirani i predstavljeni uspjesi i dostignuća u prethodnoj godini, te najavljeni planovi za narednu godinu. Takođe, rektorica Univerziteta prof. dr. Alena Huseinbegović uručiće plakete za profesore koji su na Univerzitetu u protekloj godini stekli zvanje redovnog profesora, zahvalnice Univerziteta za izuzetan doprinos u razvoju Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru i afirmaciji ugleda Univerziteta u zemlji i inostranstvu, kao i rektorove nagrade najboljim studentima Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Kao finalna aktivnost, predviđena je sxečana promocija i dodjela diploma, 15. februara u Sportskoj dvorani Sjeverni logor.

(NovaSloboda.ba)

Prije 90 godina – Detektor laži

 

Sve je laž Ljudi lažu. I malo je vjerovatno da će se to ikad promijeniti. Kod pitanja kao što su težina ili godine, pomalo varljiv odgovor vjerovatno neće predstavljati problem. Ali zar ne bi bilo primamljivo kada bi se moglo dokazati da kriminalci lažu? Istraživači su se bavili ovom željom od davnina. Ali tek u 21. vijeku jedan izumitelj je izumio prvi aparat za istinu: Amerikanac Leonarde Keeler testirao je poboljšanu verziju svog poligrafa prvi put 2. februara 1935. godine. Slika prikazuje jedan kasniji pokušaj; Keeler je krajnji lijevo.

Princip se zasniva na pretpostavci da laž ima fiziološke efekte. Kada neko ne govori istinu, mjenjaju se krvni pritisak, puls, brzina disanja i otpor kože. Kada bi se ovi parametri mogli zabilježili tokom ispitivanja, bilo bi moguće utvrditi da li je ispitanik lagao ili ne. Ali navodni “detektor” nikada nije bio u stanju da ispuni ovo obećanje; njegova stopa greške je do 50 posto. Zbog toga je u sudnici zabranjeno ispitivanje poligrafom.

Jer za toliku vjerovatnost, može se baciti i novčić.

(welt)

(pagos)

Prije 137 godina – Onovan Zemaljski muzej BiH

 

1888. U Sarajevu odlukom Zemaljske vlade, osnovan je Zemaljski muzej BiH. Nova zgrada muzeja po projektu Karla Paržika gradila se od 1909. do 1913, kada je Muzej i preselio. Tokom postojanja sakupljen je znatan dio kulturnog naslijeđa zemlje.

Samom osnivanju Muzeja prethodio je dug period u kojem su brojni pojedinci ili grupe intelektualaca ukazivali na potrebe za jednom takvom ustanovom.

Bosna i Hercegovina, kao jedna od još uvijek neistraženih zemalja Balkana, privlačila je radoznalost mnogih naučnika, naročito onih iz Austro-Ugarske, ali i kvazi naučnika, što je već prvih godina okupacije rezultiralo raznošenjem spomenika kulture iz naših krajeva. To je doprinijelo poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja dugo prisutne ideje o osnivanju muzeja, što se ogledalo u osnivanju Muzejskog društva nakon čega je 1. februara 1888. godine Zemaljska vlada osnovala Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu.

Budući da je prostor u kome je Muzej bio prvobitno smješten uskoro postao suviše skučen i nepogodan, 1908. godine pristupilo se izgradnji.

(historija.ba)

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH najstariji je naučni časopis u Bosni i Hercegovini. Prvi broj izašao je 1. januara 1889. godine, nepunu godinu nakon osnivanja Zemaljskog muzeja BiH. U početku je Glasnik  izlazio četiri puta godišnje, a prvi urednik, u periodu od 1889. do 1906. godine, bio je Kosta Herman (Hoermann). U okviru tzv. „stare serije” Glasnika (1889–1943) objavljeno je 55 godišta časopisa u 134 sveska. Na čelu uredništva smjenjivala su se velika imena tadašnje bosanskohercegovačke nauke i muzeologije, od već spomenutog Hermana, preko Ćire Truhelke (1906–1921), Vladislava Skarića (1921/22–1936), Mihovila Mandića (1936–1941), Joze Petrovića (1941–1942), do Vejsila Ćurčića (1943).

