Iz stare štampe – Zvanična delegacija francuskih inžinjera u Mostaru, 1928. godine

 

Jugoslovenski list od 10. februara 1928. godine objavio je tekst o dolasku francuskih inžinjera u Mostar. Autor teksta je bio Omer H. Sefić.

“Zvanična delegacija francuskih inžinjera u Mostaru.

Zvanična delegacija rudarskih inžinjera iz Pariza doputovala je jučer u Mostar, u namjeri da pregledaju rudnike, a uzgred i ostale znamenitosti Mostara, čuvenog po starom mostu.

Šef delegacije je inžinjer i generalni sekretar Udruženja bivših učenika rudarske škole u Parizu g. Chapeau, koji je po treći puta šef ovakovih misija u našoj zemlji i već je pred dvije godine pregledao razne rudnike u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

Cilj je ovoj misiji posjeta jugoslavenskim. rudarskim inžinjerima, pregledanje tehničkih škola u našoj zemlji i obilaženje rudnika u Bosni.

Članovi ove misije su sve mladi inžinjeri iz raznih krajeva Francuske, i to gg: Andrau, Bichelome, Bois, de Boisfleyry, Comte, Gaillohet, Gyot, Gyot Siomest, Pages, Vogl i Wetze.

Posjetom u Mostaru bili su neobično zadovoljni Prije nego su napustili Mostar, posjetilt su Francusko-Jugoslavenski Klub, zatim predsjednika gradske općine g. Ćemalovića.

Osobito ih je iznenadilo općinsko kupatilo, za koje vele, da ga nema ni u zapadnoj Evropi. Na stanici je priređen na večer banket, na kome ih je na francuskom govoru pozdravio g. M. Šišić. Ugledni gosti produžili su put sinoć za Metkoviće, odakle će danas krenuti za Split i Šibenik.

Pri koncu, neka nam se ne zamjeri, ako spomenemo, da se je odigrao jedan mali incident na stanici. Naime, kad su ugledni gosti htjeli sjesti u vagone (I. i II. razreda) svijetla nije bilo. Dok se je svjetlo napravilo trebalo je oko 15 minuta vremena, što je i uzrok malom zakašnjenju sa mostarske stanice. Ne toliko radi nas, koliko radi stranaca, trebalo bi posvetiti više brige da nam se ne rekne, da ni u vrijeme kada drugi ljudi prelijeću Atlanski Ocean za 33 sata, mi nijesmo u stanju regulisati najprimitivnije tehničke strane kod naših željeznica. O. H. S.”

prilog: hotel Neretva i Banja, 1920. (cidom.org)

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 123 godine – Premijer Francuske u Mostaru

 

fotografija: Mostar, u Karađozbegovoj ulici 1901.

Na slici je Raimond Poincare, premijer Francuske i njen kasniji predsjednik u periodu od 1913. do 1920. godine, u razgovoru s nekim Mostarcem u Karađozbegovoj ulici. Prilikom posjeta Mostaru 1901. g. objavio je više fotografija Mostara.

(Više o njem u knjizi Perom i kamerom o Mostaru, 2018.)

(CidomTeam)

Prije 54 godine – Prvi miš za kompjuter

 

On je želio da rad na kompjuteru učini efikasnijim – i revolucionisao ga je: Douglas Engelbart je izumitelj uređaja koji većina čovječanstva danas drži u svojim rukama svaki dan, kako bi davali komande računaru. Radi se o kompjuterskom mišu.

Američki IT tehničar, koji je preminuo 2013. godine u 88. godini, bio je prvi koji je imao ideju i implementirao je da pomoću instrumenta koji se pomjera na stolu, prelazi kursorom preko korisničkog interfejsa na ekranu. Zajedno sa kolegom Billom Englishom razvio je uređaj na Stanford Research Institute (SRI) u Kaliforniji, koji vizualno nema mnogo zajedničkog sa svojim modernim ergonomskim nasljednicima, ali radi na istom principu. Sastoji se od drvene kutije koja se može pomjerati u različitim smjerovima pomoću dva točkića. Uključujući i crveno dugme za klik.

Dana 17. novembra 1970. godine, “X-YPositions Indicator” je dobio američki patent broj 3541541. Zbog kabla koji ga poput tankog repa povezuje sa kompjuterom, asocijacija na glodara bila je očigledna. Danas je kompjuterski miš većinom bežični. Međutim, to vjerovatno neće mnogo uticati na promijenu njihovog životinjskog imena u budućnosti.

