Prije 256 godina – Talentovani Mr. Watt

 

Kada je James Watt 5. januara 1769. godine podnio zahtjev za patent za svoj „metod smanjenja potrošnje pare u parnim mašinama – odvojeni kondenzator“, on nije izumio parnu mašinu. Ali on je poboljšao mašinu, koju je već dizajnirao Thomas Newcomen 1712. godine, toliko da ništa nije stajalo na putu njenoj širokoj upotrebi - a kašljucava mašina je pokrenula industrijsku revoluciju. Uz to podatak, Škot u tome momentu nije imao nikakvu posebnu stručnu spremu, ali je bio prilično talentovan.

Bio je bio odgovoran za održavanje i popravku tehničkih uređaja i instrumenata na Univerzitetu u Glazgovu. U zimu 1763/64. desiio se sudbonosni događaj: talentovanom gospodinu Wattu je naručeno da ponovo razradi model parne mašine Newcomen. Prepoznao je njene dizajnerske nedostatke: ogromne gubitke toplote i ogromne količine uglja koje proždire. On ju je obnovio i poboljšao joj efikasnost za 60 posto.

Bio je to jedan trajni uspjeh: parne mašine se i danas koriste. U elektranama, vrući zrak pokreće turbine, koje zauzvrat proizvode električnu energiju.

(welt)

(spagos)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale - Carina

 

Nastavljamo sa serijalom – Carina

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Carina. Mahala, gradska četvrt. Carina je najsjevernija mahala Mostara, a u prošlosti se protezala duž Glavne ulice sve od ulaza u Sjeverni logor pa do Suhodoline. Ime je dobila jer je na sjevernom ulazu u grad bila izgrađena malta. Malte su bile svojevrsne carinarnice na ulasku glavnih cesta u grad. Na njima su gradovi ubirali pristojbu (maltarinu) za robu i vozila kad su ova stupala na njihovo zemljište. Za vrijeme Austrougarske cijela Glavna ulica nosila je ime Carina. Danas se Carina odnosi samo na Glavnu ulicu od Dječje biblioteke do Sjevernog logora i ulicu Mladena Balorde kao i uličice oko nje.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

prilog: fotografije:

• Panorama Carine 1891.

• Carina 1940.

• Karta mahale Carina - nastajanje (kartu izradio Ahmet Kurt)

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Prije 82 godine - Sve za kupca, dostava na kućni prag

 

Opsesija trgovine na malo je „blizina kupca“. Menadžeri žele da budu „blizu mušterije“, kako se u žargonu kaže, „isporučite im tamo gde jesu“. Čini se da je mantra bila istinita čak i u ranim danima švicarskih veletrgovaca: švicarski reportažni fotograf Theo Frey snimio je ovu scenu u radničkom naselju u Tösstalu, gdje se zaustavio prodajni kombi Migros. Migros je bio pionir mobilnih trgovina, ali ne nužno zato što je želio biti blizak kupcima, već zato što je Gottlieb Duttweiler neumorno usmjeravao svoje poslovanje prema niskim troškovima i efikasnosti. Počeo je 1925. godine u kantonu Cirih sa pet prodajnih kombija koji su prevozili samo nekoliko artikala. Ovo je uštedilo novac na zakupu prodavnice i prodajnom osoblju (plaćao je samo šofera). Čak i nakon otvaranja prvih trgovina, dostavna vozilla su i dalje bila dio koncepta: omogućila su Migrosu da se takmiči s lokalnim trgovcima s niskim cijenama, čak i u malim selima. To je ponekad dovodilo do divljeg meteža i gužve.

Tek 2007. su posljednja dva automobila Migrosa u Gornjem Valaisu prestala sa radom.

Ali motorizovana maloprodaja nije time bila gotova: automobili iz Migrosa (i takođe iz Coop-a) sada isporučuju samo ono što kupac naruči putem interneta - do njegovog kućnog praga. Međutim, sad to košta malo više.

(nzz)

(spagos)

Prije 67 godina - Novogodišnji skijaški skokovi

 

Turnir četiri skaonice je bio još u povojima, da tako kažemo, kada je Maks Bolkart iz Oberstdorfa skočio iz ovakvog niskog čučanja, na skakaonici Gudiberg u Garmisch-Partenkirchenu prvog dana 1957. godine.