Drugo poglavlje u historiji časopisa počelo je nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine, kada počinje izlaziti njegova „nova serija”. Prema naučnim oblastima koje obrađuju objavljeni članci i prilozi, Glasnik se pojavljuje u sljedećim sveskama: Društvene nauke (1946–1953), Istorija i etnografija (1954–1957), Arheologija (1954. do danas), Etnologija (1958. do danas) i Prirodne nauke (1945. do danas).

Koncepcija časopisa, zacrtana još programom objavljenim u prvom broju, zadržala se do danas. Zadatak Glasnika Zemaljskog muzeja BiH bio je i ostao donositi izvorne naučne i stručne članke iz svih oblasti koje se proučavaju u Zemaljskom muzeju BiH te da u njemu, svojim prilozima, učestvuju kako djelatnici Muzeja tako i vanjski saradnici. Od 2010. godine Glasnik mijenja svoj izgled: javlja se u većem formatu, a radovi se u sveskama Arheologije i Etnologije objavljuju dvojezično, na bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku, dok je sveska Prirodnih nauka na engleskom jeziku.

Pored svoje naučne i obrazovne vrijednost, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH ima još jednu vrlo značajnu ulogu. Već od prvog broja, krenuo je u svijet kroz razmjenu publikacija s drugim muzejima i srodnim institucijama širom svijeta. Danas se razmjena publikacija vrši sa 400 institucija širom svijeta, te sa 45 u Bosni i Hercegovini.

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH možete pogledati i pretraživati posredstvom digitalnog arhiva INFOBIRO, koji vrši digitalizaciju ove publikacije.

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale – Djevojačka česma

 

Nastavljamo sa serijalom – Djevojačka česma

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Djevojačka česma. Česma. Ispod velike pećine u Zaliku, na mjestu zvanom Brijegovi, izvire vrelo Djevojačka voda. Po nekim narodnim pričama to vrelo su u dalekoj prošlosti posjećivale djevojke svakog Đurđevdana prije izlaska sunca. Taj se običaj navodno zadržao i za vrijeme osmanlijske okupacije. Kada je Roznamedžija pravio vodovod s tog vrela, nije zaboravio na običaje mostarskih djevojaka, pa je ispod izvora na Glavnoj cesti podigao lijepu kamenu česmu – Djevojačku česmu, i uz nju od klesanog kamena dosta široku sofu – Djevojačku sofu. Vodovod koje je dovodio vodu s ovog vrela bio je napravljen od glinenih i drvenih oluka, a vod je išao Glavnom ulicom sve do Husein Hodžine džamije, da bi pred njom skrenuo desno i izravno doveo vodu pred Roznamedžijinu džamiju. Austrougarska uprava u blizini tog vrela izgradila je jedan od mostarskih vojnih logora, Sjeverni logor (Das Nordlager), za smještaj svojih trupa, čime je pohod djevojaka vrelu sam od sebe iščeznuo, ali je ostala česma koja je i danas u funkciji.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

prilog: fotografije:

Carina - Djevojačka česma 1970-ih

Carina - Djevojačka česma 2011.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Prije 169 godina – Mjesečna sveska

 

Kada je 1856. objavljeno prvo izdanje “Westermann’s Monatshefte” (sa apostrofom genitiva, što je u to vrijeme bilo uobičajeno), Njemačka kao država još nije postojala.

Kada je časopis ukinut 1987. godine, Francusko-pruski rat, ujedinjenje njemačkog Rajha, dva svjetska rata, inflacija, osnivanje Savezne Republike i DDR-a su prošli, a ponovno ujedinjenje je bilo neizbježno.

Nijedan trenutni medij neće postojati tako dugo, kao ovaj štampani dinosaurus, čiji su konkurenti u to vrijeme bili “Die Grenzboten” i “Die Gartenlaube”. Niko neće nikada više imati tako slavnu postavu autora kao što je "Westermann's Monatshefte" imala na početku, kada su tamo objavljivali svi njemački književni velikani: Hebbel, Marie Ebner-Eschenbach, Fontane, Storm i Raabe. Urednička arhiva časopisa, koju je Njemački arhiv za književnost u Marbachu sada otkupio, sadrži rukopise i pisma gotovo svih pomenutih u oko 100 kutija. Veza osnivača urednika Adolfa Glasera, koji je bio aktivan do 1907., sa realizmom bila je posebno bliska. Posebno Wilhelm Raabe, koji je bio geografski blizak izdavačkoj kući Westermann u Braunšvajgu, napisao je 24 knjige od „Vitenberškog studenta” (1857) do „Starih gnezda” (1879). Romani i pripovjetke koje su prvi put bile objavljivane u “Monatshefte”. Ali oni također nisu isključili mlađe trendove kao što je bio Jugendstil, kao što pokazuje naslovna slika iz 1908. godine. Na lijevoj strani jr prikazana naslovna stranica iz 1867. godine.