(welt)

(spagos)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale - Balinovac

 

U ovom serijalu, koji ćemo objavljivati subotom, pokušat ćemo malo prošetati ulicama, mahalama i značajnijim mjestima Mostara. Naime, često se susrećemo s pitanjima raje, gdje se nalazi neko naselje, mahala, ili sokak u Mostaru, pogotovo od mlađe raje, u koju ubrajamo sve one koji su rođeni krajem prošlog, i od početka ovog stoljeća. Javljaju se i raja iz dalekog svijeta s pitanjima koja su sasvim razumljiva za one koji u Mostar dođu samo tokom odmora, ljetnih ferija, i kombiniraju boravak u Mostaru s odlaskom na more, ili u druga mjesta, u posjetu rodbini. I onda se, u razgovorima, odjednom susretnu s pitanjem: A gdje se to nalazi?

Uz stare slike kao priloge, donijet ćemo ukratko objašnjenje osnovnih dijelova Mostara. Rado ćemo u ovaj pregled uključiti sve ono za što bude interesovanja, i što budemo znali objasniti.

Balinovac. Toponim, mahala. Balinovac je zapadni dio Mostara koji je nekada predstavljao sami početak naseljenog grada. Jedna od 14 mostarskih muslimanskih mahala bila je i Baba Beširova mahala. Mahala je nastala u drugoj polovici 16. stoljeća i to oko tada izgrađene Baba Beširove džamije, a ime je dobila po njenom osnivaču Baba Beširagi, zapovjedniku jednog odreda turske plaćene vojske. Mahala se protezala od džamije na Balinovcu, a njena krajnja točka bila je Ćatića kula, poslije koje se prostire Bakamovića imanje do Bakšima, a dalje su počinjali Ilići. Postoje čak tri verzije nastanka imena ove mahale. Prva verzija navodi da je ovu mahalu osnovao Baba Bešir Bakamović prije 1585. godine i da je otada nosila naziv Baba Beširova mahala pa da je od Babinovac u narodu nazvana Balinovac (Balnovac). Druga verzija govori da je naziv mahale nastao nakon izgradnje malte (carinarnice) na ovom mjestu i budući se naplaćivala maltarina (pristojba) za svu robu koju su seljaci (pogrdno nazivanima balije) dovozili u grad te da je otud nastalo ime Balinovac. Treća verzija kazuje da je mahala Balinovac dobila naziv po familiji Bale koja je imala značajne posjede u Zahumu. Najstariji pisani dokument o spomenutoj porodici datira iz 1711. g., gdje se u sudskim spisima navodi Bale Alija. Zanimljivo je da ne postoji ni jedna karta grada iz austrougarskog perioda i ranije s navedenim toponimom Balinovac te da je stoga očigledno da to nije zvaničan naziv nego onaj koji je bio upotrebljavan isključivo u narodu.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Fotografije: Balinovac 1887.

Balinovac (Ćiro Raič) 1964.

nove slike: Balinovac, Gugo, 2024.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Nostalgično podsjećanje: Bila jednom jedna „Sloboda“!

 

Četvrti novembar 1944. godine je, nesumnjivo, istorijski dan, ne samo za hercegovačko novinarstvo. Naime, tog datuma, tačno mjesec dana nakon oslobođenja Trebinja, oglasio se list „Sloboda“. I prije njegovog 50. rođendana, 1992. godine je „ubijen“. Nije, valjda, bio po ukusu tzv. demokrata.
A, onda, neočekivano, 1996. godine ovo glasilo je ponovo pred svojim čitaocima, zahvaljujući prije svih Smaji Klariću (funkcioner u Okrugu) i Aliji Bijavici (nekadašnjem glavnom i odgovornom uredniku). Na žalost, riječ sloboda kao da je nekima smetala, pokrenuli su novine s drugim imenom.
I, eto, „Sloboda“ neće slaviti svoj 70. rođendan! (a ni 80. – op. prir.)
Sentimentalno sam vezan za „Slobodu“. Iz više razloga. Ali, spominjem samo jedan. U tom listu sam, kao profesionalni novinar, proveo dan u dan 31 godinu, duže nego i jedan novinar, bez obzira što sam imao veoma primamljivih ponuda od „velikih“ listova i drugih bh. i jugoslovenskih glasila.
Vjerovatno bi me u tome pretekao Asim Hadžajlić, da nije „prekomandovan“ za glavnog i odgovornog urednika Radio Mostara, koji se oglasio 1969. godine (u sastavu novoformiranog Informativnog centra).
Treba istaći da je upravo na temeljima „Slobode“ stvoren Informativni centar Mostar, čiji se Radio prvi put oglasio 27. jula 1969. godine .
„Sloboda“ je, bez pretjerivanja, bila škola ne samo hercegovačkog novinarstva. U ovom listu, prve profesionalne korake u „sedmoj sili“ počeli su, među ostalima, Gojko Berić („Oslobođenje“), Rade Budalić („Most“ i RTV Sarajevo), Edin Hadrović (Radio Sarajevo), Zdravko Kokotović („Oslobođenje“ i „Svijet“), Mišo Marić (RTV Sarajevo), Džemal Raljević („Privredni pregled“), Brane Parović („Blic“)…
Kroz „Slobodu“ su kao profesionalni novinari prodefilovali i Zulfo Bostandžić („Politika“), Refik Hamzić („Vjesnik“ i dr.), Ćamil Krehić („Vjesnik“)… U „Slobodi“¨su svoje novinarsko pero „oštrili“ i Mugdim Karabeg („Oslobođenje“), Dragiša Spremo („Glas“ Banja Luka), Brato Pavlović („Glas Trebinja“ i pjesnik), Jozo Kraljević („Večernji list“), Aco Dragičević (Radio Čapljina) i mnogi drugi, i oni kojima novinarstvo nije bilo zanimanje.
Međutim, s dužnom pažnjom treba se sjetiti i sastava prve Redakcije „Slobode“, one što je kreirala i njen prvi broj 1944. godine: Milenko Šotra, Osman Đikić, Muhamed Grebo, Kevsera Tikveša, Ali-Riza Fejić, Brano Kokolj, Jakob Samokovlija i Rajko Sikimić.
Evo i tima lista iz 1959. godine, kada je obilježavana njegova 15. godišnjica: direktor i glavni odgovorn i urednik Nada Bitanga Novak, Šefik Pašić, Asim Hadžajlić, Olga Nemuhin (poznatija kao Kocakov), Zdravko Kokotović i moja malenkost.
A za 40. godišnji jubilej, 1984. godine, ekipu „Slobode“ sačinjavali su: glavni i odgovorni urednik Alija Bijavica, Esad Krpo, Zlata Brbor, Dubravko Grubišić, Sevleta Memić, Gordana Šimunović, Brano Parović, Miroslav Mandić, Đurđa Gavrilović, Nedžad Pašalić, Senad Dugalić i moja malenkost.
Evo, i nekih što su bili tehnički i grafički urednici lista: Mustafa Ico Voljevica, Mirza Hamzić…
Fotoreporteri: Savo Basta, Blago Čale…