Ovaj njemačko-austrijski sportski događaj se prvi put održao tek četiri godine ranije, kada je Garmisch-Partenkirchen još uvijek bio prva stanica.

Redoslijed je promijenjen u drugoj sezoni - i dok se tehnologija, skokovi i materijal neprestano razvijaju, kalendar koji je tada osmišljen, postoji i danas: početak je 29. decembra u Oberstdorfu, a zatim Garmisch Partenkirchen na Novu godinu , prije nego što će pratnja otputovati u Innsbruck na sljedeće takmičenje 4. januara. Završni skokovi su na Bogojavljenje u Bischofshofenu.

Turnir četiri skakaonice, ne samo da privlači desetine hiljada posetilaca, već je u Nemačkoj jedan od vrhunaca televizijske godine. Prije godinu dana, šest miliona je pratilo takmičenje za držanje i dužinu leta. Usput, Max Bolkart, sa slike, osvojio je Turnir četiri skaonice 1959/1960. godine.

Na slici, natipis na skaonici: Polizeilich gesperrt – Zatvoreno od strane policije.

(sdz)

(spagos)

Iz stare štampe. Spomenik Mujagi Komadini, Jugoslavenski list 1928.

 

U novinama "Jugoslavenski list" od 14.03.1928., je izašao članak o izgradnji nadgrobnog spomenika mostarskom gradonačelniku Mujagi Komadini, u kojem su navedene tek neke njegove zasluge i kao gradonačelnika i humaniste...

Kao pisac tariha na bašluku naveden je Muhamed ef. Dizdar (rođen 1882. godine u Mostaru), koji je u toku svoga života obavljao brojne funkcije, kao što su: profesor arapskog jezika u mostarskoj Gimnaziji, direktor šerijatske gimnazije, upravitelj Gazi Husrev-begove medrese, rektor Više islamsko šerijatsko-teološke škole, orijentalista, publicista i pisac, itd...

“Pošta iz Mostara

Mostar 12. marta

Podizanje nadgrobnog spomenika bivšem načelniku Mujagi Komadini

Jedan od najzaslužnijih gradskih otaca u Hercegovini je bez sumnje bivši mostarski načelnik rahmetli Mujaga Komadina. Njegova je zasluga, da danas u Mostaru postoji više modernih zgrada, kakvih nema ni u mnogo većim gradovima.

On je podigao gradsku banju, kojoj nema ravne na cijelom Balkanu, a koja je dika svakog Mostarca. Električno svjetlo, mostovi, javni nužnici i mnoge druge više i manje zgrade, koje ukrasuju grad, djelo su rahmetlije. Na kulturno prosvjetnom polju grada i građana, stekao je rahmetlija mnoge zasluge i t.d. Obitelj ovog velikog čovjeka, podiže mu ovih dana nadgrobni spomenik, koji će biti jedan od najljepših nadgrobnih spomenika naših velikana. Ovaj spomenik pravljen je u Sarajevu kod klesarsko-kiparske firme Rephan i Matijević a koštaće oko 50.000 dinara. Natpis za spomenik dao je poznati alim Muhamed ef. Dizdar, direktor šeriatske gimnazija u Sarajevu.”

prilog: Mujaga komadina, mezar u krugu Lakišića džamije u Mostaru i Mujaga Komadina crtež, autor Husković Adem0.7.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 41 godinu – Na šetalištu 31. decembra 1983.

 

Stare slike pričaju: Na Šetalištu, uoči nove, 1983. godine

U listu Sloboda od 1. januara 1983. godine objavljena je slika djevojaka, koje idu mostarskim Šetalištem, od Rondoa do Gimnazije, koje je u to vrijeme bilo mostarsko Korzo.

Slika koja privlaći pažnju u svakom pogledu. Djevojke uređene, bezbrižne, obučene po tadašnjoj modi.

Sliku je na facebook stranicu cidom postavio Branko Vučina, i pri tome naznačio dvije djevojke sa slike. Prije bilo kakvog komentara ispod slike, na prvi pogled mi se učinilo da se radi o razdraganim manekenkama modne kuće “Zlatka Vukobvić” iz Mostara.