(welt)

(spagos)

Najstarija slastičarna na svijetu

 

Poslastice za svakoga skoro puna dva stoljeća

Hannah Sayers dijeli poslastice u najstarijoj poslastičarnici na svijetu, koja se nalazi u Pateley Bridgeu, North Yorkshire, u Engleskoj. Radnja, koja se nalazi u jednoj seljačkoj kolibi, otvorena je 1827. godine.

Čuvena Najstarija poslastičarnica na svijetu neprekidno radi od 1827. godine!

Zvanično je svjetski Guinnessov rekorder (Guinnessova knjiga rekorda 2014. - Najstarija poslastičarnica na svijetu) i pojavljivala se na nacionalnoj televiziji i u svjetskim medijima. To je jedna od rijetkih autentičnih tradicionalnih starih slastičarnica koje još uvijek prodaje retro slatkiše iz nekih davnih, proteklih vremena.

The Oldest Sweet Shop online isporučuje staromodne slatkiše, retro tegle za slatkiše i luksuzne čokolade više od jednog stoljeća, a sada online više od jedne decenije.

Ponose se kvalitetom njihovih konditorskih proizvoda koji se još uvijek prave po originalnim recepturama iz 19 stoljeća (kuhane u bakrenim posudama, onako kako treba da se prave slatkiši) imaju nenadmašno znanje o slatkišima i čokoladama stečeno kroz skoro dva stoljeća trgovinskog iskustva. Pakovanje i prezentacija su bez premca. Važno je da i dalje zadržavaju tradicionalne poslovne vrijednosti iz prošlosti koje su danas često izgubljene. Nabavljaju samo najfinije sirovine za svoje proizvode, bilo da je to black jacks, pear drop (zagarantovanog okusa kao prava kapljica kruške!) ili najfinija kutija čokolade – i ne prave nikakve kompromise u pogledu kvaliteta!

Najviše od svega vole slatkiše i žele da tu svoju strast podijele sa svima.

Uživajte!

Oldest Sweet Shop In The World - Shop Retro Sweets – The Oldest Sweet Shop In The World

(spagos)

Iz stare štampe – Grb grada Mostara, 1928. godine

 

U Jugoslovenskom listu od 12. juna 1928. godine objavljen je tekst o prijedlogu izrade grba grada Mostara:

“Grb grada Mostara

Doznajemo da će gradsko poglavarstvo u Mostaru staviti predlog općinskom vijeću, da prihvati nacrt grba grada Mostara. Grb grada Mostara bi predstavljao Stari most sa dvije kule na obali Neretve, a u pozadini sjeverni dio grda

Ovo bi se imalo uzeti u obzir jer je historijski dokazano, da se je Mostar kao grad razvio najprvo oko Starog mosta i da je most postojao prije nego što se je grad kao takav razvio.”

prilog: Stari most, 1920-ih.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Stare slike pričaju – Rudarenje prije 500 godina

 

Ova slika skrivenih predmeta avant la lettre stara je 500 godina. Takozvana Kuttenbergova iluminacija nastala je oko 1500. godine kao vrijedna iluminacija knjige na pergamentu; Original je veličine otprilike DIN A2 i vizualizira sve korake srednjovjekovnog rudarenja: od kopanja rude pod zemljom, vađenja pomoću čekrka sa ručicom, do selekcije, ispiranja rude, topljenja i kovanja srebrenog novca (donji rub slike).

Original se može vidjeti u ovogodišnjoj prijestonici kulture, Chemnitz u Njemačkoj. Tamo, Državni arheološki muzej prikazuje izložbu „Srebrni sjaj i smrt rudarstva“. Granična regija Rudnih planina sa svojom rudarskom tradicijom na njemačkoj i češkoj strani je mjesto svjetske baštine od 2019. godine. Decenijama se rudarenje u Rudnim planinama više nije smatralo profitabilnim, ali sada se ponovo kopa. U rudniku Pöhla kod Schwarzenberga, kopaće se wolfram i fluorit.