autor teksta: Dragan Miladinović

prilog: zaglavlja na naslovnim stranicama lista Sloboda 1944 – 1992..

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 55 godina – Prijatelji za cijeli život

 

Učiti i zabaviti se – američka televizijska producentica Joan G. Cooney uvjerila se da je to moguće. Vlada i medijski naučnici podržali su njihov dječji TV projekat. Otac “Muppetsa” Jim Henson izmislio je lutke, koje ne samo da pomažu publici da broji i čitaju, već služe i kao uzori za dobru saradnju.

Kada je "Ulica Sezam" prvi put emitovana u Sjedinjenim Državama 10. novembra 1969, Cookie Monster, Ernie, Bert i njihovi prijatelji osvojili su srca djece. Roditelji su bili sretni zbog prijedloga za učenje kroz igru. No, država Mississippi je odbila emisiju zbog zajedničkog natupa crnih i bijelih glumaca. Emisija je u svijetu izazvala i malo zabrinutosti. Da li je „Ulica Sezam“, u kojoj je Oskar živio u kanti za smeće, bila sirotinjski kvart? Mnoge televijzije u svijetu nisu pustile emisiju u svoj program zbog „infiltracije stranih kultura“. Činjenica da bi ovako nešto danas predstavljalo skandal, mogla bi biti i zasluga baš Ulice Sezam i tolerancije koja je za primjer.

Početkom sedamdesetih godina lutke su po prvi put zaplesale na tadašnjoj našoj televiziji.

(welt)

(spagos)

O mostarskim fotografima - Franz Thiard de Laforest.

 

Franz Thiard de Laforest.

Nakon uspješne karijere fotografa u Bakru, Šibeniku, Zadru i Splitu, Laforest 1883. godine seli u Mostar. Kao izuzetno uspješna fotografa, u svoju ga fotografsku radnju uzima Josip Zimolo, otac Antona Zimola.

Godine 1888. otvara svoj fotografski studio pod nazivom Photographische anstalt Laforest & Blödy, očigledno tada u partnerstvu, da bi kasnije poslovao pod imenom Franz Laforest Mostar. U Mostaru snima lijepu kolekciju veduta Mostara, počev od Staroga mosta, preko panorame Mostara snimljene s Huma, do Potkujundžiluka i ostale atraktivne kutke Mostara. Osim toga ostavio je i vrijednu zbirku likova snimljenih u svom studiju.

Umro je od srčanoga udara u Kotoru u 74. godini života, a atelje je pod njegovim imenom djelovao sve do 1926. godine, kada je sudjelovao na jugoslavenskoj fotografskoj izložbi u Splitu.

Ovdje donosimo nekoliko njegovih studijskih portreta iz njegova mostarskog opusa, među njima i portret Antuna Pachera.

Fotografija 1 - Vojno lice

Fotografija 2 - Otac i sin

Fotografija 3 - Antun Pacher

(CidomTeam)