Komantari ispod slike:

Indira Sijerčić Elezović: Evo napokon se nađe ova slika.

Tajma Balta, Zvijezdana Nikoliccini, Zifa i ja (Indira), ova sa šeširom, vraćale se iz Medicinske škole, zaustavi nas fotograf i upita bili mogao da nas uslika.

Sutradan izađe slika u Slobodi.

Hvala Branko, Dario Terzic odavno traži tu sliku

Mi iz skole pošle u Ede Bajrama, ne smijem se zakleti, ali mozda smo i pobjegle.

Vide se i Karmela i Fatima, pola razreda.

Malom analizom slike i datuma njenog nastanka, kao i pregledom komentara ispod slike, došli smo do interesantnih detalja:

Slika je u Slobodi objavljena 1. januara 1983. godine, što je bilo je u subotu, a najvjerovatnije je to ipak bilo u ponedeljak 3. januara, jer je Sloboda izlazila ponedeljkom. Ako je slika uslikana dan prije, kako to kaže Indira u svom kometaru, onda je to bilo u petak 31. decembra 1982. godine. Uoči dočeka nove 1983. godine.

Po običaju, taj 31. decembar se onoga vremena radio skraćeno, do podne, kako u preuzećima, ustanovama, tako i u školama, jer nas je sve hvatala psihoza novogodišnjeg dočeka.

I naravno, kuda bi učenice iz škole, a pogotovo maturantkinje, kako to piše u komentarima, u ovom slučaju se radi o Medicinskoj školi u Mostaru, nego negdje u kafić, na Šetalištu, tadašnjem Korzu.

Slika kao izmišljena, kao da je ovog trenutka izišla ispod kista negog svjetskog slikara.

Oslikava pravo zimsko, prednovogodišnje vrijeme. Prije toga je padala kiša, a čini se da je pred samo slikanje upravo prestala padati. Mokar asvalt, zimska garderoba na djevojkama, Na granama platana još mnogo neopalog lišća, a već opalo lišće kiša je zalijepila za asvalt.

Za kraj samo jedan od komentara ispod slike: Divna slika, divna vremena.

(spagos)

(tekst je ovjavljen na ovom blogu 9. oktobra 2021.)

spagosmail: Stare slike pričaju: Na Šetalištu, uoči nove, 1983. godine

Na granici sjećanja: Stare slike pričaju: Na Šetalištu, uoči nove, 1983. godine

(spagos)

Šućrija Čusto: Biljezi pisma i pismenosti u Blagaju (2. dio)

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda dana 29. decembvra 2024. godine, autor je Šućrija Čusto)

Nakon smrti Hercega Stefana 22.05.1466. godine, novi vladari preuzimaju vlast 03.06.1466.godine. Blagaj postaje dio Osmanske države u Vilajetu Bosna, sandžak Hersek , kadiluk Blagaj. Uvodi se novi sistem školovanja u Blagaju. Nova vlast-nova pravila! Među prvima, djeca Stefanova zadržaše stečene privilegije stavljajući se u službu nove vlasti.Njegov mlađi sin dostiže zavidno obrazovanje, postade carski službenik, sultanov zet i njegova desna ruka-Veliki Vezir. U svom zapisu na ulazu pred džamijom, koju je sagradio Ahmet paša u mjestu Hersek dvadesetak kilometara prije grada Yalova je pano, na kome piše da je bio koristan za Osmansko carstvo. Unutar prostranog dvorišta je džamija i turbe, u kome je ukopan. Prije tri godine izgledala je ovako:

Natpis na turbetu je jednostavan:

Hersek vrli/uzorni Ahmed paša M 1458 – 1518 (Oznaka M računanje godina po Miladu)