(welt)

(spagos)

Prije 99 godina – Rođenje jednog medija

 

Kada je Škot John Logie Baird demonstrirao svoj „električni periskop” članovima Kraljevske institucije Velike Britanije 26. januara 1926. godine, vjerovatno niko od prisutnih nije imao pojma šta se nalazi u prostoriji: sa svojim masivnim aparatom, pronalazač je predstavio direktnu pretaču, najvažniji masovni medij 20. stoljeća – prva televizija na kojoj su treperile slike.

Lice na slici (lijevo) djelovalo je nejasno i jedva prepoznatljivo, ali princip je funkcionisao. Originalni TV je i dalje radio mehanički. Osnova za to je bio takozvani Nipkow disk, koji je njemački izumitelj Paul Nipkow razvio oko 40 godina ranije. Ovaj rotirajući disk koristio je 24 rupe da razbije slike na svjetlo-tamne signale, a zatim ih ponovo sastavi.

8. februara 1928. Baird je uspio prenijeti televizijsku sliku preko Atlantika od Londona do New Yorka. Bairdov princip je početkom 1940-ih zamijenjen potpuno elektronskom televizijom, u kojoj se dekompozicija slike odvija elektronski. Ova tehnika se i danas koristi

(welt)

(spagos)

Stare slike pričaju – Cvjetno korzo u Mostaru

 

U Mostaru se nakon Drugog svjeskog rata, pa sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća održavala manifestacija Cvjetno korzo. Parada je prolazila ulicama grada, a lokacije kružnog kretanja povorke su bile: Rondo, Musala, Titova ulica, Lučki most, Ograda, Šemovac, Bulevar, Gimnazija.

Na Cvjetnom korzu su učestvovalai učenici osnovnih i srednji škola, sportisti i članovi Kulturno umjetničkih društava. Parada se održavala u maju i najčešće je bila povezivana sa proslavom Danom mladosti, koji je u to vrijeme bio praznik.

Bila je to prilika da se pokaže, šta se uvježbalo, ili uradilo tokom godine. Za ovu prigodu su obavljane pripreme tačaka, koje su se izvodile usput, bilo pješke, ili na kamionima, uz laganu vožnju. Za cvijetno korzo su se pripremali odgovarajući kostimi, uređivale frizure, i pripremalo cvijeće, koje je bacano, ili djeljeno gledaocima uzduž puta, kojim je korzo prolazilo. Ulice su bivale prepune gledalaca. O Cvjetnom korzu nema puno pisanih materijala, ali su zato sačuvane slike učesnika, generacija koje su na tom događaju lično učestvovali, ili ga doživljavali kao gledaoci, i koji je mnogima ostao u najljepšem sjećanju.

Povod za ovaj prilog bile su fotografije, sa početka teksta, koje su nam ovih dana poslate, i uz koje je napisana kratka poruka:

„Evo nešto iz moje kutije sjećanja, samo se ne mogu sjetiti je li to bilo 1 ili 25 maja! Pripremala nas je moja učiteljica Estera Salaj! Možda neko prepozna nekoga, ja se sjećam Selme i Dubravke ali ne i prezimena“ napisala nam je Lidija.

Iza toga su slijedila sjećanja mnogih, kojima su odjednom iz dubokog sjećanja na površinu izbijala imena školskih drugarica i drugova.

Listanjem brojnih mostaskih facebook grupa, uz jednostavno davanje traženog pojma „cvjetno korzo“ moguće je pronaći barem tridesetak različitih fotografija, koje su najčešće datirane kao godišta krajem pedesetih, i šezdesetih godina.