U blagajskim mahalama grade se mesdžidi i mektebi za osnovno i vjersko obrazovanje. Medresa bješe veći nivo za već pismene polaznike, a njeni službenici obrazuju djecu,uče ih arapskom pismu, jezicima turskom, arapskom, perzijskom, upućuju u pitanja vjere i vjerovanja. Zavije i Tekije bjehu korak iznad po vjerskom obrazovanju, ahlaku, filozofiji. U većini slučajeva, šejhovi tekije bjehu i Vaizi-predavači. Pored bosanskog pisma i jezika, nova vlast se koristi staroosmanskim pismom. Bošnjani koriste specifično bosansko pismo zvano Arebica prilagođeno bosanskom jeziku. Unutar Osmanskog carstva vjera se izučava arapskim jezikom i pismom, dok se za poeziju i epitafe koristi perzijski jezik. Brojni dječaci izučiše ove škole i postigoše zavidan stepen učenosti. Obavljaše zvanja i bjehu na brojnim uticajnim mjestima u svim sferama života poput; Munla, Kadija, Hećima, Čelebija, Muftija, Šejhova, Hasećija širom Osmanskog carstva. Trag svog bitisanja ostaviše ljudi, poput Fevzije Blagajca, Mustafe Ejuba/Ejubovića-Šejh Juje, Ahmet paše Hersek-a, Ali age Hasećije Kolakovića, Fazli Buljubaše i drugih. Posljednji hafiz bješe Salih ef.Leho, sin Hamid age, koji je preselio na ahiret 1927. godine. Po njegovom predanom obrazovanju mlađih generacija, džamija u blagajskoj Donjoj Mahali se naziva „Lehina“. Nakon njega, godinama Blagaj nije imao Hafiza, tako da je prva Hafiza oko 2000 godine postala Sanija Drljević kći Mehmeda. Nakon nje, u januaru 2003. godine Blagaj je dobio Hafiza Đevada Gološa.

Prema dokumentima i ostacima objekata, osnovne škole/mektebi bjehu u sljedećim mahalama;

• Mahala Bunsko – Ćejvan Ćehajina škola/mekteb

• Mahala Do/Dol – Hadži Huseina Baš-bega Dizdarevića-škola/mekteb/džamija

• Mahala Donja – Karabega/Efičina/Lehina škola/mekteb/džamija

• Mahala Carska – Sultan Sulejmanova škola/mekteb/medresa/džamija

• Mahala Galčići – Hadži Muratova škola/mekteb/džamija

Stari grad Blagaj – Mehmed hana Osvajača/el Fatihova škola/mekteb/džamija za posadu tvrđave i porodice nastanjene na Orlovači

Mekteb, džamija Sultan Sulejmanova 1520.

Medresa-srednja škola bješe uz Sultan Sulejmanovu/Carsku džamiju, dok Tekija i Zavija sa musafirhanama uz turbe -Sari Saltuka i šejha Ali-ja bješe mjesto Čelebija, Muftija-učenih ljudi.

Pismo Arebica-jezik staroosmanski iznad ulaznih vrata džamija Sultan Sulejmanova-Carska, prevod na Bosanski jezik:

“Šahinšah, utemeljitelj svijeta,

Sulejman-han, zakonodavac (Kanuni),

Devet stotina dvadeset i šeste,

Podigao je ovu bogomolju, 926 (1519/20).

Ona je tokom vremena postala sklona padu,

I dobrotom je obnovljena.

Blagajci su uz pomoć vlasti (hukumet)

Obnovili ovu bogomolju.

Hiljadu tri stotine desete, 1310 (1892),

Njezina obnova je dovršena.

Ovaj kronogram je sastavio (cikardi) Jusuf Hasbi, imam ove džamije.«

Unutrašnjost džamije bješe ukrašena kaligrafijom sa sledećim porukama sa zidova;

Mihrabski zid:

Na mihrabu se nalazi slijedeći natpis.

كلما دخل عليها زكريا المحراب

Kad god bi Zekerija ušao u mihrab.

Iznad mihraba su dva natpisa u obliku tugre sa tekstom:

لا اله الا الله محمد رسول الله

Nema boga osim Allaha, Muhammed je Poslanik Božiji.

Iznad lijevog prozora je natpis u sulus pismu:

لا اله الا الله محمد رسول الله

Nema boga osim Allaha, Muhammed je Poslanik Božiji.

Desni zid:

Na desnom zidu su tri natpisa u sulus pismu i jedan u taliku.

ساعة عدل خير من عبادة سبعين سنة

Sat pravednosti je bolji od sedamdeset godina ibadeta (robovanja Bogu).

بوده كجر يا هو

Što će biti biće.

و هو على كل شيئ قدير

On sve može.

حفظك الله فى الدارين

Bog te sačuvao na oba svijeta.

Lijevi zid:

من صبر ظفر

Strpljiv spašen.

بسم الله الرحمن الرحيم

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog (kufi pismo).

من امن بالقدر امن من الكدر

Ko vjeruje u određenje spasit će se od tuge.

Ulazni zid:

Tekstovi se nalaze iznad ulaznih vrata.

ان المساجد لله فلا تدعوا مع الله اله أخر

Mesdžidi pripadaju Allahu pa ne zovite mimo Allaha drugog boga.

Požurite sa namazom prije isteka vremena njegovog, požurite s traženjem oprosta prije smrti.

Zgrada mekteba u avliji Sultan Sulejmanove džamije

Neka je hvala i zahvalnost Istinitom, a na njegova vjerovjesnika spas i blagoslov,

Riječi pohvale neka su i na rod i na društvo Miljenika (Vjerovjesnika),

…..

Bože, učini blagoslovljenom ovu građevinu

Iskrenih,

I neka ona bude od koristi vjernicima i vjernicama.

Dobrotvor obnove ovog visokog mekteba je Miri-miran Hafiz-paša, od Hercegovine

Koji je obnovio građevinu iskreno i u

potpunosti.

Neka uzvišeni Allah od svoje dobrote

usliša njegovu molbu

Hiljadu dvije stotine šezdesete i četvrte….

Neka uzvišeni Allah oprosti nam grijehe.

I…

…

Ko iskreno i sa srca …

Neka mu na umrlom času sačuva iman.”, stoji na na zgradi škole/mekteba/medrese

U hayatu ove džamije se nalazi i ploča sa natpisom koja stajaše na Karadžozbegovoj ćupriji u Blagaju. Nakon što su Nijemci, pri povlačenju svojih snaga 1945. godine, te digli istu u vazduh ,ploča je završila u riječnom koritu. Ribar Džemal Velagić ju je pronašao i donio u dvorište džamije.

 «Bože jedini, nisi postao-niti će Te nestati,od Tebe je svaka pomoć i u Tebe uzdanje»,

-ovu građevinu obnovi Belfe Kadira kći Ali-bega Velagića da im Bog grijehe oprosti i da ih svojom milošću obdari. Svršeno u 1265 (1849) godini. Ovo sam obnovila za spomen, da se učini dova (molitva) za mene i moje roditelje. Ko se za mog sina Aliju pomoli Bogu taj se i za moju dušu izmoli”.

Mehmed Novo 1162/1749. godine lijepo kamenom obzida, uredi izvorište Vrač za potrebe ljudi, pojilo životinjama  i u njega ugradi kamenu ploču sa dekorisanim natpisom na pismu Arebica i staroosmanskom jeziku iznad česme. Ovaj lijepo dekorisani natpis arebicom-ploču neki nasilnik je iskrčio, odnio da ukrasi neki svoj zid“ iza agresije na RBiH 1991-1995.godine, a 2018. godine uređen je ovaj izvor novim kamenim zidovima.

Izvor Vrač 2024-te godine

Brojni epitafi sa nišana ispisani su Arebicom i šalju interesantne poruke evo jedne od njih:

Allahu!

O Ti koji grijehe opraštaš!

Posjetioče moga groba razmisli o mom stanju, jučer sam bio poput tebe a ti ćeš sutra biti poput mene. Pomilovani Derviš Halil beg sin Seid Mehmeda efendije Kolakovića. Fatiha za njegovu dušu. Godine 1302 (1884/1885).

Korištena literatura:

• Islamska Epigrafika,Mehmed Čelić,Mehmed Mujezinović

• Sidžili blagajskih kadija Hivzija Hasandedić,

• Hercegovina br. 9  Časopis za kulturno i historijsko nasljeđe Mostar 1997.

• Pelidija Enes (emeritus prof.dr.) Blagaj u prvim decenijama osmanske vlasti – Naučni skup povodom 600 godina od prvog spomena Blagaja (1423-2023)

• Arhiv Muzej Hercegovine Mostar

• Numanagić Hazim Careva džamija u Blagaju 2004.

(Nastaviće se)

Šućrija Čusto: Biljezi pisma i pismenosti u Blagaju (2. dio) - Nova Sloboda