Uiz fotografije koje nam je poslala Lidija, uz prilog stavljamo još nekoliko fotografija, koje će onima koji su Cvjetno korzo doživljavali, pobuditi sjećanja, a onima koji ne znaju, ili nisu nikad čuli sa ovu manifestaciju, pružiti informaciju iz nekih drugih vremena u našem gradu

(fotografije, Cidom, arhiva)

(Cidom Team)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale – Ćatića ćuprija

 

Nastavljamo sa serijalom – Ćatića ćuprija

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Ćatića ćuprija. Most. U Ilićima se nalazi jedan mali kameni mostić poznat pod imenom Ćatića ćuprija. Most je izgradio neki predak porodice Ćatić koji su u Ilićima imali posjede. Jedna je od starijih građevina u Mostaru, ali je mnogima nepoznat. Kameni most nekada na tri luka, danas ima samo jedan dok su ostali zatrpani pod zemljom prilikom regulacije rijeke Radobolje. Tada su i slični mostići na Radobolji zatrpani. On još uvijek odolijeva zubu vremena, a nedavno je zasjao u novom ruhu.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

prilog: fotografije:

-Ilići - Ćatića ćuprija (fotografija Ćiro Raić) 1960-ih

-Ilići - Ćatića ćuprija (fotografija Mladen Glibić) 2021.

-Ilići - Ćatića ćuprija (obnovljena) 2022.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Stare slike pričaju – Ritmička grupa Niže realne gimnazije u Mostaru, 1955. godina

 

Ajša Šehić Nametak je ovu sliku potavila na svoju facebook stranicu i uz nju napisala:
Niža realna gimnazija, više Zeme, Ritmicka grupa sa prof. Burić, fizicko vaspitanje 1954/55 g.

Na slici je uočljiv datum slikanja 30. V 1955.

-Uz malo bolje zagledanje, između učenica, na mjestu gdje stoji prof Burić, uočljiv je dio betonske ograde, kakva je bila iznad toga dijela zgrade, a fiskulturna sala je bila u prizemlju južnog dijela zgrade.

-Fotografija je napravljena na ovoj terasi uz tadašnju školu. Na tom mjestu je kasnije napravljeno stepenište za ulaz u sale Skupštine opštine Mostar

-Korekciju fotografije je uradio Tibor Vrančić...

- Ajša Šehić Nametak je 11. januara 2025. godine, napravila fotografiju, gdje se vide ostaci nekadašnjih Sala i ostaci objekta stepeništa, sa strane Telčeva ulica...

• Ova terasa je vidljiva u objakat zgrade bivše Ze-Me (NA-ME), što je vidljivo na panoram iz 1954. godine.

Uz sliku podsjećanje:

Profesor Burić

Profesor Džemal Burić nas je napustio 2011. godine, a nama, učenicima EMŠC predavao je fizičko vaspitanje u drugoj polovini šezdeetih godina.

Uz ovo i jedan podatak za podsjećanje, ali i info za one koji to nisu prije znali:

Profesor Burić je bio čovjek koji je neke davne godine u Mostar prvi donio rukometnu loptu, i čovjek koji je formirao prvi rukometni klub u Mostaru.

Uz podsjećanje na prof. Burića neko je napisao: Lahke sjene bi čovjek, neka mu je lahka zemlja.

Zgrada Divizija, Škola, ZeMa, Nama, SO Mostar...

U Titovoj ulici, nekaga Glavnoj ulici, centralno mjesto zauzima zgrada prema vremenima u kojima je postojala mijenjala ime i namjenu: Džinovina, Divizija, Zema, Nama, Učiteljska škola, Organi uprave SO Mostar.

Zanimljivi su detalji vezani za objekat izgrađen na na mjestu nekadašnje Džinovine. Sve do 1896. godine na prostoru omeđenom Glavnom, Srednjom Hanskom i Telčevom ulicom nalazio se Džinovića han. Po njemu je ovo zemljište i dobilo naziv Džinovina. Upravo taj plac je 1898. godine kupio Mujaga Komadina i tu podigao impozantnu trospratnicu u kojoj je sve do pred ovaj rat bila smještena Skupština opštine, a u prizemlju Zema, odnosno Nama.

Zgrada je izgrađena u secesijskom stilu po projektu Josipa Vancaša, a služila je kao „K.und K. militer comando“, odnosno Carsko kraljevska vojna komanda.

Danas je ta zgrade ostali samo vanjski zidovi, koji čekaju neka bolja vremena i rekonstrukciju. Predugo čekanje, kad se uzme u obzir podatak da je od rata devedesetih proteklo skoro 30 godina.

Fotografije je postavljena na stranicu Cidom, na facebooku, i tamo je ostavljena mogućnost za prepoznavanje likova, .odnosno učenica sa slike.

(Cidom.team)